6804. I opomenu se Bog zavjeta Svojega s Abramom, sIsakom, i s Jakovom, označava zbog povezanosti sa Crkvom kroz Gospodovo Božansko Ljudsko. Ovo se vidi iz značenja zaveta, što označava povezanost, kao što će biti objašnjeno niže; i iz reprezentacije Abrahama, Isaka, i Jakova, s kojima se učinjen zavet, koji označava Gospoda u pogledu Božanskog Ljudskog. Da Abraham pretstavlja Gospoda kao Božansko Samo, Isak, kao Božansko Racionalno, a Jakov, kao Božansko Prirodno, vidi br. 1893, 6276, 6425. Da Abraham, Isak, i Jakov, kada se pomenu u Reči, nisu oni koji se pominju u duhovnom smislu, može se jasno videti iz toga što imena nikad ne dopiru u nebo, nego same stvari i kvalitet stvari, kao i stanje stvari koje pripadaju Crkvi, Gospodovom carstvu, i Gospodu Samom. Štaviše, sami anđeli u nebu nikad ne upravljaju svoju misao na pojedinačne osobe, jer bi to bilo postavljanje granica mislima, i njihvo udaljavanje od sveopšteg opažanja stvari od čega se izvodi anđeoski govor. Otuda dolazi to da je govor anđela u nebu neizreciv, i mnogo iznad ljudske misli koja se ne širi na sveopšte nego je sužena na pojedinačno. Stoga se kaže, Mnogi će doći od istoka i zapada i sješće za trpezu s Abrahamom i Isakom i Jakovom, u carstvu nebeskom (Mateja 8:11); anđeli opažaju Gospodovo prisustvo kada usvajaju istinu i dobro koje proističe od Njegovog Božanskog Ljudskog. Ponovo, kada čitamo, da je Lazar uznesen u naručje Abramovo, (Luka 16:22), anđeli su opazili kako je bio uznesen ebo, gde je Gospod prisutan. Otuda se vidi jasno da se pod zavetom s Abramom, Isakom, i Jakovom ovde misli, u unutrašnjem smislu, na povezivanje kroz Gospodovo Božansko Ljudsko. Da je Božansko Ljudsko zavet, to jest, povezanost, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Tako kod Isaije,

Ja Gospod dozvah te u pravdi i držaću te za ruku i čuvaću te i učiniću da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima (Isaija 42:6. Ponovo, Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo (Isaija 49:8. Ponovo, Prignite uho svoje i hodite k meni, i živa će biti duša vaša; i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima (Isaija 55:3, 4).

Kod Malahije, Evo, ja ću poslati anđela svojega. koji će pripraviti put preda mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Malahija 3:1. U DrugojknjiziSamuilovoj, Ako i nije tako dom moj pred Bogom, ipak je učinio zavjet vječan sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen (13:5). Ovi odlomci govore jasno o Gospodu i o povezivanju ljudske rase sa Gospodovim Božanskim Samim preko Njegovog Božanskog Ljudskog. Da je Gospod kao Božansko Ljudsko Posrednik, i da niko ne može doćiBožanskom Samom koje je u Gospodu i koje se naziva Ocem osim preko Sina, to jest, preko Božanskog Ljudskog, poznato je u Crkvi. Tako je Gospod, kao Božansko Ljudsko, veza; Ko može mišlju da obuhvati Božansko Samo? i ko ga ne može obuhvatiti mišlju, kako se može s njim povezati kroz ljubav? Dok svako može shvatiti Božansko Ljudsko u misli, i svako može s njim da se poveže kroz ljubav. Da zavet označava povezanost, može se videti po zavetima (ugovorima) među carstvima, jer se ova povezuju preko njih; i po tome što postoje obećanja s obe strane, koja se moraju držati, kako bi se zavet (sporazum) održao; ove obaveze (obećanja) ili sporazumi nazivaju se zavetima. Obećanja ili obaveze koje se u Reči nazivaju zavetom, na strani čoveka su , u užem smislu, Deset Zapovesti ili Dekalog, a u širem smislu, statuti i uredbe, zapovesti, zakoni, svedočanstva i odredbe, koje je Gospod naredio s Brda Sinajskoga kroz Mojsija, a u još širem smislu, i Mojsijevim Knjigama, čiji sadržaj treba da poštuju sinovi Izrailjevi. A na strani Gospoda, [obaveze su [ milost i spasenje. Da su Deset Zapovesti ili Dekalog zavet, jasno je iz sledećih odlomaka: kod Mojsija,

