Bible

 

Jevanðelje po Mateju 12

Studie

   

1 U to vreme iđaše Isus u subotu kroz useve: a učenici Njegovi ogladneše, i počeše trgati klasje, i jesti.

2 A fariseji videvši to rekoše Mu: Gle, učenici tvoji čine šta ne valja činiti u subotu.

3 A On reče im: Niste li čitali šta učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?

4 Kako uđe u kuću Božju, i hlebove postavljene pojede, kojih nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samim sveštenicima.

5 Ili niste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nisu krivi?

6 A ja vam kažem da je ovde onaj koji je veći od crkve.

7 Kad biste pak znali šta je to: Milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali prave;

8 Jer je Gospodar i od subote Sin čovečiji.

9 I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.

10 I gle, čovek beše tu s rukom suvom; i zapitaše Ga govoreći: Valja li u subotu lečiti? Da bi Ga okrivili.

11 A On reče im: Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?

12 A koliko je čovek pretežniji od ovce? Dakle valja u subotu dobro činiti.

13 Tada reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

14 A fariseji izišavši načiniše veće o Njemu kako bi Ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

15 I za Njim idoše ljudi mnogi, i isceli ih sve.

16 I zapreti im da Ga ne razglašuju:

17 Da se zbude šta je kazao Isaija prorok govoreći:

18 Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na Njega, i sud neznabošcima javiće.

19 Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glas Njegov.

20 Trsku stučenu neće prelomiti i sveštilo zapaljeno neće ugasiti dok pravda ne održi pobedu.

21 I u ime Njegovo uzdaće se narodi.

22 Tada dovedoše k Njemu besnoga koji beše nem i slep; i isceli ga da nemi i slepi stade govoriti i gledati.

23 I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?

24 A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drugačije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskog.

25 A Isus znajući misli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdeli samo po sebi, opusteće; i svaki grad ili dom koji se razdeli sam po sebi, propašće.

26 I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo?

27 I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

28 A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.

29 Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže jakoga? I onda će kuću njegovu opleniti.

30 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

31 Zato vam kažem: svaki greh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetog hula neće se oprostiti ljudima.

32 I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.

33 Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.

34 Porodi aspidini! Kako možete dobro govoriti, kad ste zli? Jer usta govore od suviška srca.

35 Dobar čovek iz dobre kleti iznosi dobro; a zao čovek iz zle kleti iznosi zlo.

36 A ja vam kažem da će za svaku praznu reč koju kažu ljudi dati odgovor u dan strašnog suda.

37 Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i svojim ćeš se rečima osuditi.

38 Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju! Mi bi radi od tebe znak videti.

39 A On odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41 Ninevljani izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim poučenjem: a gle, ovde je veći od Jone.

42 Carica južna izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovde je veći od Solomuna.

43 A kad nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.

44 Onda reče: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

45 Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši žive onde; i bude potonje gore čoveku onom od prvog. Tako će biti i ovome rodu zlome.

46 Dok On još govoraše s ljudima, gle, mati Njegova i braća Njegova stajahu napolju i čekahu da govore s Njime.

47 I neko Mu reče: Evo mati Tvoja i braća Tvoja stoje na polju, radi su da govore s Tobom.

48 A On odgovori i reče onome što Mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?

49 I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju Oca mog koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9049

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9049. Tada ćeš uzeti život za život. Da ovo označava zakon reda, da treba da činiš svome brižnjemu kao što ti želiš da se tebi čini, stoga da ono što ti činiš drugome, tebi će se učiniti, vidi se iz toga što dati dušu za dušu, oko za oko, zub za zub, I tako dalje, označava da kako si radio drugome, tako će se tebi činiti. Da je ovaj zakon bio dat sinovima Izrailjevim, bilo je stoga što je takav zakon u duhovnom svetu, da kad neko čini dobro drugome iz srca, prima slično dobro; otuda, onaj koji čini zlo drugome iz srca, prima slično zlo. Jer dobro iz srce povezano je sa svojom nagradom, a zlo iz srca povezano je sa svojom kaznom; otuda to da dobri imaju nebo, a zli imaju pakao. Da je ovako, bilo mi je dato da saznam iz mnogo iskustva. Slučaj je ovakav.

