Bible

 

Levitski Zakonik 16

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda,

2 I kaza Gospod Mojsiju: Reci Aronu, bratu svom, da ne ulazi u svako doba u svetinju za zaves pred zaklopac koji je na kovčegu, da ne pogine, jer ću se u oblaku nad zaklopcem javljati.

3 S ovim neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi greha i s ovnom za žrtvu paljenicu.

4 Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na telu njegovom, i neka se opaše pojasom lanenim i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere telo svoje vodom, pa onda neka ih obuče.

5 A od zbora sinova Izrailjevih neka uzme dva jarca za žrtvu radi greha, i jednog ovna za žrtvu paljenicu.

6 I neka prinese Aron junca svog na žrtvu za greh i očisti sebe i dom svoj.

7 Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka.

8 I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu.

9 I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh.

10 A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu.

11 I neka Aron prinese junca svog na žrtvu za greh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svog na žrtvu za greh.

12 I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnog istucanog, i neka unese za zaves.

13 I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svedočanstvu; tako neće poginuti.

14 Posle neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svog po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svog.

15 I neka zakolje jarca na žrtvu za greh narodni, i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem.

16 I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prestupa njihovih u svim gresima njihovim; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovih.

17 A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor izrailjski.

18 A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca neka pomaže rogove oltaru unaokolo;

19 I neka ga pokropi odozgo istom krvlju s prsta svog sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih.

20 A kad očisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živog.

21 I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju.

22 I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju.

23 Potom neka opet uđe Aron u šator od sastanka i svuče haljine lanene koje je obukao kada je išao u svetinju, i onde neka ih ostavi.

24 Pa neka opere telo svoje na svetom mestu i obuče svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu, i očisti sebe i narod.

25 A salo od žrtve za greh neka zapali na oltaru.

26 A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa telo svoje u vodi, pa onda neka uđe u logor.

27 A junca za greh i jarca za greh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz logora, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu.

28 A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa telo svoje u vodi, pa onda neka dođe u logor.

29 I ovo neka vam bude večna uredba: deseti dan sedmog meseca mučite duše svoje, i ne radite nikakav posao, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama.

30 Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred Gospodom.

31 To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi večnoj.

32 A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku na mesto oca svog, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete.

33 I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti.

34 I ovo neka vam je večna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svih greha njihovih jedan put u godini. I učini Mojsije kako mu zapovedi Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 496

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

496. I uze anđeo kadonicu, i napuni je ognja s oltara. – Da ovo označava povezanost nebeske i duhovne ljubavi, vidi se iz značenja kadionice, koja označava duhovno dobro (vidi gore br. 491); stoga, ona označava i duhovnu ljubav, jer je svako dobro od ljubavi; i iz značenja ognja s oltara, što označava nebesku ljubav, jer oganj označava u Reči ljubav u oba smisla, to jest, nebesku ljubav, jer je oltar za žrtve paljenice, na kome je bio oganj, bio glavni reprezentativ bogoštovanja Gospodovog od te ljubavi, kao što se može videti gore (br. 490). I pošto je ova Gospodova ljubav neprekidna, stoga je bilo naređeno da oganj neprekidno gori na oltaru, i da uzimaju od toga ognja za kadionice, i da pale tamjan, što je rađeno da bi se predstavljala povezanost nebeske ljubavi s duhovnom ljubavi.

2. Da je vatra nepekidno gorela na oltaru, jasno je kod Mojsija: A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namješta na žrtvu paljenicu. Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi (Levitska 6:12, 13). Ovo je predstavljalo Gospodovu Božanski Ljubav kao neprekidnu i večnu. Da su uzimali oganj s oltara u kadionice i palili tamjan, i to se vidi kod Mojsija: i Aron neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Jehovom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjes. I neka metne kad na oganj pred Jehovom, da dim od kada zakloni zaklopac prema istoku (Levitska 16:12, 13). I Aron uze oganj s oltara i metnu kad na njega i učini pokajanje za narod (Brojevi 16:46, 47). Ovo je predstavljalo da su sva ispaštanja i otkupljivanja bila od Božanske Ljubavi Gospodove; kao i to da Gospod čuje i prima sve ono u čemu ima ljubavi. Podizanje dima isto tako predstavljalo je slušanje i primanje. I zato što su Kora, Datan, i Abiram i drugovi, uzeli oganj s oltara i zapalili tamjan, i onda posvetili svoje kadionice, stoga, kad ih je progutala zemlja, bilo je naloženo da se njihove kadionice, koje su bile od mjedi, uzmu, i pošto se razbacaju okolo, da se pretvore u ploče kojima da se pokrije oltar (Brojevi 16:36-39). I ovo je predstavljalo svetost Gospodove Božanske Ljubavi. I pošto je svetost kadionica dolazila od ognja s oltara, stoga su prinosi tamjana s drugim ognjem bili svetogrdni (profani); stoga su Nadab i Abiru, sinovi Aronovi, izgoreli ognjem iz neba, jer su prineli tamjan s nekog drugog ognja (Levitska 10:1, 2). Tamjan s drugog ognja predstavljao je 5 bogoštovanje koje nije Božansko, a ono iz neke druge ljubavi je svetogrdno. Ovi su odlomci dodati da bi se pokazalo da oganj na oltaru označava Gospodovu Božansku Ljubav, a ova se ljubav u nebu naziva nebeska Božanska Ljubav i duhovna Božanska Ljubav; nebeska Božanska Ljubav u nebeskom Gospodovom carstvu, a duhovna Božanska Ljubav Gospodova u duhovnom Gospodovom carstvu. Sva se neba dele u dva carstva, nebesko carstvo i duhovno carstvo; nebeska Božanska Ljubav čini nebesko carstvo, a duhovna Božanska Ljubav duhovno carsto. Da se sva nebesa dele u dva carstva, može se videti u delu o Nebu i Paklu (br. 20-28); i da te dve ljubavi čine ta dva carstva, ili sva nebesa (br. 13-19). Međutim, treba razumeti da se Gospodova Božanska Ljubav u nebesima naziva nebeskom i duhovnom zbog njihovog primanja od anđela, a ne zbog neke podele u sebi; isto tako, da duhovna ljubav postoji od nebeske ljubavi, kao učinak od delujućeg uzroka, i kao istina koja postoji od dobra; jer je dobro duhovne ljubavi u svojoj suštini istina dobra nebeske ljubavi. Otuda to da su ta dva carstva pripojena, i oblikuju jedno u Gospodovim očima. Ova su zapažanja navedena radi onih koji vole da ispituju stvari unutrašnje prirode. Da vatra označava ljubav u oba smisla, biće potvrđeno iz Reči u onome što sledi.

  
/ 1232