Bible

 

Jevanðelje po Mateju 6

Studie

   

1 Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače platu nemate od Oca svog koji je na nebesima.

2 Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaista vam kažem: primili su platu svoju.

3 A ti kad činiš milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja.

4 Tako da bude milostinja tvoja tajna; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

5 I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju.

6 A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

7 A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni.

8 Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše;

9 Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje;

10 Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu;

11 Hleb naš potrebni daj nam danas;

12 I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim;

13 I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin.

14 Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski.

15 Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše.

16 A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju.

17 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,

18 Da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

19 Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lupeži potkopavaju i kradu;

20 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lupeži ne potkopavaju i ne kradu.

21 Jer gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše.

22 Sveća je telu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti.

23 Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti. Ako je dakle videlo što je u tebi tama, a kamoli tama?

24 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti; ili jednom voleti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.

25 Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela?

26 Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih?

27 A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan?

28 I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu.

29 Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih.

30 A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u pećbaca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni?

31 Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti?

32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.

33 Nego ištite najpre carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati.

34 Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Spiritual Experiences # 2206

  
/ 6110  
  

2206. About putting restraints on spirits' indecencies

I have heard certain spirits (whether they had come fresh from the world, I do not know), who, when they were among others, could not restrain themselves from blurting out filthy and disgraceful expressions. They felt unashamed of anything at all, one more so, another less, for they are left to themselves, as told before [2201]. They were told that they were untouched by shame for anything, that they had brought no shame with them from the life of the body, for shame would restrain such utterances.

Meanwhile, since they were without shame, they could not be any different, so feelings of shame, fear, fright, and the like, are instilled into them by means of punishments. Then if they return to this kind of behavior, they are overcome with shame, frightened, or horrified, which enables them to become different, for as soon as those feelings are instilled in them, they refrain, until finally they overcome the habit and are able to become a part of decent societies. 1748, 5 June.

  
/ 6110  
  

Thanks to the Academy of the New Church, and Bryn Athyn College, for the permission to use this translation.