Jehova vam objavi zavjet svoj, koji vam zapovijedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene. Pazite da n aboravite zavjeta Gospoda Boga Svojega koji učini s vama (Zak. Ponovljeni 4:13, 23); i jer su dve kamene tablice, na kojima su bile napisane deset zapovesti, bile položene u kovčeg (Izlazak 25:16, 21, 22; 31:18; 32:15, 16, 19; 40:20), stoga se kovčeg i nazvao kovčegom zaveta (Zak. Ponovljeni 31:9, 24-26), Jošua 3:3, 4, 14; 4:7, 9; Sudije 20:27; 2 Sam. (15:24; i o Carevima 8:21); u kome poslednjem odlomku Salomonkaže ovako, I odredih mjesto ovdje kovčegu u kome je zavjet Gospodov što je učinio s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje Egipatske (1 o Carevima 8:21).

Kod Jovana, I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj (Otkr. 11:19).

Da se naziv Zaveta daje svim sudovima i statutima, koje je zapovedio Gospod Izrailjskom narodu preko Mojsija, kao i u samim Mojsijevim Knjigama, vidi se iz sledećih odlomaka: kod Mojsija,

I reče Jehova Mojsiju: napiši sebi te riječ; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izrailjem. Kad siđe s gore Sinajske, držaše u rucidvije ploče svedočanstva (34:21, 27). Stvari koje se u ovom odlomku nazivaju zavetom, bile su mnoge stvari koje su se odnosile na žrtve, gozbe, pogače bez kvasca. Ponovo, Mojsije uze Knjigu zaveta, i pročita je uuši naroda, koji reče, Sve što je Jehova rekao, činićemo i slušati (Izlazak 24:7, 8). U Drugoj Knjizi o Careima, Josija car Judin, pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Jehovinom. I car stojeći kod stupa učini zavjet pred Jehovom da će oni ići za Jehovom i držati zapovijesti Njegove i svjedočanstva Njegova i uredbe Njegove svijem srcem i svom dušom, vršeći riječi toga zavjeta. Tada zapovjedi car narodu govoreći: praznujte vazam Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj 2. Kraljevima 23:2, 3, 21) Kod Davida, Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja, koma ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi do vijeka sjedjeti na prijestolu svom (Psalam 132:12).

Da zavet označava povezivanje preko ljubavi i vere, vidi se jasno iz Jeremije: Evo, idu dani, govori Jehova, kada ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavjet. Ne kao onaj zavjet, koji učinih s ocima njihovim, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemljeEgipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, i ja im bijah muž, govori Jehova; nego ovo je zavet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije svih dana, govori Jehova; metnuću zavjet svoj u njih , i na srcu njihovom napisaću ga, i biću im Bog, i oni će mi biti narod Jeremija 31:31-33. metnuću zavjet svoj u njih, i napisati ga na njihovim srcima, označava darivati verom i ljubavlju prema bližnjemu; a prek ere i ljubavi prema bližnjemu ostvaruje se povezanost opisana rečima, Ja ću im biti Bog, i oni će mi biti narod. Ponovo, I učiniću s njima zavjet vječan da se ne ću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene Jeremija 32:40. Povezivanje preko ljubavi, koje je označeno zavjetom, označeno je rečima, daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene.