Kod onoga ko čini dobro iz srca, dobro se uliva iz neba na svakoj strani u srce I dušu onoga koji ga čini, I dok ga čini, ono ga nadahnjuje, a tada u isto vreme raste osećanje ljubavi prema bližnjem kome čini dobro. a s ovim osećanjem I zadovoljstvo koje je nebesko I koje je neizrecivo. Uzrok ovome je to što u nebu dobro ljubavi od Gospoda vlada svuda, I ono se neprekidno uliva u skladu sa stepenom u kome se ono ispoljava prema drugome. Sličan je slučaj I sa zlom.

Kod onoga ko čini zlo iz serca drugome, zlo se uliva iz pakla na svakoj strani u srce onoga ko ga čini, I dok ga čini, ono (zlo) raste; I tada seu isto vreme osećanje ljubavi prema sebi povećava, a s tim I uživanje u mržnji I osveti protiv nih koji mu se ne potčinjavaju. Uzrok ovome je to što u paklu zlo vlada svuda, I uliva se (u čoveka) prema stepenu u kome on izražava [zlo] prema drugome. Kada dođe do ovoga, kaznitelji (kastigatori) su pri ruci, koji zlostavljaju prekršitelja; ovime se obuzdava prekršitelj 2 skupa s uživanjem u njemu. (prim. prev. kastigatori su zli duhovi , koji se se rado prihvatju ove žalosne uloge, da pretuku onoga ko zlostavlja druge. Autor je bio, kako na drugome mestu kaže, prisutan kada se to dešavalo). Ove se stvari dešavaju, jer se zakoni reda u drugom životu ne uče iz knjiga I ne pohranjuju se u memoriju, kao što je slučaj kod ljudi u svetu, nego je [zakon] napisan na srcu – zakoni zla na srcu zlog [duha], a zakoni dobra na srcu dobrog [duha]. Jer svaki čovek nosi sa sobom u drugi život ono 3 što je njegov život utisnuo u njegovosrce, naime, zlo kod zlog [čoveka], a dobro kod dobroga. Zakon reda kod kojih se ove stvari ulivaju je onaj koji Gospod naučava kod Mateje: Sve što vi želite da vam ljudi čine, činite vi njima; ovo je zakon I proroci Mateju 7:12; Luka 6:31). Red je Božanska istina koja proističe od Gospoda. Zakoni reda su istine od dobra u nebu, I istine odvojene od dobra u paklu. Dase kaže da su odvojene, nije zbog Gospoda, nego zbog čoveka. Dobro je odvojeno zato 4 što se ne prima. Zakon, koji se naziva zakonom retalijacije (odmazde) ovako se opisuje u knjizi Levitskoj: Ko ubije živinče, neka vrati drugo, živinče za živinče. I ko rani bližnjega svojega, kako učini tako da mu bude: Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo ljudsko, onako neka mu se učini. Ko ubije živinče, neka vrati drugo, ali ko ubije čovjeka, da se pogubi (XXOV. 18-21). Pošto zlo nosi sa sobom svoju kaznu, stoga je Gospod rekao da se zlu netreba opirati, a u isto vreme se u sledećim rečima kod Mateje objašnjava kako stoji slučaj u duhovnom svetu s onima koji su relativno u dobru upoređeni s onima koji su u zlu: Čuli da je kazano: oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te neko udari po desnome obrazu, okreni mu I drugi. I koji hoće da se sudi s tobom I košulju tvoju da uzme, podaj mu I haljinu. I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. Koji ište u tebe, podaj mu; I koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu Mateju 5:38-42. 5 Ko ne može da vidi da ove reči ne treba razumeti prema smislu slova? Jer ko će okrenuti levi obraz onome ko ga je udario u desni? I ko će dati svoju haljinu onome ko mu je uzeo košulju? I ko će dati svoj posed svakome koji ga traži? I ko se ne će odupreti zlu? Ali niko ne može razumeti ove reči ko ne zna šta je označeno desnim obrazom, I levimobrazom, šta haljinom a šta košuljom.

