Bible

 

Levitski Zakonik 19

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži svemu zboru sinova Izrailjevih, i reci im: Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš.

3 Svaki da se boji matere svoje i oca svog; i držite subote moje; ja sam Gospod Bog vaš.

4 Ne obraćajte se k idolima, i bogove livene ne gradite sebi; ja sam Gospod Bog vaš.

5 A kad prinosite žrtvu zahvalnu Gospodu, prinosite je drage volje.

6 U koji je dan prinesete, neka se jede, i sutradan; a šta ostane do trećeg dana, neka se ognjem sažeže.

7 A ako bi se šta jelo treći dan, gad je, neće biti ugodna.

8 Ko bi god jeo, nosiće svoje bezakonje, jer oskvrni svetinju Gospodnju; zato će se istrebiti ona duša iz naroda svog.

9 A kad žanjete rod zemlje svoje, nemoj požeti sasvim njivu svoju, niti pabirči po žetvi.

10 Ni vinograd svoj nemoj pabirčiti, i nemoj kupiti zrna koja padnu po vinogradu tvom; nego ostavi siromahu i došljaku. Ja sam Gospod Bog vaš.

11 Ne kradite; ne lažite i ne varajte bližnjeg svog.

12 Ne kunite se imenom mojim krivo; jer ćeš oskvrniti ime Boga svog. Ja sam Gospod.

13 Ne zakidaj bližnjeg svog i ne otimaj mu; plata nadničarova da ne prenoći kod tebe do jutra.

14 Nemoj psovati gluvog, ni pred slepca metati šta da se spotakne; nego se boj Boga svog; ja sam Gospod.

15 Ne činite nepravdu na sudu, ne gledajte što je ko siromah, niti se povodi za bogatim; pravo sudi bližnjemu svom.

16 Ne idi kao opadač po narodu svom, i ne ustaj na krv bližnjeg svog; ja sam Gospod.

17 Nemoj mrzeti na brata svog u srcu svom; slobodno iskaraj bližnjeg svog, i nemoj trpeti greha na njemu.

18 Ne budi osvetljiv, i ne nosi srdnju na sinove naroda svog; nego ljubi bližnjeg svog kao sebe samog; ja sam Gospod.

19 Uredbe moje držite; živinčeta svog ne puštaj na živinče druge vrste; ne zasevaj njive svoje dvojakim semenom, i ne oblači na se haljine od dvojakih stvari.

20 Ako bi ko obležao robinju, koja je isprošena ali nije otkupljena ni oslobođena, oboje da se šibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila oslobođena.

21 I neka on prinese Gospodu žrtvu za prestup svoj na vrata šatora od sastanka, ovna za prestup.

22 I neka ga očisti pred Gospodom sveštenik ovnom prinesenim za prestup od greha koji je učinio; i oprostiće mu se greh njegov.

23 A kad dođete u zemlju i nasadite svakojakog voća, obrežite mu okrajak, rod njegov; tri godine neka vam je neobrezano, i ne jedite ga.

24 A četvrte godine neka bude sav rod njegov posvećen u hvalu Gospodu.

25 Pa tek pete godine jedite voće s njega, da bi vam se umnožio rod njegov. Ja sam Gospod Bog vaš.

26 Ništa ne jedite s krvlju. Nemojte vračati, ni gatati po vremenu.

27 Ne strižite kosu svoju ukrug, ni grdite bradu svoju.

28 Za mrtvacem ne režite telo svoje, ni udarajte na se kakve belege. Ja sam Gospod.

29 Nemoj skvrniti kćer svoju puštajući je da se kurva, da se ne bi zemlja prokurvala i napunila se bezakonja.

30 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte. Ja sam Gospod.

31 Ne obraćajte se k vračarima i gatarima, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš.

32 Pred sedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svog. Ja sam Gospod.

33 Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne čini mu krivo.

34 Ko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubite ga kao sebe samog; jer ste i vi bili došljaci u zemlji misirskoj. Ja sam Gospod Bog vaš.

35 Ne činite nepravde u sudu, ni merom za dužinu, ni merom za težinu, ni merom za stvari koje se sipaju.

36 Merila neka su vam prava, kamenje pravo, efa prava, in prav. Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje misirske.

