Bible

 

Jevanðelje po Mateju 5

Studie

   

1 A kad On vide narod, pope se na goru, i sede, i pristupiše Mu učenici Njegovi.

2 I otvorivši usta svoja učaše ih govoreći:

3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

4 Blago onima koji plaču, jer će se utešiti;

5 Blago krotkima, jer će naslediti zemlju;

6 Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;

7 Blago milostivima, jer će biti pomilovani;

8 Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti;

9 Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati;

10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.

11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi.

12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke pre vas.

13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona većneće biti nizašta, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.

14 Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

15 Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući.

16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.

17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.

18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši.

19 Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom.

20 Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.

21 Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.

22 A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.

23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

24 Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.

25 Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave.

26 Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.

27 Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube.

28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, većje učinio preljubu u srcu svom.

29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

31 Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.

32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.

33 Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo.

34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji;

35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog Cara.

36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti.

37 Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je.

38 Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub.

39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi;

40 I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

41 I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva.

42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

43 Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog.

44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

45 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapoveda svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici?

47 I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 96

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

96. The leaders of the church in our time have a quite different description of the Lord's righteousness, and regard its impress on a man's faith as the key to salvation. Yet the truth is that the Lord's righteousness, being of such a nature and origin that it is purely Divine, could not be linked with any person, so that it could not cause anyone to be saved, any more than the Divine life can, which is the Divine Love and the Divine Wisdom. The Lord enters into every person with these, but unless that person lives in accordance with order, though he has that life within him, it contributes nothing to his salvation, giving him merely the ability to understand truth and to do good. Living in accordance with order is living in accordance with God's commandments. When a person so lives and acts, he acquires righteousness for himself, not the righteousness that comes from the Lord's redeeming, but the Lord Himself as righteousness. These are the people described by the following passages, as well as others.

Unless your righteousness exceeds that of the scribes and Pharisees, you will not enter the kingdom of the heavens, Matthew 5:20.

Blessed are those who undergo persecution for righteousness' sake, for theirs is the kingdom of the heavens, Matthew 5:10.

At the completion of the age angels will go forth and separate the wicked from out of the midst of the righteous, Matthew 13:49.

The righteous in the Word mean those who have lived in accordance with Divine order, since Divine order is righteousness.

[2] Righteousness itself, which by His redeeming acts the Lord became, cannot be ascribed to, impressed on, fitted on or linked with a person, otherwise than light to the eye, sound to the ear, will to the muscles of one who acts, thought to the lips of the speaker, air to the breathing lungs, heat to the blood, and so on. Anyone can see for himself that these things have an effect and are accessory without being linked to the organ. But righteousness is acquired the more a person applies it, and he applies righteousness, the more the love of what is right and true inspires his dealings with his neighbour. Righteousness dwells in the actual good, or the actual service, which he performs. For the Lord says that every tree is recognised by its fruit. We recognise another person by his actions, if we pay attention to the end and purpose of what he wills, and the intention or cause behind his actions. This is what all the angels observe, and so do all the wise people in our world. In general, every plant and shoot the earth puts forth is recognised by its flower and seed, and the service which its seed performs; likewise every metal by its worth, every stone by its quality, every piece of ground by its, every food by its, every land animal and every bird of the air by its. Why not man too? The quality and origins of a person's actions will be disclosed in the chapter on faith [336-391].

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.