2921. Gospodaru, ti si knez od Boga među nama, označava Gospoda kao dobro i istinu Božansku kod njih. Ovo je očito iz značenja Gospodara, i kneza od Boga, i iz značenja među nama. Da se koristi izraz Gospod, kada se govori o dobru, jasno je iz Reči Staroga Zaveta, jer jetamo Jehova poneka nazvan Jehova, ponekad Bog, ponekad Gospod, ponekad Jehova Bog, ponekad Jehova Savaot, i to je iz skrivenog razloga, kojise može znati samo iz unutzašnjeg smisla. U glavnom, kada se govori o nebeskim stvarima ljubavi, ili o dobru, tada se On naziva Jehova, ali kada se govori o duhovnim stvarima vere, ili o istini, tadase naziva Bogom; kada se govori i o jednom i o drugom, tada se naziva Jehova Bog, a kada o Božanskoj moći dobra, ili svemoći, tada se zove Jehova Savaot, ili Jehova nad vojskama, a isto tako i Gospodom, tako da jehova Savaot i Gospod imaju isto značenje. Otuda, zbog moći da čine dobro, ljudi i anđeli nazivaju se gospodarima, a u obrnutom smislu slugama koji nemaju ni svoje moći ni one koja bi poticala o gospodara. Iz ovoga se može videti da ovde gospodar u unutrašnjm smislu, označava Gospda kao dobro, što će uskoro biti ilustrovano iz Reči: a knez od Boga označava Gospoda kao istinu, ili u odnosu na istinu, što je vidljivo iz značenja kneza, ili knezova, koji označavaju glavne (primarne) istine (o kojima vidi br. 1482, 2089), kao i zbog toga što se naziv Bog koristi tamo gde se govori o istini (vidi br. 2586, 2769, 2807, 2822).
Da među nama označava među njima, ili kod njih, jasno je bez objašnjenja. Da u Reči Staroga Zaveta, Jehova Savaot i Gospod imaju isto značenje, jasno je iz Isaije: To će učiniti revnost Jehove Savaota (nad vojskama), Gospod posla riječ Jakovu, i ona pade u Izrailju (Isaija 9:7, 8); a na drugome mestu kod istoga: Ljuti (moćni) će car vladati nad njima veli Gospod Jehova Savaot (Isaija 19:4).
Kod Malahije: Gle, Gospod, koga vi tražite, iznenada doći će u Svoj Hram, i anđeo zavetni, kojega želite, gle, On dolazi, veli Jehova Savaot Malahija 3:1. ; i još jasnije kod Isaije: I vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i uzdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu; serafimi stajahu više njega, svaki imaše šest krila; dvjema zaklanjaše svoje lice, a dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše; I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Jehova Savaot; puna je zemlja slave njegove. I rekoh: jaoh meni pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, jer cara Jehovu Savaota vidjeh svojim očima. Po tom čuh glas Gospodov (Isaija 6:1, 3, 5, 8). Iz ovih se odlomaka vidi da Jehova Savaot i Gospo maju isto značenje. A naziv Gospod Jehova se koristi, osobito kada se traži pomoć da bi postali moćni, kao kod Isaije: Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni! Ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Gle, Gospod Jehova ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njime. Kao pastir pašće stado svoje (Isaija 40:9-11. Da se On tada naziva Jehova, vidi još kod Isaije 25:8; pogl. (40:10; pogl. (48:16; pogl. (50:4, 5, 7. 9; pogl. (61:1; Jer. 2:22; Jez ?? 8:16; pogl. (50:4, 5, 7, 9: pogl. (61:1; pogl. ( ?? 11:17? 11:21; pogl. ( ?? 12:19? 12:28; pogl. ( ?? 13:13? 13:16; pogl. (11:13, 17, 21; Miheja 1:2, Psalam 71:5, 16, i mnoga druga mesta: Pored toga, u Reči Staroga zaveta, Gospod ozačava isto šro i Jehova, jer se koristi kada se govori o dobru, preko čega se Gospod razlikuje od Boga, slično kao i od Jehove, kao kod Mojsija: Jehova vaš Bog, On je Bog bogova, i Gospod gospoda (Zak. Pon. (10:17).
