Bible

 

Levitski Zakonik 7

Studie

   

1 A ovo je zakon za žrtvu radi prestupa; svetinja je nad svetinjama.

2 Na kome se mestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prestup; i krvlju njenom neka se pokropi oltar odozgo unaokolo.

3 A sve salo njeno neka se prinese, i rep i salo što pokriva creva,

4 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima,

5 I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prestup.

6 Svako muško između sveštenika neka je jede; na svetom mestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama.

7 Žrtva je za prestup kao žrtva za greh, jedan je zakon za obe; koji sveštenik učini njom očišćenje, njegova je.

8 A kad sveštenik prinese čiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je.

9 I svaki dar pečen u peći ili zgotovljen u kotliću ili u tavi, onog je sveštenika koji ga prinese.

10 I svaki dar zamešen s uljem ili suv, svih je sinova Aronovih, kako jednog tako drugog.

11 A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu:

12 Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolače bez kvasca zamešene s uljem i pogače bez kvasca namazane uljem, i belog brašna poprženog s tim kolačima zamešenim s uljem.

13 Osim kolača hleb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje.

14 I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to će biti onog sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne.

15 A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra.

16 Ako li prinese žrtvu radi zaveta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako šta ostane, neka se pojede sutradan.

17 Ako li šta mesa od te žrtve ostane do trećeg dana, neka se sažeže ognjem.

18 Ako li bi ko treći dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neće biti ugodan onaj koji je prineo, niti će mu se ona primiti, nego će biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiće greh svoj.

19 I meso koje bi se dotaklo čega nečistog, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god čist.

20 A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio čist, taj da se istrebi iz naroda svog.

21 I ko se dotakne čega nečistog, ili nečistog čoveka ili nečistog živinčeta, ili kog mu drago gada nečistog, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrebi iz naroda svog.

22 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ne jedite salo od vola ni od ovce ni od koze.

24 Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinčeta koje crkne ili ga zverka razdre; ali ga ne jedite;

25 Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi čovek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrebi iz naroda svog onaj koji jede.

26 Ni krv ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kog živinčeta.

27 Svaki koji bi jeo kakvu krv, neka se istrebi iz naroda svog.

28 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

29 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne.

30 Svojim rukama neka donese šta se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom.

31 A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak neka budu Aronu i sinovima njegovim.

32 I desno pleće od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta.

33 A koji između sinova Aronovih prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleće.

34 Jer grudi što se obrću i pleće što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svih njihovih žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovim zakonom večnim da se uzimaju od sinova Izrailjevih.

35 To je pomazanog Arona i pomazanih sinova njegovih od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu svešteničku Gospodu.

36 To zapovedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom večnim od kolena na koleno.

37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi greha i za žrtvu radi prestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu,

38 Što je Gospod zapovedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4495

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4495. Stih 25. A treći dan. Da ovo označava ono što se nastavlja sve do samoga kraja, vidi se iz značenja trećega dana, a to je ono što je potpuno od početka do kraja (vidi br. 2788), to jest, ono što je neprekidno. Da je to značenje trečega dana, to teško mogu da poveruju oni koji gledaju na istorijske delove Reči kao na svetovne istorije, a svetima ih smatraju samo zato što su u svetoj knjizi (tomu). Ali da ne samo istorijski delovi Reči sadrže nebeske i duhovne stvari u smislu slova, nego i da svaka pojedina reč, i pojedini brojevi (imaju unutrašnje značenje), pokazano je u prethodnim objašnjenjima; da je ovakav slučaj, biće još očitije kada se bude, po Gospodovoj Božanskoj milosti, govorilo o proročkim delovima, u kojima nema tako uskog nizanje stvari u doslovnom smislu kao u istorijskim delovima: Ali da broj tri, a tako isto i broj sedam, i broj dvanaest, sadrže unutarnje stvari, mora da uoči svako ko istražuje Reč na unutarnji način: pa ako su ovi brojevi tako puni značenja, to mora da i u drugim brojevima ima nešto duboko skriveno, u svim brojevima u Reči, jer je Reč sveta u svim delovima.