I šta miljom, a šta pozajmljivanjem, I tako dalje. Tu se u stvari govori o duhovnom životu, ili životu vere, ne o prirodnom životu u svetu. Razlog da je On ovako učinio ove stvari, je to da svetski ljudi ne bi razumeli, nego samo nebeski ljudi. Razlog zašto svetski ljudi ne treba da ovo razumeju, je da ne bi pofanisali unutrašnje stvari Reči, jer ako bi to učinili, oni bi se bacili u najstrašniji pakao, a to je pakao profanatora Reči. Stoga Gospod kaže kod Luke: Vama je dano da znate tajne (misterije) carstva Božijega; a ostalima je dano u pričama, da gledajući ne vide, I čujući ne razumiju. I kod Jovana: Za to ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove I okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, I ne obrate se da ih iscijelim Jovan 12:39, 40). Kaže se, da ih ne iscijelim, jer oni koji su isceljeni a vrate se obmanama 1:6 zlima, ti vrše profanaciju. To su oni na koje se misli kod Mateje 12:43-45. Ali će sada biti rečeno šta je označeno u unutrašnjem smislu Gospdovim rečima koje su gore navedene. U tome smislu govori se o onimakoji pomoću obmana žele da razore istine vere, stoga I duhovni život kod čoveka kada je u iskušenjima I kada je progonjen, I kod dobrih duhova kada ih napadaju zli duhovi. Obrazom (vilicom) označava se osećanje unutrašnje istine; desnim obrazom (vilicom), osećanje istine od dobra; sa udariti označen je čin povrede ovoga osećanja; košuljom I haljinom označena je istina u spoljašnjem obliku (br. 4677, 4741, 4742); koji hoće da se sudi, označava nastojanje da se razori [istina]; milja (sahat) označava ono što vodi smrti, jer je slično označeno miljom kao I putem (da put označava ono što vodi ka istini, vidi br. 627, 2333, 3477); pozajmiti označava poučavati. Otuda je jasno šta je označeno sa davati svima koji ištu, naime, to znači ispovedati sve stvari svoje vere u Gospoda. Stoga, zlu se ne treba protiviti, je stoga što 7 zlo ne šteti onima koji su u istini I dobru, jer njih štiti Gospod. Ovo su stavri koje leže sakrivene pod Gospodvim rečima; pa zbogtoga Gospod kaže samo: Čuli ste da je rečeno : Oko za oko, zub za zub, ne više; jer se okom označava unutrašnja istina vere, a zubom, spoljašnja istine vere, kao što će se videti u onome što sledi. Iz svega ovoga sada je jasno kako je Gospod govorio kad je bio u svetu, naime, da je govorio kao svuda u Reči Staroga Zaveta, u isto vreme za anđele u nebu, I za ljude u svetu; jer je Njegov govor bio u sebi Božanski I nebeski, jer je bio od Božanskog preko neba; samo što su stvari koje je govorio bile izražene preko stvari koje korespondiraju u svetu; a čemu korespondiraju, to uči unutrašnji smisao. Da udariti šamar I udariti obraz označava razoritiistinu, jasno je iz odlomaka u Reči gde se pominje udariti po obrazu; a jer u pravom smislu to znači razoriti istinu, stoga u obrnutom smislu to označava razoriti obmanu, u kojem se smislu pominje kod Davida: Udarićeš sve neprijatelje moje po obrazu; slomićeš zube zlotvorima (Psalam 3:7).

Kod Mijeha: neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjevu Mihej 5:1).

Kod Isaije: I bićeu čeljustima [vilicama) narodima koji će ih goniti da lutaju (Isaija 30:28. Obrac (lice) označava osećanja (br. 4796, 4797, 5695, 6604), otuda [označava] oni koji pripadaju obrazu, označavaju stvari koje se odnose na osećanja I koje korespondiraju njihovim funkcijama I svrhama; kao oči koje korespondiraju razumu, a nozdrve percepciji istine; oni koji pripadaju ustima, kao vilicama, usnama, vratu, jeziku, označavaju stvari koje se odnose na ispoljavanje (izražavanje) istine (br. 4796-4805).

  
/ 10837