Bible

 

Levitski Zakonik 11

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći im:

2 Kažite sinovima Izrailjevim i recite: Ovo su životinje koje ćete jesti između svih životinja na zemlji:

3 Šta god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa između životinja, to jedite.

4 Ali onih što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papke razdvojene; da vam je nečista;

5 I pitomi zec, jer preživa ali nema papke razdvojene; nečist da vam je.

6 I zec divlji, jer preživa ali nema papke razdvojene; nečist da vam je.

7 I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; nečista da vam je;

8 Mesa od njih ne jedite niti se strva njihovog dodevajte; jer vam je nečisto.

9 A između svega što je u vodi ovo jedite: Šta god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rekama, jedite.

10 A šta nema pera i ljusku u moru i u rekama između svega što se miče po vodi i živi u vodi, da vam je gadno.

11 Gadno da vam je, mesa da im ne jedete, i na strv njihov da se gadite.

12 Šta god nema pera i ljuske u vodi, to da vam je gadno.

13 A između ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete: orao i jastreb i morski orao,

14 Eja i kraguj po svojim vrstama,

15 I svaki gavran po svojim vrstama,

16 I sovuljaga i ćuk i liska i kobac po svojim vrstama,

17 I buljina i gnjurac i ušara,

18 I labud i gem i svraka,

19 I roda i čaplja po svim vrstama, i pupavac i ljiljak.

20 Šta god gamiže, a ima krila i ide na četiri noge, da vam je gadno.

21 Ali između svega što gamiže a ima krila i ide na četiri noge jedite šta ima stegna na nogama svojim, kojima skače po zemlji.

22 Između njih jedite ove: arba po vrstama njegovim, salema po vrstama njegovim, argola po vrstama njegovim i agava po vrstama njegovim.

23 A što gamiže, a ima krila i četiri noge, da vam je gadno.

24 I o njih ćete se oskvrniti; ko se god dotakne mrtvog tela njihovog, da je nečist do večera.

25 I ko bi god nosio mrtvo telo njihovo, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera.

26 Svaka životinja koja ima papke ali nerazdvojene i ne preživa, da vam je nečista; ko ih se god dotakne, da je nečist.

27 I šta god ide na šapama između svih životinja četvoronožnih, da vam je nečisto; ko bi se dotakao strva njihovog, da je nečist do večera.

28 I ko bi nosio strv njihov, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera; to da vam je nečisto.

29 I između životinja koje pužu po zemlji da su vam nečiste: lasica i miš i kornjača po vrstama svojim,

30 I jež i gušter i tvor i puž i krtica.

31 To vam je nečisto između životinja koje pužu; ko ih se dotakne mrtvih, da je nečist do večera.

32 I svaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo biće nečista, bila sprava drvena ili haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja treba za kakav posao, neka se metne u vodu, i da je nečista do večera, posle da je čista.

33 A svaki sud zemljani, u koji padne šta od toga, i šta god u njemu bude, biće nečist, i razbijte ga.

34 I svako jelo što se jede, ako na njega dođe onakva voda, da je nečisto, i svako piće što se pije u svakom takvom sudu, da je nečisto.

35 I na šta bi palo šta od tela njihovog mrtvog sve da je nečisto, i peći ognjište da se razvali, jer je nečisto i neka vam je nečisto.

36 A studenac i ubao, gde se voda skuplja, biće čist; ali šta se dotakne strva njihovog, biće nečisto.

37 Ako li šta od strva njihovog padne na seme, koje se seje, ono će biti čisto.

38 Ali ako bude polito seme vodom, pa onda padne šta od strva njihovog na seme, da vam je nečisto.

39 I kad ugine životinja od onih koje jedete, ko se dotakne strva njenog, da je nečist do večera.

40 A ko bi jeo od strva njenog, neka opere haljine svoje i da je nečist do večera; i ko bi odneo strv njen, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera.

41 I sve što puže po zemlji, da vam je gadno, da se ne jede.

42 Šta god ide na trbuhu i šta god ide na četiri noge ili ima više nogu između svega što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gad.

43 Nemojte se poganiti ničim što gamiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete nečisti s njih.

44 Jer ja sam Gospod Bog vaš; zato se osvećujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte se skvrniti ničim što puže po zemlji.

45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje misirske da vam budem Bog; budite, dakle, sveti, jer sam ja svet.