2. Ponekad, dok sam razgovarao s anđelima, pokazivali su se pred mojim očima napisani brojevi, kao u po dana, pa sam opazio da se ono što su goorili pokazivalo kao brojevi. Iz toga sam bio poučen da svi brojevi koji se pominju u Reči sadrže neku misteriju, kao što se vidi iz sledećih odlomaka: I izmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja je anđelova (Otkr. 21:17). Broj koji se pominje 144, rezultat je množnja broja 12 sa samim sobom, a da je 666 proizvod od tri i šest (prim. prev. tri puta šest jedno pored drugoga), što je jasno, ali koliku svetost ovi broji sadrže, mož se videti po svetosti broja dvanaest (vidi br. 577, 2089, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913, q broj tri) br. 720, 901, 1825, 288, 4010).

3. Ovaj poslednji broj, tri, pošto označava ono što je potpuno sve do kraja, a to znači jedan period, veliki ili mali, usvojen je kao reprezentativ crkve, i koristi se kad god treba da to označava; a pojavljuje se u Reči (u kojoj sve kako opšte tako osebno ima značenje), može se videti iz sledećih odlomaka: Da dozvoli da iziđemo tri dana u pustinju, da prinesemo žrtvu (Izlazak 3:18; 5:3).

Da treba dabudu spremni za tri dana, jer će u treći dan Jehova sići na Goru Sinajsku Izlazak 19:11, 15, 16, 18).

Da ništa ne ostane od žrtve prinosa do trećega dana ( 7:1; 19:6, 7).

On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist (Brojevi 19:11-22).

A vi ostanite izvan okola sedam dana, svaki ko je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, očistite se treći dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje (Brojevi 31:19-25).

Spremite sebi brašnenice; jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju, koju vam je Jehova Bog vaš daje u našljedstvo (Jošua 1:11; 3:2).

Da je Jehovao pozvao Samuila tri puta, i da je Samuilo otrčao Heliju tri puta. i Helije razumje da je Jehova pozvao Samuila tri puta (1 Samuilova 3:1-8).

Da je Jonatan rekao Davidu da se sakrije u polju do tri dana uveče, o da mu je Jonatan poslao trećega dana poruku o raspoloženju oca njegovog; i da se posle David poklonio pred Jonatanom tri puta (1 Samuilova 20:5, 12, 19, 20, 35, 36, 41).

Da su Davidu ponuđene tri stvari između kojih da bira: da bude sedam godina glad, da bježi od neprijtelja tri mjeseca, ili da vlada pošast (kuga) u zemlji tri dana (2 Samuilova 24:11-13).

Da Rehoboan reče narodu Izrailjskom koji su tražili da budu oslobođeni jarma njegovoga oca, da treba da odu tri dana, a onda da se vrate; da su se vratili Rehoboamu poslije tri dana, kao što im car nalaoži, koji im reče, Vratite se k meni opet posle tri dana (1 o Caravima 12:5, 12).

A Eliša ležei po sinu udovičinu tri puta (1 o Carevima 17:21).

Da je Eliša rekao narodu da pospu vodom žrtvu paljenicu i drvo tri puta. i oni to učiniše tri puta (1 o Carevima 18:34).

Da je Jona bio u trbuhu kita (velike ribe) tri dana i tri noći (Jona 1:17; Mateja 12:40).

Da je Gospod govorio vinogradaru i poslao mu svoje sluge tri puta, i najposlije i svoga sina (Marko 12:2, 4-6; Luka 20:12, 13).

Da je On rekao Petru da će ga se odreći tri puta (Mateja 26:34; Jovan 13:38).

Da je On rekao Petru tri puta: Violiš li Me? (Jovan 21:15-17).

Iz ovih i mnogih drugim mesta u Reči može se videti da na ima neka musterija u broju tri, i da je stoga ovaj broj usvojen kao reprezentativ u drevnim crkvama; da je označavao potpun period crkve, i stvari u crkvi, bilo velike ilimale, to je jasno; i da je stoga označavao ono što je potpuno i ono što traje sve do kraja, jasno je kod Osije:

Jehova će nam povratiti život posle dva dana; na treći dan On će nas podignuti, i mi ćemo živjeti pred Njim Osija 6:2.

  
/ 10837