Bible

 

Mihej 1

Studie

1 Reč Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim.

2 Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje.

3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim.

4 I gore će se rastopiti pred Njim, i doline će se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.

5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim?

6 Zato ću učiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaću kamenje njeno u dolinu i otkriću joj temelje.

7 I svi rezani likovi njeni razbiće se, i svi će se darovi njeni sažeći ognjem, i sve ću idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska.

8 Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go, plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove.

9 Jer joj se rane ne mogu isceliti, dođoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima.

10 Ne javljajte u Gatu, ne plačite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.

11 Izađi, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neće izaći; žalost vet-ezilska neće vam dati stanka.

12 Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer siđe zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih.

13 Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si početak grehu kćeri sionskoj, jer se u tebi nađoše zločinstva Izrailjeva.

14 Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariće careve Izrailjeve.

15 Još ću ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doći će do Odolama, slave Izrailjeve.

16 Načini se ćelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi ćelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10405

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10405.

4. A on uzev iz ruku njihovih. Da ovo označava ono što povlađuje njihovom propriumu, vidi se iz značenja doneti Aronu, što označava sakupiti u jedno one stvari iz smisla slova u Reči koje povlađuje spoljašnjim ljubavima i njihovim načelima. Da je ovo označeno donošenjem Aronu zlatnih obolaca koji su bili u ušima njihovih žena, sinova, i kćeri, vidi se iz onoga što je gore pokazano, br. 10402.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4612

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4612. Stih 27. I Jakov dođe k Isaku ocu svojemu. Da ovo označava, sada, Božansko Racionalno s kojim se povezao, vidi se iz reprezentacije Jakova, što je Božansko Prirodno u stanju o kome se govori upravo gore (vidi br. 4604-4610), i iz reprezentacije Isaka, što je Božansko Racionalno (vidi br. 1893, 2066, 2072, 2083, 2630, 3012, 3194, 3210). Povezivanje je označeno njegovim dolaskom k njemu. U onome što sledi, sve do kraja poglavlja, predmet o kome se govori je povezivanje Prirodnog s Racionalnim; a stoga u onome što neposredno prethodi, opisuje se kvalitet Prirodnog, u tome što sadrži sve stvari dobra i istine, a ovaj kvalitet Prirodnog označen je s dvanaest Jakovljevih sinova; jer, kao što smo videli, svaki od njih predstavlja neku opštu stvar koja pripada istini i dobru.

2. Što se tiče povezivanja Prirodnog i Racionalnog, o čemu se govori u sledećim stihovima, treba znati da Racionalno prima istine i dobra ranije i lakše nego Prirodno (br. 3286, 3288, 3321, 3368, 3498, 3531). Jer je Racionalno čistije i savršenije nego Prirodno, jer je ono unutarnje ili više, i gledano u sebi, ono je u svetlosti neba, na koje se prilagodilo. Ovo je razlog zašto Racionalno prima stvari ovoga svetla (naime, istine i dobra, ili što je isto, stvari inteligencije i mudrosti), brže i lakše nego Prirodno. A Prirodno je grublje i manje savršeno, jer je ono spoljašnje ili niže, i gledano u sebi, ono je u svetlosti sveta; ova svetlst nema u sebi inteligenciju i mudrost, osim onoliko koliko prima preko Racionalnog, iz svetlosti neba. Influks o kojem učeni ljudi danas govore, nije ništa drugo nego to.

3. Ali s Prirodnim slučaj je ovakav: od najranije detinjstva Prirodno prima svoj kvalitet od stvari koje utiču od sveta preko spoljašnjih čula, te preko njih i od njih čovek stiče Intelektualno. Ali pošto je tada u uživanjima ljubavi prema sebi i svetu, pa stoga i u požudama, kako iz nasleđa tako i iz tekućeg života, Intelektual koje tada stekne, ispunjeno je ovakvim stvarima; sve što pogoduje njegovim uživanjima, on smatra tada dobrim istinama, a rezutat je da se red dobara i istina u prirodnom izokreće, to jest, suprotan je nebeskom redu. Kada je čovek u tome stanju, svetlost neba doista uliva se preko Racionalnog; jer od toga on ima sposobnost da misli, razmišlja, govori, i postupa pristojno i kao dobra građanin u izvanjskom obliku; pa ipak, stvari svetla i one koje vode u njegovu večnu sreću, nisu u Prirodnom, jer su uživanja koja su u njemu, nnjima su odbojna jer uživavanjeljbavi prema sebi i svetu u sebi su dijametralno suprotne uživanjima ljubavi prema bližnjemu, pa stoga i ljubavi ka Gospodu. Čovek može da poznaje stvari koje pripadaju svetlosti neba, ali one ne utiču na njega, osim onoliko koliko pogoduju njegovoj ljubavi ka sebi i svetu.

4. Iz ovoga se vidi daje red uPrirodnom potpuno izokrenut, to jest, da je suprotan nebeskom redu, pa stoga, kada svetlost neba utiče preko Racionalnog u Prirodno, tada se ona ili odbacuje natrag, ili se uguši, ili se izokrene. To je razlog da Prirodno treba da se preporodi pre nego se spoji s Racionalnim. Jer kad se Racionalno preporodi, stvari koje tada utiču od Gospoda preko neba, tako preko Racionalnog u Prirodno, primaju se, jer se slažu. Jer Prirodno je ništa drugo nego prijemnik dobra i istine od Racionalnog, to jest, preko Racionalnog od Gospoda. Pod Prirodnim se misli na spoljašnjeg čoveka, koji se naziva i prirodnim čovekom, a pod Racionalnim se misli na unutrašnjeg čoveka. Ove se sve stvari iznose kako bi se znalo kakav je slučaj s onim što sledi, u čemu je predmet o kome se govori povezivanje Prirodnog s Racionalnim.

  
/ 10837