46 Ovo je zakon za zveri i za ptice, i za sve životinje što se miču po vodi, i za svaku dušu živu, koja puže po zemlji.

47 Da se raspoznaje nečisto od čistog i životinja koja se jede od životinje koja se ne jede.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 79

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

79. I metnu desnicu svoju na me. Da ovo označava život od Njega, vidi se iz značenja desnice, kada se govori o Gospodu, a to je život od Njega (o čemu vidi gore, br. 72). Razlog da ovo označava život od Gospoda je to, što to sledi neposredno posle reči, Padoh k nogama njegovijem kao mrtav. Osim toga, dodir rukom označava komunikciju i prenošenje drugome onoga što pripada sebi, kao i primanje od drugoga; a komunicirati i preneti drugome ono što pripada sebi samom, kada se kaže za Gospoda, kao u ovome odlomku, označava život, kao što je komunicirati onim koji su u stanju prosvetljenja, i videti i čuti stvari koje su u nebu. To je bio slučaj i sa Jovanom; jer je on bio u takvom stanju prosvetljenja kada je video i čuo stvari koje su opisane u Apokalipsi. Razlog da dodirnuti rukom označava komunicirati i preneti drugome je to, što se sva moć čovekova prenosi od tela u ruke; stoga ono što um hoće, to telo treba da učini, pa stoga ruke i mišice postupaju u skladu s tim. Stoga se rukama i mišicama u Reči označava moć (kao što se može videti, Nebeske Tajne 878, 3091, 4931-4937, 6947, 7673, 10019); ova je moć, međutim, prirodna moć, i komunikacija kroz nju je napor telesnih snaga; dok je duhovna moć hteti dobro drugome, i koliko je moguće, preneti drugome ono što pripada sebi. Ova je moć označena rukom u duhovnom smislu, a njena komunikacija i prenošenje, dodirom ruke.

Iz ovih se razmatranja vidi da kada je Gospod, koji se ovde naziva Sinom čovečijim, položio svoju desnicu na Jovana, daje time označeno da mu je komunicirao i preneo život od Sebe (o čemu vidi gore). Dotaći, i dodirnuti rukom, ima slično značenje u mnogim odlomcia u Reči, kao u sledećim.

Kod Danila:

Gospod, koji mu se pokazao kao čovjek obučen u lanenu haljinu, a lice Njegovo kao munja a oči kao lučevi zapaljeni, s nogama kao od uglađene mjedi, dodirnu ga; podiže ga na koljena; dodirnu njegove usne i otvri mu usta; i ponovo ga dotače, i ojača ga (prim. prev. ovo je autorov skraćeni tekst, 10:4 do kraja),

Kod Jeremije:

I ispruživši ruku svoju Jehova, dotače se usta mojih, i reče mi Jehova: eto, metnuh riječi Svoje u usta tvoja (1:9).

I kod Mateje:

I pruživši ruku Isus, dohvati ga se i reče: hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube (8:3).

Kod istoga:

I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta (8:14, 15).

Kod istoga:

Tada dohvati se Isus očiju njihovijeh, i oči se njihove otvoriše (9:29).

Kod istoga:

Dok Petar još govoraše, gle, oblak sjajan zakrili ih, i glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se veoma. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se. (17:5-7).

Kod Luke:

Bješe jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, i pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine. Isus reče: ko je to što me se dotače, jer osjetih silu koja iziđe iz mene (8:43, 44, 46).

Pošto se polaganjem ruku označava komunikcija i prenošenje drugome onoga što pripada sebi, stoga je u drevna vremena bio običaj da se u crkvama polažu ruke na one koji se uvode /u službe/ i koji se blagosiljaju, kao što je Mojsije zapovedio u slučaju Jošue (Brojevi 27:18-23; Zak. Ponovljeni 34:9). Pošto su sve stvari kod sinova Izrailjevih bile predstave i značenja duhovnih stvari, tako je bilo i sa dodirom; stoga su postajali sveti oni koji su dotakli ono što je sveto, a nečisti oni koji su dotakli nečisto, jer je dodir označavao komunikaciju i prenošenje od jednog drugome, i primanje nečega od nekoga; kao što se vidi iz sledećih odlomaka kod Mojsija: l ko god dotakne šator od sastanka, kovčeg svedočanstva, sto i njegove posude, sve njak i njegove sprave, i umovaonicu i njeno podnožje, biće svet (Izlazak 30:26-29). Ko god se dotakne oltara, svet je (Izlazak 29:37). Svako ko dotakne ostatke ponuda, i ostatke mesa od žrtava, biće svet (Levitska 6:11-12).

I ko se dotakne mrtva tijela čovječijeg, da je nečist sedam dana. Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega pa se ne očisti, onaj je oskrvnio šator Jehovin; neka se istrijebi ona duša iz Izrailja. I ko se god dotakne u polju posječenog mačem ili umrlog i kosti čovječije ili groba, nečist da je sedam dana. Ko se dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera. I čega se god dotakne onaj ko je nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera (19:11, 13, 16, 21, 2.)

Ko god dotakne nečistu zver, i nečistog gmizavca, da je nečist; sve na šta oni padnu, biće nečisto, bilo da je sasud od drveta, odeća, voda, i posude za vodu, biće nečisto (Levitska 11:31-36). Pored drugih mesta, kao Lev. 5:2, 3; 7:21; 11:37, 38; 15; Jeremijine tužbalice 4:14, 15; Osija 4:2, 3; Agej 2:12, 13, 14.

  
/ 1232