Kod Jezikilja, I učiniću s njima zvjet mirni, biće vječan zavjet s njima i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju u sred njih za vijek. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog, i oni će mi biti narod Jezekilj 37:26? 37:27). U ovome odlomku se povezivanje preko ljubavi i vere, koje su zavet, opisuje svetinjom posred njih, kao i time što će s njima biti, rečima, ja ću im biti Bog, a oni će mi bitinarod. Ponovo, I idući mimo tebe, pogledah te, i gle, godine ti bijahu godine za ljubav; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih vjeru s tobom, govori Jehova Bog, i ti posta moja Jezekilj 16:8. ; govoreći o Jerusalimu, čime je označena Drevna Crkva; učiniti vjeru (stupiti u ugovor) kako bi postala Moja, jasno je da ovooznačava brak ili duhovno povezivanje. Pošto zavet (vera) označava povezivanje sa ženom (suprugom), to se taj zavet natiza i ženom zaveta (vere) (Malahija 2:14), a povezivanje među braćom naziva se bratski zavet (bratska vera) (Amos 1:9); Na zavet se misli i kod Davida,

Učinih zavjet s Izabranim Mojim; zahleh se Davidu slugi Svome (Psalam 89:3).

Da je obaveza iz zaveta na strani Gospoda milost i spasenje, vidi se kod Davida,

Svi su potovi Gospodovi milost i istina onima koji drže zavjet njegov i i otkrivenje njegovo Psalam 25:10).

Kod Isaije, Ako će se i gore pomaknuti, i humovi se pokolebati, opet milost moja ne će se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega ne će se pokolebati, veli Jehova, koji ti je milostiv (Isaija 54:10).

Kod Mojsija, I tako znaj da je Gospod Bog tv0j, Bog vjeran, koji drži zavjet svoj i milost svoju do tisuća koljena onima koji ga ljube i drže zapovjesti njegove. I ako ove zakone uzaslušate, i uzdržite i ustvorite, i Gospod će Bog tvoj držati tebi zavjet i milost, za koju se zakle ocima tvojim (Zak. Ponovljeni 7:9, 12). Ponovo, A sada ako dobro uzaslušate glas molj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimosve narode, premda je moja sva zemlja (Izlazak 19:5). Ponovo, I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama (Levitska 26:9); Obratiću se k vama, to priada milosti, učiniti da rtastu i da se namnože, onačava primiti kao dar veru i ljbav prema bližnjemu; a oni koji dobijaju dar, to s ni koji su izabrani; ovi svi izrazi se odnose na biti izabran (među spasenima), kao što se vidi iz ovih reči, bićete moje blago mimo sve narode. Postojali su znakovi zaveta i u rerezentativnoj Crkvi, a to su biti znakovi koji potsećaju na zavet. Obreazanje je bilo takav jedan znak (Postanje 17:11), jer je obrezanje označavalo očišćenje od nečistih ljubavi, i uklanjanje onoga što sprečava da se usadi nebeska ljubav preko koje dolazi do povezivanja. Sabat (dan Mira) tako isto je večni zavet (Izlazak 31:16). Hleb spomena kaže se, treba da bude [znak] za sinove Izrailjeve, za zavjetvječni (Levitska 24:8, 9). Krv je bila takav poseban znak kao štose vidi iz Mojsija, Mojsije uze knjigu zavetnu i pročita je u uši naroda, koji reče; Sve što je Jehova govorio, činićemo i slušati. Tada Mojsije uze krv (prinosmirni), i pokropi po narodu, i reče; Gle, krv zavjeta koji Jehova čini s vama ovim riječima (Izlazak 24:7, 8). I kod Zaharije,

A ti za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode (Zaharija 9:11), Krv je bila zavet, ili znak zaveta, jer je označavala povezivanje preko duhovne ljubavi, to jest, preko ljubavi prema bližnjem; zbog čega, kada je Gospod ustanovio Svetu Večeru, nazvao je Svoju krv krvlju novoga zaveta (Mateja 26:28). Iz ovih se razmatranja sada može videti na šta se misli u unutrašnjem smslu Reči pod zavetom.