Bible

 

Levitski Zakonik 4

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ako ko zgreši nehotice i učini štagod što je Gospod zabranio da se ne čini,

3 Ako sveštenik pomazani zgreši, te bude na greh narodu, neka za greh svoj koji je učinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za greh.

4 I dovedavši tele na vrata šatoru od svedočanstva pred Gospoda, neka metne ruku svoju teletu na glavu, i zakolje tele pred Gospodom.

5 I neka uzme sveštenik pomazani krvi od teleta, i unese je u šator od sastanka.

6 I neka zamoči sveštenik prst svoj u krv, i krvlju sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavesom od svetinje.

7 I neka pomaže sveštenik tom krvlju rogove oltaru, na kome se kadi mirisima pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv od teleta svu neka izlije na podnožje oltaru, na kome se pale žrtve na vratima šatora od sastanka.

8 I neka izvadi sve salo iz teleta za greh, salo što pokriva creva i sve salo što je na crevima;

9 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri s bubrezima neka izvadi,

10 Onako kako se vadi iz govečeta za žrtvu zahvalnu; i neka zapali sveštenik na oltaru, na kome se žrtva pali.

11 A kožu od teleta i sve meso s glavom i s nogama i creva i balegu,

12 I celo tele neka iznese napolje iz logora na čisto mesto, gde se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mestu gde se prosipa pepeo neka se spali.

13 Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgrešio nehotice i ne bi zbor znao za to, i učinili bi štagod što je Gospod zabranio da se ne čini, te bi skrivili,

14 Kad se dozna za greh koji su učinili, onda neka zbor prinese tele, žrtvu za greh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka.

15 I starešine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom.

16 I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka,

17 I neka sveštenik zamoči prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavesom.

18 I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kome se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka.

19 A sve salo izvadivši iz njega neka zapali na oltaru.

20 I s tim teletom neka čini onako kako čini s teletom za svoj greh, tako neka učini s njim; tako će ih sveštenik očistiti od greha, i oprostiće im se.

21 A tele neka iznese napolje iz logora, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za greh svega zbora.

22 Ako li poglavar zgreši, i učini nehotice štagod što je Gospod Bog njegov zabranio da se ne čini, te skrivi,

23 Kad dozna za greh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo.

24 I neka metne ruku svoju jaretu na glavu, i sveštenik neka ga zakolje gde se kolje žrtva paljenica pred Gospodom; to je žrtva za greh.

25 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za greh na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kome se žrtva pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltaru na kome se žrtva pali.

26 A sve salo neka zapali na oltaru kao salo od žrtve zahvalne; i tako će ga očistiti sveštenik od greha njegovog, i oprostiće mu se.

27 Ako li ko iz prostog naroda zgreši nehotice, i učini štagod što je Gospod zabranio da se ne čini, te skrivi,

28 Kad dozna za greh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare žensko zdravo za greh, koji je učinio.

29 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za greh, i neka je sveštenik zakolje na mestu gde se kolje žrtva paljenica.

30 I neka uzme sveštenik krvi od nje na prst svoj, I pomaže rogove oltaru na kome se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru.

31 I sve salo iz nje neka izvadi kao što se vadi salo iz žrtve zahvalne, i neka ga zapali sveštenik na oltaru za ugodni miris Gospodu; a tako će ga očistiti od greha sveštenik, I oprostiće mu se.

32 Ako li bi doveo između ovaca na žrtvu za greh, neka dovede žensko zdravo.

33 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za greh, i neka je sveštenik zakolje na mestu gde se kolje žrtva paljenica.

34 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za greh na prst svoj, i neka pomaže rogove oltaru na kome se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru.

35 I sve salo neka izvadi kao što se vadi salo iz jagnjeta za žrtvu zahvalnu; i neka ga sveštenik zapali na oltaru za žrtvu ognjenu Gospodu; i tako će ga očistiti sveštenik od greha njegovog, koji je učinio, i oprostiće mu se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 707

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

707. It is clearly established from the Lord's words that bread has much the same meaning as flesh:

Jesus taking bread broke it and gave it, saying, This is my body. Matt. chapter 26; Mark chapter 14; Luke chapter 22.

Also:

The bread which I shall give is my flesh, which I shall give for the life of the world, John 6:51.

He also says that He is the bread of life, and that he who eats of this bread will live for ever (John 6:48, 51, 58). This too is the bread meant by sacrifices, which are called bread in the following passages:

The priest is to burn it upon the altar, the bread of the fire-offering to Jehovah, Leviticus 3:11, 16.

The sons of Aaron are to be holy to their God, and they are not to profane the name of their God, because they present the fire-offerings to Jehovah, the bread of their God. You are to sanctify him, because it is he who presents the bread of your God. A man of the seed of Aaron in whom there is a blemish is not to approach to present the bread of his God, Leviticus 21:6, 8, 17, 21.

Command the Children of Israel and say to them, My gift, my bread for the fire-offerings for an odour of rest, you are to take care to present to me in due season, Numbers 28:2.

He who has touched an unclean thing is not to eat any of the sanctified things, but is to wash his flesh in water, and afterwards he may eat of the sanctified things, because that is his bread, Leviticus 22:6-7.

Eating of the sanctified things meant the flesh from the sacrifices, and this is here also called bread; see also Malachi 1:7.

[2] The minhah in sacrifices, which were offerings of bread made from fine wheat-flour, had the same meaning (Leviticus 2:1-11; 6:14-21; 7:9-13 and elsewhere). The same is true of the loaves placed on the table in the Tabernacle, which were called the bread of faces 1 or shewbread (on which see Exodus 25:30; 40:23; Leviticus 24:5-9). It is not natural bread which is meant by bread, but heavenly bread, as is plain from these quotations:

It is not by bread alone that a person lives, but it is by everything that comes out of Jehovah's mouth that a person lives, Deuteronomy 8:3.

I shall send hunger upon the land, not hunger for bread, nor thirst for waters, but for hearing the words of Jehovah, Amos 8:11.

Moreover, bread means every kind of food (Leviticus 24:5-9; Exodus 25:30; 40:23; Numbers 4:7; 1 Kings 7:48). It also means spiritual food, as is clear from these words of the Lord:

Work for food, not that which perishes, but that which lasts to everlasting life, which the Son of Man will give you, John 6:27.

Poznámky pod čarou:

1. So literally; usually translated 'bread of the presence.'

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.