Bible

 

Jevanðelje po Mateju 10

Studie

   

1 I dozvavši svojih dvanaest učenika dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da isceljuju od svake bolesti i svake nemoći.

2 A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov;

3 Filip i Vartolomije; Toma, i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levije prozvani Tadija;

4 Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji Ga i predade.

5 Ovih dvanaest posla Isus i zapovedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite.

6 Nego idite k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.

7 A hodeći propovedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.

8 Bolesne isceljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite; za badava ste dobili, za badava i dajite.

9 Ne nosite zlata ni srebra ni bronze u pojasima svojim,

10 Ni torbe na put, ni dve haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svog jela.

11 A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i onde ostanite dok ne iziđete.

12 A ulazeći u kuću nazovite joj: Mir kući ovoj.

13 I ako bude kuća dostojna, doći će mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir će se vaš k vama vratiti.

14 A ako vas ko ne primi niti posluša reči vaše, izlazeći iz kuće ili iz grada onog, otresite prah s nogu svojih.

15 Zaista vam kažem: lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u dan strašnog suda nego li gradu onom.

16 Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.

17 A čuvajte se od ljudi; jer će vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojim biće vas.

18 I pred vlastelje i careve vodiće vas mene radi za svedočanstvo njima i neznabošcima.

19 A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati.

20 Jer vi nećete govoriti, nego Duh Oca vašeg govoriće iz vas.

21 A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće deca na roditelje i pobiće ih.

22 I svi će mrzeti na vas imena mog radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

23 A kad vas poteraju u jednom gradu, bežite u drugi. Jer vam kažem zaista: nećete obići gradova Izrailjevih dok dođe Sin čovečiji.

24 Nema učenika nad učiteljem svojim ni sluge nad gospodarom svojim.

25 Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina nazvali Veelzevulom, a kamo li domaće njegove?

26 Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.

27 Šta vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i šta vam se šapće na uši, propovedajte s krovova.

28 I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte Onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu.

29 Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? Pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašeg.

30 A vama je i kosa na glavi sva izbrojana.

31 Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

32 A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.

33 A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.

34 Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač.

35 Jer sam došao da rastavim čoveka od oca njegovog i kćer od matere njene i snahu od svekrve njene:

36 I neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi.

37 Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.

38 I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

39 Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.

40 Koji vas prima, mene prima; a koji mene prima, prima Onog koji me je poslao.

41 Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.

42 I ako ko napoji jednog od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6071

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6071. Izvede ih pred Faraona. Da ovo označava uvođenje u spoljašnja-znanja, vidi se iz reprezentacije Faraona, što su spoljašnja-znanja u opšte (vidi br. 5799, 6015). Uvođenje je označeno sa izvesti ih, cilj njihovog dovođenja bio je da ih uvede, to jest, istine crkve, jer ove su sinovi Jakovljevi. Što se tiče istina, da ih treba uvesti u spoljašnja-znanja crkve, vidi br. 6004, 6023, 6052. Ali pošto je to danas predmet o kome se ništa ne zna, treba ga više ilustrovati. U sadašnje vreme, spoljašnja-znanja crkve su ona koja pripadaju doslovnom smislu Reči. Ako se istine unutrašnjeg smisla ne uvedu u ova spoljašnja-znanja, um se može okrenuti prema svakoj vrsti krivoverja (jeresi); ali kada se istine uvedu u njih, ovo se ne može desiti. Na primer, onaj ko nauči iz Reči da seBog ljuti, da 2 kažnjava, da uvodi u iskušenja, baca u pakao, i čini zlo, može da stvori pogrešnu ideju o Bogu; kao da od dobra samog, koje je Bog, može doći zlo, to jest, nešto što je Njemu suprotno; dok od dobra dolazi samo dobro, a od zla samo zlo. Ali ovo spoljašnje-znanje izgleda sasvim drugačije, ako se unutarnje istine uvedu u njega, kao na primer ova istina, da 3 je zlo u čoveku to koje čini da izgleda da se ljuti, da ga zlo uvodi u iskušenje, kažnjava, i baca u pakao, i da ono neprestano stvara iz sebe zlo; i da je to kao i sa zakonima u kraljevstvima; ovi su od kralja ali kazna za zlo nije od kralja nego je od onih koji čine zla. Tako i ova istina: da paklovi, izvor svega zla, postoje, i da je ovo dopušteno zbog čoveka i da je neizbežno, pošto je on u zlu i njegov život potiče iz toga (zao život), i da kada se ne bi ostavio u slobodi, on se ne bi mogao popraviti. A od Boga da dolazi samo dobro jer, koliko to čovek dopušta, Bog savija zlo u dobro. Tako isto i ovo je istina: da treba prvo verovati najopštije stvari i da kasnije treba da se ilustruju pojednim istinama; kao naprimer ovo opšte spoljašnje-znanje, da se sve stvari se 4 dešavaju od Boga, pa tako i zlo kažnjavanja; međutim, na koji su način ove stvari od Boga, nauči se kasnije; kao i to da je priroda i poreklo toga zla po dopušanju; tako isto je i s ovom istinom: da svako bogoštovanje treba da počne sa svetim strahom, uz 5 misao da Bog nagrađuje dobro a kažnjava zlo. Priprosti ljudi shvataju šta je to po dopuštenju , a prema Gospodovim rečima, I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo a duše ne mgu ubiti, nego se bojte onoga ko može i dušu i tijelo pogibiti u paklu (Mateja 10:28). Kada se u početku ne usuđuju da čine zlo od straha, onda posle toga se uvodi ljubav skupa s dobrom, i tada počnu da saznaju i opažaju da od Boga dolazi samo dobro, i da je zlo od njih samih, i na kraju da je svako zlo iz pakla. 6 Osim toga, oni koji su u nebu, oni opažaju da je od Boga samo dobro, dok oni koji su u paklu, kažu da od Boga dolazi samo zlo, jer ga On dozvoljava, i ne uklanja ga. Kao odgovor onima koji su u svetu duhova, kaže se da kad bi se iz njih uzelo zlo, ne bi imali života, niti bi ga imao čovek koji je u zlu; i da njih kažnjava zlo koje je u njima u skladu sa zakonom, i da se oni zbog kažnjavanja na kraju uzdržavaju te ne čine zlo; kaže im se da je kažnjavanje zla zaštita dobra. Dodajte ovome da oni koji su u zlu, kao i oni koji su u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, kao što su bili Jevreji, treba da se plaše Boga, i treba da veruju da 7 On kažnjava; jer plašeći se Boga, oni su kadri da čine dobro, iako to nije iz ljubavi. Kada se ovakve i mnoge slične stvari uvedu u spoljašnja-znanja kao ona gore navedena, onda ova stvar izgleda sasvim drugačije; jer tada ovo spoljašnje-znanje postaje kao prozirna posuda, u kojoj istine koje kroz nju sijaju, čine da se posuda vidi kao neka opšta istina.

  
/ 10837