Kod Davida: Slavite Boga nad bogovima, jer je Njegova miliost do vijeka. Slavite Gospodara nad gospodarima, jer je do vijeka milost negova (Psalam 136:2, 3). Ali u Reči Novoga Zaveta, kod Jevanđelista i u Otkrovenju, Jehova se nigde ne pominje, a umesto Jehova on se naziva Gospodom; a to je iz skrivenih razloga, o kojima niže. Da se u Reči Novoga Zaveta koristi naziv Gospod umesto Jehova, vidi se kod Marka: Isus reče: prva zapovijest je: Čuj, Izrailje; Gospod naš Bog je jedan Gospod: stoga ćeš ljubiti (voljeti) Gospoda Boga svoga svim svojim srcem, svom svojom dušom, i svom mišlju svojom, i svom snagom svojom Marka 12:29, 30); a što je ovako izraženo kod Mojsija: Čuj, Izrailje, Jehova Bog naš je jedan Jehova; i ljubi Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom (Zak. Pon. (6:4, 5); gde je očito da se naziv Gospod koristi umesto Jehove: lično kod Jovana: I vidjeh, i gle, prijestol na nebu, i na prijestolu sjeđaše neko, a oko njega četiri životinje punih očiju napred i straga, svaka imaše šest krila okolo, i puno očiju; i govorahu: Svet, svet, svet, Gospod Bog Semogući (Otkr. 4:2, 6, 8). Ovo je ovako izraženo kod Isaije: I vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoko izdignut; i serafimi stajahu iznad njega; i svaki imaše šest krila, šest krila; i jedan vikaše drugome; Svet, svet, svet, Jehova Savaot (6:1-3, 5, 8). U gornjem odlomku iz Otkrovenja, koristi se naziv Gospod za Jehovu, ili Gospod Bog Svemogući za Jehovu Savaota; da su četiri stvora serafimi, jasno je kod Jezikilja:(pogl. ( ?, 13-
15, Jezekilj ccc19; ?).
Da je u Novom Zavetu Gospod Jehova, jasno je iz nekoliko odlomaka, kao kod Luke: Anđeo Gospodov javi se Zahariji Luka 1:11. ; gde anđeo Gospodov stoji za anđela Jehovinog.
Kod istoga Jevanđeliste: Anđeo reče Zahariji o sinu njegovom: on će mnoge sinove Izrailjeve obratiti Gospodu njihovom Bogu Luka 1:16. ; njihovom Gospodu Bogu znači Jehovi Bogu; kod istoga: Anđeo reče Mariji o Isusu: On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova Luka 1:32. gde Gospod Bog stoji za Jehovu Boga.
Kod istoga: I Marija reče: veliča duša moja Gospodai obradova se duh moj Bogu Spasu (Spasitelju) mojemu Luka 1:46, 47); gde Gospod stoji za Jehovu.
Kod istoga: Zaharija je prorokovao. Blagosloven da je Gospod Bog Izraeiljev (Jakovljev) što pohodi i izbavi narod svoj Luka 1:68. ; gde Gospod Bog stoji za Jehovu Boga, kod istoga: Anđeo Gospodnji stajaše pored pastira, i slava Gospodnja obavi ih svuda Luka 2:9. ; gde anđeo Gospodnji i slava Gospodova stoje za anđela Jehovinog i slavu Jehovinu.
Kod Mateje: Blagosloven da je koji dolazi u ime Gospodnje Mateju 21:9; pogl 23:39, Luk 13:35; Jovan 12:13); u ime Gospodnje stoji umesto u ime Jehovino. Da ne pominjemo druge odlomke (kao Luka 1:28; pog. (2:15, 22-24, 29, 38, 39; pogl. (5:17; Marko 12:9, 11). Između ostalih skrivenih razloga da se Jehova naziva Gospodom, bili su sledeći, naime, da se tada reklo da je Gospod isto što i Jehova koji se pominje u Starom zavetu (vidi br. 1736), to se ne bi primilo, jer se ne bi verovalo; i dalje, zato što Gospod nije postao Jehova u poledu Svog Ljudskoga sve dok nije s Njim u svakom pogledu sjedižnio Svoje Ljudsko, o jest, sve dok nije ujedinio Svoju Božansku Suštinu sa Ljudskom Suštinom, i Ljudsku Suštinu sa Božanskom Suštinom (vidi br. 1725, 1729, 1733, 1745, 1815, 2156, 2751); ovo potpuno sjedinjenje postignuto je posle poslednjeg iskušenja, koje je bilo na krstu, pa su Ga stoga učenici posle usksnuća nazivali Gospodom (Jovan 20:2, 13, 15, 18, 20, 25; pogl. (21:7, 12, 15-17, 20; Marko 16:19, 20); a Tomas je rekao: Gospode Moj, i Bože Moj (Jovan 20:28); i pošto je Gospod bio Jehova, koji se često pominje u Starom Zavetu, stoga je rekao učenicima: Vi zovete mene učiteljem i Gospodom, i pravo velite, ja jesam (Jovan 13:13), 14, 16); kojim rečima je označeno da je On Jehova Bog. On se ovde naziva Gospodom u odnosu na dobro, a Učiteljem u odnosu na istinu. Da je Gospod bio Jehova, razume se iz ovih reči anđela pastirima: Rodi vam se danas Spas, koji je
Hristos Gospod (Luka 2:11); gde Hristos stoji za Mesiju, Pomazanika, cara, a Gospod stoji za Jehovu, gde se prethodno odnosi na istinu, a poslednje na dobro. Onaj ko ne ispita Reč pažljivo, ne može ovo da zna, jer veruje da se naš Spasitelj nazivao Gospodom kao osali , što je obična formula poštovanja, dok se On tako nazivao stoga što je On bio Jehova.
