Bible

 

Jevanðelje po Mateju 4

Studie

   

1 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da Ga đavo kuša.

2 I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, naposletku ogladne.

3 I pristupi k Njemu kušač i reče: Ako si Sin Božji, reci da kamenje ovo hlebovi postanu.

4 A On odgovori i reče: Pisano je: Ne živi čovek o samom hlebu, no o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih.

5 Tada odvede Ga đavo u sveti grad i postavi Ga navrh crkve;

6 Pa Mu reče: Ako si Sin Božji, skoči dole, jer u pismu stoji da će anđelima svojim zapovediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gde ne zapneš za kamen nogom svojom.

7 A Isus reče njemu: Ali i to stoji napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svog.

8 Opet Ga uze đavo i odvede Ga na goru vrlo visoku, i pokaza Mu sva carstva ovog sveta i slavu njihovu;

9 I reče Mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.

10 Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svom poklanjaj se i Njemu jedino služi.

11 Tada ostavi Ga đavo, i gle, anđeli pristupiše i služahu Mu.

12 A kad ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju.

13 I ostavivši Nazaret dođe i namesti se u Kapernaumu primorskom na međi Zavulonovoj i Neftalimovoj.

14 Da se zbude šta je rekao Isaija prorok govoreći:

15 Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka.

16 Ljudi koji sede u tami, videše videlo veliko, i onima što sede na strani i u senu smrtnom, zasvetli videlo.

17 Otada poče Isus učiti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

18 I idući pokraj mora galilejskog vide dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegovog, gde meću mreže u more, jer behu ribari.

19 I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim.

20 A oni taj čas ostaviše mreže i za Njim otidoše.

21 I otišavši odatle vide druga dva brata, Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog, u lađi sa Zevedejem ocem njihovim gde krpe mreže svoje, i pozva ih.

22 A oni taj čas ostaviše lađu i oca svog i za Njim otidoše.

23 I prohođaše po svoj Galileji Isus učeći po zbornicama njihovim, i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoćpo ljudima.

24 I otide glas o Njemu po svoj Siriji i privedoše Mu sve bolesne od različnih bolesti i s različnim mukama, i besne, i mesečnjake, i uzete, i isceli ih.

25 I za Njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3942

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3942. I nađe mandragoru u polju. Da ovo označava stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi u istini i dobru ljubavi ka bližnjemu i samilosti, vidi se iz značenja mandragore, a to su stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi (o čemu u onome što sledi); i iz značenja polja, što je crkva, pa stoga i istina vere i dobro ljubavi ka bližnjemu, jer ovo čini crkvu (br. 368, 3196, 3310, 3500, 3508, 3766). Šta je bila mandragora, prevodioci ne znaju. Pretpostavljaju da su to bili plodovi ili cvetovi, kojima su davali imena već svaki po svome mišljenju. Ali kakvi su to bili (plodovi), to nas ne zanima, nego nam je zanimljivo to, da su među drevnim (ljudima) koji su pripadali ovoj crkvi, da su svi plodovi i cvetovi imali značenje; jer su znala da je sveopšta priroda reprezentativna pozornica (teatar) Gospodovog carstva (br.

3483.); i da su sve stvari u njena tri carstva reprezentativi; i da svaka stvar predstavlja neku posebnu stvar u duhovnom svetu, pa tako i plod i cvet. Da se mandragorom označava brak dobra i istine, može se videti iz nizova stvari u unutrašnjem smislu, kao i iz onoga iz čega je ta reč izvedena u izvornom jeziku; jer ta reče dolazi od dudim, što znači ljubavi i povezivanje pomoću ljubavi (plural). Da dudaim dolazi od toga, i da označava ono što je bračno, vidi se iz sledećih reči: Ranićemo u vonograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; ondje ću ti dati ljubav svoju. Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj (Pjesma Solomunova 7:12, 13 ili Pjesma nada pjesmama). Sve ovo pokazuje šta je označeno mandragorom. Što se tiče knjige u kojoj je nađen ovaj odlomak, a koja se zove Pesma, ona nije među onima koje se nazivaju Mojsije i Proroci, jer nema unutrašnji smisao; ali je napisana u drevnom stilu, i puna je značenja sakupljenih iz knjiga Drevne Crkve, i od mnogi stvari koje su u Drevnoj Crkvi označavale nebesku i duhovnu ljubav, a posebno bračnu ljubav. Da je takva priroda te knjige vidi se i po tome što, u doslovnom smislu, ima mnogo stvari koje nisu pristojne, što nije slučaj sa knjigama koje se nazivaju Mojsije i Proroci; ali pošto su unutar nje sakupljene stvari koje označavaju nebesku i duhovnu ljubav, stoga izgleda da ima neko mističnoznačenje. Iz ovoga značenja mandragore, sada možemo videti da je saRuben je nađe u polju označen bračni odnos istine i dobra ljubavi i samilosti; to jest, da je označeno ono što je povezano. Jer u unutrašnjem smislu, bračno načelo nije ništa drugo nego istina da se istina može spojiti s dobrom, i dobro s istinom. A iz ovoga proizlazi sva bračna ljubav (br. 2728, 2729, 3132); pa stoga istinska bračna ljubav može da postoji samo kod onih koji su u dobru i u istini, pa su na taj način (takvi ljudi) u nebeskom braku (autor po nebeskim brakom prvenstveno misli na brak ili spoj dobra i istine u jednoj osobi).

  
/ 10837