¹ U to vreme iđaše Isus u subotu kroz useve: a učenici Njegovi ogladneše, i počeše trgati klasje, i jesti.

² A fariseji videvši to rekoše Mu: Gle, učenici tvoji čine šta ne valja činiti u subotu.

³ A On reče im: Niste li čitali šta učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?

⁴ Kako uđe u kuću Božju, i hlebove postavljene pojede, kojih nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samim sveštenicima.

⁵ Ili niste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nisu krivi?

⁶ A ja vam kažem da je ovde onaj koji je veći od crkve.

⁷ Kad biste pak znali šta je to: Milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali prave;

⁸ Jer je Gospodar i od subote Sin čovečiji.

⁹ I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.

¹⁰ I gle, čovek beše tu s rukom suvom; i zapitaše Ga govoreći: Valja li u subotu lečiti? Da bi Ga okrivili.

¹¹ A On reče im: Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?

¹² A koliko je čovek pretežniji od ovce? Dakle valja u subotu dobro činiti.

¹³ Tada reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

¹⁴ A fariseji izišavši načiniše veće o Njemu kako bi Ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

¹⁵ I za Njim idoše ljudi mnogi, i isceli ih sve.

¹⁶ I zapreti im da Ga ne razglašuju:

¹⁷ Da se zbude šta je kazao Isaija prorok govoreći:

¹⁸ Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na Njega, i sud neznabošcima javiće.

¹⁹ Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glas Njegov.

²⁰ Trsku stučenu neće prelomiti i sveštilo zapaljeno neće ugasiti dok pravda ne održi pobedu.

²¹ I u ime Njegovo uzdaće se narodi.

²² Tada dovedoše k Njemu besnoga koji beše nem i slep; i isceli ga da nemi i slepi stade govoriti i gledati.

²³ I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?

²⁴ A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drugačije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskog.

²⁵ A Isus znajući misli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdeli samo po sebi, opusteće; i svaki grad ili dom koji se razdeli sam po sebi, propašće.

²⁶ I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo?

²⁷ I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

²⁸ A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.

²⁹ Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže jakoga? I onda će kuću njegovu opleniti.

³⁰ Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

³¹ Zato vam kažem: svaki greh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetog hula neće se oprostiti ljudima.

³² I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.

³³ Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.

³⁴ Porodi aspidini! Kako možete dobro govoriti, kad ste zli? Jer usta govore od suviška srca.

³⁵ Dobar čovek iz dobre kleti iznosi dobro; a zao čovek iz zle kleti iznosi zlo.

³⁶ A ja vam kažem da će za svaku praznu reč koju kažu ljudi dati odgovor u dan strašnog suda.

³⁷ Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i svojim ćeš se rečima osuditi.

³⁸ Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju! Mi bi radi od tebe znak videti.

³⁹ A On odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

⁴⁰ Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.

⁴¹ Ninevljani izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim poučenjem: a gle, ovde je veći od Jone.

⁴² Carica južna izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovde je veći od Solomuna.

⁴³ A kad nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.

⁴⁴ Onda reče: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

⁴⁵ Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši žive onde; i bude potonje gore čoveku onom od prvog. Tako će biti i ovome rodu zlome.

⁴⁶ Dok On još govoraše s ljudima, gle, mati Njegova i braća Njegova stajahu napolju i čekahu da govore s Njime.

⁴⁷ I neko Mu reče: Evo mati Tvoja i braća Tvoja stoje na polju, radi su da govore s Tobom.

⁴⁸ A On odgovori i reče onome što Mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?

⁴⁹ I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju Oca mog koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

⁸ By the border of Judah, from the east side to the west side, shall be the offering which you shall offer, twenty-five thousand [reeds] in breadth, and in length as one of the portions, from the east side to the west side: and the sanctuary shall be in its midst.

⁹ The offering that you shall offer to Yahweh shall be twenty-five thousand [reeds] in length, and ten thousand in breadth.

¹⁰ For these, even for the priests, shall be the holy offering: toward the north twenty-five thousand [in length], and toward the west ten thousand in breadth, and toward the east ten thousand in breadth, and toward the south twenty-five thousand in length: and the sanctuary of Yahweh shall be in its midst.

¹¹ [It shall be] for the priests who are sanctified of the sons of Zadok, who have kept my instruction, who didn't go astray when the children of Israel went astray, as the Levites went astray.

¹² It shall be to them an offering from the offering of the land, a thing most holy, by the border of the Levites.

¹³ Answerable to the border of the priests, the Levites shall have twenty-five thousand in length, and ten thousand in breadth: all the length shall be twenty-five thousand, and the breadth ten thousand.

¹⁴ They shall sell none of it, nor exchange it, nor shall the first fruits of the land be alienated; for it is holy to Yahweh.

¹⁵ The five thousand that are left in the breadth, in front of the twenty-five thousand, shall be for common use, for the city, for dwelling and for suburbs; and the city shall be in its midst.

¹⁶ These shall be its measures: the north side four thousand and five hundred, and the south side four thousand and five hundred, and on the east side four thousand and five hundred, and the west side four thousand and five hundred.

¹⁷ The city shall have suburbs: toward the north two hundred fifty, and toward the south two hundred fifty, and toward the east two hundred fifty, and toward the west two hundred fifty.

¹⁸ The remainder in the length, answerable to the holy offering, shall be ten thousand eastward, and ten thousand westward; and it shall be answerable to the holy offering; and its increase shall be for food to those who labor in the city.

¹⁹ Those who labor in the city, out of all the tribes of Israel, shall cultivate it.

²⁰ All the offering shall be twenty-five thousand by twenty-five thousand: you shall offer the holy offering foursquare, with the possession of the city.

²¹ The residue shall be for the prince, on the one side and on the other of the holy offering and of the possession of the city; in front of the twenty-five thousand of the offering toward the east border, and westward in front of the twenty-five thousand toward the west border, answerable to the portions, it shall be for the prince: and the holy offering and the sanctuary of the house shall be in its midst.

²² Moreover from the possession of the Levites, and from the possession of the city, being in the midst of that which is the prince's, between the border of Judah and the border of Benjamin, it shall be for the prince.