Bible

 

Levitski Zakonik 1

Studie

1 I viknu Gospod Mojsija, i reče mu iz šatora od sastanka govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: Kad ko između vas hoće da prinese Gospodu žrtvu od stoke, prinesite žrtvu svoju od goveda ili od ovaca ili od koza.

3 Ako mu je žrtva paljenica od goveda, neka prinese muško, zdravo; na vratima šatora od sastanka neka je prinese drage volje pred Gospodom.

4 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi paljenici, i primiće mu se, i očistiće ga od greha.

5 I neka zakolje tele pred Gospodom, i neka sinovi Aronovi sveštenici prinesu krv, i pokrope oltar krvlju odozgo unaokolo, koji je pred vratima šatora od sastanka.

6 Potom neka se odre žrtva paljenica i neka se raseče na delove.

7 I sinovi Aronovi, sveštenici neka nalože oganj na oltaru, i metnu drva na oganj.

8 Pa onda sinovi Aronovi sveštenici neka nameste delove, glavu i salo na drva na ognju, koji je na oltaru.

9 A creva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka zapali sve to na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

10 Ako li bi hteo prineti žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, neka prinese muško, zdravo.

11 I neka se zakolje na severnoj strani oltara pred Gospodom, i sinovi Aronovi sveštenici neka pokrope krvlju oltar odozgo unaokolo.

12 I neka se raseče na delove s glavom i sa salom, i sveštenik neka to namesti na drva na ognju, koji je na oltaru.

13 A creva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka prinese sve to i neka zapali na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

14 Ako li hoće da prinese pticu Gospodu na žrtvu paljenicu, neka prinese žrtvu od grlica ili od golubića.

15 I sveštenik neka je metne na oltar, i glavu neka joj zaseče noktom, i zapali na oltaru iscedivši joj krv niz oltar sa strane.

16 I neka joj izvadi volju s nečistotom i baci kraj oltara prema istoku gde je pepeo.

17 I neka je zadre za krila, ali da ne raskine; tako neka je sveštenik zapali na oltaru na drvima koja su na ognju; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3519

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3519. I donesi dva dobra jareta (odkoze), označava istine od toga dobra. Ovo se vidi iz značenja jaradi od koze, koja su istine od dobra, o čemu če ubrzo biti govora. Razlog da su dva je to, što u Racionalnom, kao i u Prirodnom, postoje stvari koje pripadaju volji, i stvari koje pripadaju razumu. Stvari u Prirodnom, koje pripadaju volji i uživanjima, a one koje pripadjau razumu su reči-znanja. Ove dve (stvari) treba da se povežu da bi postale nešto. Da jarad od koze označavaju istine od dobra, jasno je iz onih odlomaka Reči, gde se pominju jarad i koze. Treba napomenuti da sve pitome i korisne životinje, koje se pominju u Reči, označavaju, u pravom smislu, nebeske stvari koje pripadaju dobru, i duhovne stvari koje pripadaju istini (vidi br. 45, 46, 142, 143, 246, 714, 715, 2180, 2781, 3218). A pošto im aznih vrsta nebeskih stvari ili dobara, pa stoga i raznih vrsta duhovnih stvari ili istina, jedna vrsta je označena jednom životinjom, a druga vrsta drugom, naime, jedna ovcom, kozom, i jarcem, ovnom, junetom, i volom; a druga životinjama u moru, kao što su kitovi, i ribe. Ima više vrsta nebeskih i duhovnih stvari nego što se može nabrojati, to jest vrsta dobara i istina, iako kada se nešto nebesko ili dobro imenuje, a tako isto nešto duhovno ili istinito, ne izgleda mnogostruko, nego izgleda samo jedno. Ali kako su mnogostruka (dobra i istine), i kako neizbrojne njihove vrste, može se videti iz onoga što je rečeno o nebu (br. 3241), naime, da se deli u bezbrojna društva, i to u skladu sa vrstama nebeskih i duhovnih stvari, ili dobara ljubavi a otuda u istina vere; i dalje, da svaka vrsta dobra, i svaka vrsta istine, imaju bezbroj vrsta, po kojima se društva međusobno razlikuju; i da svaka vrsta na isti način. Najopštije vrste dobra i istine su one koje su bile predstavljene životinjama koje su bile prinošene kao žrtve paljenice i prinosi: pa stoga što se vrste međusobno rauzlikuju, bilo je zapoveđeno da se samo takve a ne druge daju kao prinos; u nekim slučajevima, na primer, jagnjad muška i jagnjad ženska, kao i jarad muška i jarad ženska od koze; u nekim slučajevima ovnovi i ovce, a i jarci, a u drugima telad, junci, i volovi: isto tako golubovi, i grlice (vidi br. 922, 1823, 2180, 2805, 2807, 2830, 3218). Šta jarad i koze označavaju, može se videti po žrtvama koje su prinošene, kao i iz ostalih odlomaka Reči. Otuda je jasno da jaganjci muški i jaganjci ženski označavaju nevinost unutrašnjeg ili racionalnogčoveka, a da jarad i koze označavaju nevinost spojašnjeg ili prirodnog čoveka, na taj način njegovu istinu i dobro. Da su istina i dobro nevinosti spoljašnjeg ili prirodnog čoveka označeni jaretom i kozom, jasno je iz ovih odlamaka u Reči.