37 Držite, dakle, sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih. Ja sam Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 109

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

109. Koji pobijedi daću mu da jede od drveta života. Da ovo označava da koji prima u srce, da će biti ispunjen dobrom ljubavi, a otuda i nebeskom radošću, vidi se iz značenja pobediti, što je primiti u srce, o čemu ćemo govoriti u onome što sledi; i iz značenja jesti, što je usvajati i povezati se (o čemu vidi Nebeske Tajne 2187, 2343, 3168, 3813, 5643; i iz značenja drveta života, što je dobro ljubavi, a otuda i nebeska radost, o čemu ćemo ubrzo govoriti. Razlog da pobediti označava primiti u srce je to, što svako ko treba da primi duhovni život, treba da se bori protivu zala i obmana svog prirodnog života, i kada ih pobedi, tada se dobra i istine, koje pripadaju duhovnom životu, primaju u srce (primiti u srce je primiti u volju i ljubav, jer srce u Reči označava volju i ljubav, kao što se može videti, Nebeske Tajne 2930, 3313, 7542, 8910, 9113, 10336); stoga primati dobra i istine u srce, je činiti od volje ili ljubavi; to je ono što se naziva pobedom. Razlog da drvo života označava dobro ljubavi, a otuda i nebesku radost je to, što drveće označava stvari koje su unutar čoveka, koje pripadaju njegovom unutrašnjem umu, ili njegovom spoljašnjem umu, grane i lišće označavaju one stvari koje pripadaju poznavanjima istine i dobra, dok plodovi označavaju sama dobra života. Ovo značenje drveća je poreklom iz duhovnog sveta; jer se u tome svetu vidi drveće svake vrste; i ta drveća korespondiraju unutrašnjem u umovima anđela i duhova; lepa i plodna drveta, unutrašnjem kod onih koji su u dobru ljubavi, a otuda i u mudrosti; drveta manje lepa i plodna, onima koji su u dobru vere; dok drveta koja imaju lišće ali ne i plodove, onima koji su samo u poznavanjima istine; a drveta koja imaju neprijatnu boju, s lošim (bolesnim) plodovima, onima koji su u poznavanjima a u zlu života; ali onima koji nisu u poznavanjima, a u zlu su života, njima ne korespondiraju drveta, nego kamenje i pesak.

Ovi izgledi u duhovnom svetu ulivaju se iz korespondencije; jer se unutrašnji delovi uma kod stanovnika toga sveta predstavljaju u tim oblicima pred očima anđela. (Ove se stvari mogu bolje videti u dva članka u delu, Nebo i Pakao; u prvom, gde se govori o korespondencijama neba sa stvarima na zemlji, br. 103-115; u drugom, gde se govori o reprezentativma i značenjima u nebu, u br. 170-176, i br. 177-190.) To je razlog da se drveće pominje tako često u Reči, a čime se označavaju stvari koje pripadaju čovekovom umu; i to je razlog da se u prvim poglavljima Postanja kaže da su postavljeni u Edenskom vrtu drvo života, i drugo drvo poznanja. Drvetom života, koje se tamo pominje, označava se dobro ljubavi prema Gospodu, a otuda i nebeska radost, koju su imali oni koji su u to vreme sačinjavali crkvu, a koji su bili označeni čovekom i njegovom ženom; dok se drvetom poznanja označava uživanje u poznavanjima bez neke druge svrhe nego da se stekne ugled učenog, odnosno radi počasti i dobitka. Razlog da drvo života označava i nebesku radost je to, što dobro ljubavi prema Gospodu, koje je posebno označeno tim drvetom, nosi u sebi tu radost. (Vidi delo, Nebo i Pakao 314-385, i Nauk Novoga Jerusalima, br. 230-239.)

Da drveta, koja se često pominju u Reči, označavaju unutrašnje i spoljšnje umove, kao što i stvari koje se rađaju na drveću, kao lišće i plodovi, što označavaju stvari koje se od njih dobijaju, vidi se iz sledećih odlomaka:

Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu, i maslinu; posadiću u pustoj zemlji jelu, brijest, i šimšir (Isaija 41:19).

Ovde se govori o uspostavljanju crkve:

Slava Livanska tebi će doći, jela, brijest, i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje (Isaija, LX13).

I sva će drveta poljska poznati da ja Jehova snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo, i učinih da ozeleni suvo drvo (Jezikilj, 17:24).

Upaliću oganj u tebi, i on će proždreti svako zeleno drvo u tebi, i svako suvo drvo (Jezekilj, 20:47).

Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti između sinova ljudskijeh (Joilo 1:12).

I prvi anđeo zatrubi, i posta grad i oganj, smešani s krvlju, i padoše na zemlju; a trećina drveta izgori (Apok. 8:7).

Navukodonosor vide u snu drvo usred zemlje, i visina mu velika. Drvo bješe jako i veliko, a lišće mu bješe lijepo i rod obilan (Danilo, 4:10-12).

