Bible

 

Jevanðelje po Mateju 15

Studie

   

1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

2 Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starih? Jer ne umivaju ruke svoje kad hleb jedu.

3 A On odgovarajući reče im: Zašto i vi prestupate zapovest Božju za običaje svoje?

4 Jer Bog zapoveda govoreći: Poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

5 A vi kažete: Ako koji reče ocu ili materi: Prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;

6 Može i da ne poštuje oca svog ili matere. I ukidoste zapovest Božju za običaje svoje.

7 Licemeri! Dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

9 No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovestima ljudskim.

10 I dozvavši ljude, reče im: Slušajte i razumite.

11 Ne pogani čoveka šta ulazi u usta; nego šta izlazi iz usta ono pogani čoveka.

12 Tada pristupiše učenici Njegovi i rekoše Mu: Znaš li da fariseji čuvši tu reč sablazniše se?

13 A On odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskoreniće se.

14 Ostavite ih: oni su slepe vođe slepcima; a slepac slepca ako vodi, oba će u jamu pasti.

15 A Petar odgovarajući reče Mu: Kaži nam priču ovu.

16 A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?

17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

18 A šta izlazi iz usta iz srca izlazi, i ono pogani čoveka.

19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svedočanstva, hule na Boga.

20 I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka.

21 I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske.

22 I gle, žena Hananejka izađe iz onih krajeva, i povika k Njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavo.

23 A On joj ne odgovori ni reči. I pristupivši učenici Njegovi moljahu Ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama.

24 A On odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.

25 A ona pristupivši pokloni Mu se govoreći: Gospode pomozi mi!

26 A On odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima.

27 A ona reče: Da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovih gospodara.

28 Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! Velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njena od onog časa.

29 I otišavši Isus odande, dođe k moru galilejskom, i popevši se na goru, sede onde.

30 I pristupiše k Njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromih, slepih, nemih, uzetih i drugih mnogih, i položiše ih k nogama Isusovim, i isceli ih,

31 Tako da se narod divljaše, videći neme gde govore, uzete zdrave, hrome gde idu, i slepe gde gledaju; i hvališe Boga Izrailjevog.

32 A Isus dozvavši učenike svoje reče: Žao mi je ovog naroda, jer većtri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

33 I rekoše Mu učenici Njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hleb da se nasiti toliki narod?

34 I reče im Isus: Koliko hlebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.

35 I zapovedi narodu da posedaju po zemlji.

36 I uzevši onih sedam hlebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojim, a učenici narodu.

37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih.

38 A onih što su jeli beše četiri hiljade ljudi, osim žena i dece.

39 I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline magdalske.

   

Komentář

 

Answer

  
Photo by Rachel Alden

Answering" in the Bible is often paired with "saying." In these cases generally it indicates a level of perception coupled with the receptivity. This means you not only accept what's coming to you from the Lord, but also see it and recognize the truth in it, and the fact that it will lead you to a better life.To "answer" generally indicates a state of spiritual receptivity. Ultimately this means being receptive to the Lord, who is constantly trying to pour true ideas and desires for good into our hearts and minds. It can also being receptive in the external parts of ourselves to the leading of the internal parts of ourselves – committing to making our actions follow our deeper beliefs.