Kod Isaije: I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno tele biće zajedno, i malo dijete vodićeih. (Izaija 11:6. ; ovde se govori o Gospodovom carstvu, a u njemu o stanju gde nema straha od zla, ili bojazni od pakla, jer (carstvo) pripada Gospodu; jagnje i jare stoje za one koji su u nevinosti, i pošto su ovi najsigurniji (od straha od zla), to se oni prvi imenuju. Kada su svi prvenci u Egiptu bili pobijeni, bilo je zapoveđeno (Hebrejima) da zakolju mlado i muško od stoke, jagnjeta ili jareta, i da pokrope (poprskaju) krvlju oba dovratka i prag kuća, tako da ih prođe pomor (kuga) (Izlazak 12:5, 7, 13). Prvenc prvorođeni) u Egiptu označavaju dobro ljubavi imilosti koji bili su iščezli (br. 3325). Jagnjad i jarad označavaju stanja nevinosti koja brane onekoji su u tim stanjima od zla; jer Gospod u nebu sve brani preko stanja nevinosti, a ova odbrana predstavljena je klanjem jagnjeta i jareta, i prskanjem krvi po dovratcima i pragu kuća. Kada god se Johova pojavio bilo kome kao anđeo, jare od koze se moralo prineti na žrtvu, da ovaj (čovek) ne bi umro; kao kad se On (Jehova) pokazao Gideonu (Sudije 6:19), i Manoju (Sudije 13:15, 16, 19); razlog je bio to, što se Jehova ili Gospod ne mogu pokazati nikome, čak ni anđelu, ako ovaj kome se pokazuje nije u stanju nevinosti. Stoga, čim je Gospod prisutan, oni se uvode u stanje nevinosti, jer Gospod ulazi preko nevinosti, čak i kod anđela u nebu. Zbog toga niko ne može ući u nebo ako u sebi nema nešto od nevinosti, prema Gospodovim rečima kod Mateje, pogl. (18:3; Marko 10:15; Luka 17:17. Da su oni (Hebreji) verovali da će umreti kad im se javi Jehova ako ne prinesu žrtvu paljenicu, može se videti kod Sudija 13:22, 23. Pošto je prava bračna ljubav nevinost (vidi br. 2736), to je bio običaj u reprezentativnoj Crkvi da se uđe k ženi s darom jareta od koze, kao što je napisano o Samsonu (Sudije 15:1); tako i o Judi kada je ušao Tamari (Postanje 38:17, 20, 23).

Da jare i koza označavaju nevinost, jasno je po žrtvama za prestup, koje su prinošene kad god je neko sagrešio greškom (Levitska 1:10:4:28; 5:6). Greh zbog pogreške je greh iz neznanja, u kome ima nevinosti. Isto je jasno iz Božanske zapovesti kod Mojsija: Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuću Jehove Boga svojega; nemoj kuhati jagnjeta umlijeku majke njegove (Izlazak 23:19; 34:26); ovde se prvinama od roda, koje treba doneti u kuću Jehovinu, označava stanje nevinosti koje je u detinjstvu; a kuhanjem jagnjeta u mleku majke njegove, označava se da ne smeju da unište nevinost detinjstva. Pošto su ove stvari označene, jedna zapovest sledi drugu u istom navedenom odlomku; ove zapovesti u u doslovnom smislu izgledaju sasvim različite, ali se one sažu u unutrašnjem smislu. Pošto jagnjad i jarad označavaju nevinost, kao što je rečeno, bilo je zapoveđeno i da se zaves u šatoru načini od vune o koze (Izlazak 25:4; 26:7; 35:6, 23, 26; 36:14); ai stoga što je to bio znak da sve svete stvari, koje su time predstavljene, vuku svoju suštinu od nevinosti; vunom od koze označena j oslednja ili sasvim spoljašnja nevinost, koja je u neznanju, kao što je ona kod Neznabožaca, koja je u unutrašnjem smislu označena zavesama u šatoru. Otuda je jasno koje i kakve istine od dobra su označene sa dva dobra jareta od koze, o kojima je majka Rebeka govorila Jakovu svom sinu, naime, da su one (te istine od dobra) u nevinosti, naime, koje je (mladu jarad) Isav trebao da donese svome ocu Isaku (o čemu gore, br. 3501, 3508); koji uistinu nisu bili oni (koje je želeo Isak), ali su izgledali u početku da jesu; i otuda je to, da se pomoću njih Jakov pretvarao (prikzao) kao Isav.

  
/ 10837