Zato što drveće uopšte označava stvari koje pripadaju čoveku, i sačinjavaju unutrašnje njegovog uma, pa stoga i duhovne stvari koje pripadaju crkvi, a i jedne i druge su stvari različite, stoga se pominju mnoge vrste drveća, a svako drvo označava nešto posebno, kao što je pokazano u Nebeskim Tajnama, kao ono što je označeno maslinovim drvetom, br. 9277, 10261; i šta je označeno kedrom, br. 9472, 9486, 9528, 9715, 10178; a šta lozom, br. 1069, 5113, 6375, 9277; a šta smokvom, br. 217, 4231, 5113, i tako dalje.) Osim toga, stvari koje su na drveću, kao listovi i plodovi, označavaju stvari koje pripadaju čoveku; listovi označavaju istine koje mu pripadaju, a plodovi dobra, kao u sledećim odlomcima:

Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pruža žile svoje, a list mu se zeleni, i ne prestaje rađati plod (Jer. 17:8).

Rekom koja je izlazila iz kuće Božije, po brijegu njenom rašće drveta svakojaka rodna, kojima lišće ne opada niti će roda na njima nestajati; svakoga će mjeseca rađati rod nov, jer joj voda teče iz svetinje; za to će rod njihov biti za jelo a lišće njihovo za lijek (47:12).

Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod; i lišće od drveta bijaše za iscijeljivanje narodima (Apok. 20:1, 2).

Blago čovjeku kojemu je omilio zakon ; on je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene (Psalam 1:1-3).

Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio (Psalam 104:16).

Hvalite Jehovu, plodna drveta, i svi kedri (Psalam 148:9).

Pošto plodovi označavaju dobra života kod čoveka, stoga je u Izrailjskoj crkvi, koja je bila reprezentativna, bilo zapoveđeno da se plod drveća, kao i ljudi, obreže, o čemu je ovako napisano: Plod drveta koje je za jelo, da se obreže u zemlji Hananskoj;

Tri godine da vam je neobrezano, ne jedite ga, a četvrte godine neka bude sav rod njegov posvećen u hvalu Jehovi. Pa tek pete godine jedite voće s njega (Levitska 19:23, 24, 25).

Pošto plod drveta označava dobra života, stoga je zapoveđeno, da

U prvi dan /sjenica/da uzmete voća s lijepijeh drveta, i grana palmovijeh, i grana s gustijeh drveta i vrbe s potoka, i veselite se pred Jehovom Bogom svojim (Levitska, 23:40, 41);

jer su se sjenicama označavala dobra ljubavi, a otuda i sveto bogoštovanje (vidi Nebeske Tajne 414, 1102, 2145, 2152, 3312, 4391, 10545); a da se praznikom sjenica označavalo usađivanje toga dobra ljubavi, vidi br. 9296. Pošto je plod označavao dobra ljubavi, koja su dobra života, stoga je postojao blagoslov, da polja rode svoj plod; a među kletvama, da ne rode plod (vidi Levitska, 26:4, 20). Stoga je bilo zabranjeno kvariti drveta, koja nosi dobar plod, sekirom kada se opkoljava neki grad (Zakoni Ponovljeni 20:19, 20).

Iz svih se ovih razmatranja sada vidi da se plodovima označavaju dobra ljubavi ili, što je isto, dobra života, koja se nazivaju i delima, a što je označeno u ovim odlomcima kod Jevanđelista:

Već sjekira kod korjena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj se baca (Mat. 3:10; 7:16-21).

Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje (Mat. 12:33; 6:43, 44).

Svaku lozu na meni koja ne rađa odsjeći će je; i svaku koja rađa rod očistiće je da više roda rodi (Jovan 15:2-8).

Jedan čovek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe. Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posjeci je dakle, za što da zemlji smeta? (13:6-9).

I ugledaši smokvu jednu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišća sama, i reče joj: da nikad na tebi ne bude roda do vijeka. I odmah usahnu smokva (Mat. 21:19; Marko 6:13, 14, 20).

Smokvinim drvetom se označava prirodni čovek i njegovo unutrašnje, a plodovim njegova dobra (vidi Nebeske Tajne, 217, 4231, 5113; a lišće označava poznavanja, (br. 885). Otuda je jasno šta je označeno smokvinim drvetom koje usahne, jer ga je Gospod našao samo sa lišćem, a ne i sa plodom. Svi se ovi odlomci navode kako bi se znalo da je drvetom života posred raja Božijeg označeno dobro ljubavi koja proističe od Gospoda, kao i nebeska radost iz toga.

  
/ 1232