Bible

 

Jeremijine tužbalice 4

Studie

   

1 Kako potamne zlato, promeni se čisto zlato? Kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svih ulica.

2 Dragi sinovi sionski, cenjeni kao najčistije zlato, kako se cene zemljani sudovi, kao delo ruku lončarevih!

3 I zveri ističu sise svoje i doje mlad svoju, a kći naroda mog posta nemilostiva kao noj u pustinji.

4 Jezik detetu koje sisa prionu za grlo od žeđi; deca ištu hleba, a nema nikoga da im lomi.

5 Koji jeđahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu.

6 I kar koji dopade kćeri naroda mog veći je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatre u času i ruke se ne zabaviše oko njega.

7 Nazireji njeni behu čistiji od snega, belji od mleka; telo im beše crvenije od dragog kamenja, glatki kao safir.

8 A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilepila za kosti, osušila se kao drvo.

9 Bolje bi onima koji su pobijeni mačem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskog.

10 Svojim rukama žene žalostive kuvaše decu svoju, ona im biše hrana u pogibli kćeri naroda mog.

11 Navrši Gospod gnev svoj, izli žestoki gnev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždre temelje.

12 Ne bi verovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da će neprijatelj i protivnik ući na vrata jerusalimska.

13 Ali bi za grehe proroka njegovih i za bezakonja sveštenika njegovih, koji prolivahu krv pravedničku usred njega.

14 Lutahu kao slepci po ulicama, kaljahu se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotiču haljinama svojim.

15 Odstupite, nečisti, viču im, odstupite, odstupite, ne dodevajte se ničega. I odlaze i skitaju se; i među narodima se govori: Neće se više staniti.

16 Gnev Gospodnji raseja ih, neće više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nisu žalostivi na starce.

17 Većnam oči iščileše izgledajući pomoćzaludnu; čekasmo narod koji ne može izbaviti.

18 Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, dođe kraj naš.

19 Koji nas goniše, behu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasedaše.

20 Disanje nozdrva naših, pomazanik Gospodnji, za kog govorasmo da ćemo živeti pod senom njegovim među narodima, uhvati se u jame njihove.

21 Raduj se i veseli se, kćeri edomska, koja živiš u zemlji Uzu! Doći će do tebe čaša, opićeš se, i otkrićeš se.

22 Svrši se kar za bezakonje tvoje, kćeri sionska; neće te više voditi u ropstvo; pohodiće tvoje bezakonje, kćeri edomska, otkriće grehe tvoje.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 96

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

96. The implications of the statement that Jehovah God 'breathed into his nostrils' are as follows: In ancient times, and in the Word, the nostrils meant something that was pleasing by virtue of its odour, which means perception Consequently one reads many times of Jehovah 'smelling an odour of rest' from burnt offerings and from the things which represented Him and His kingdom. And since matters of love and faith are most pleasing to Him, it is said that He breathed the breath of life' through his nostrils. This is why Jehovah's Anointed, who is the Lord, is called 'the-Breath-of-nostrils', Lamentations 4:20. And this was what the Lord Himself meant by breathing on His disciples, in John,

He breathed and said, Receive the Holy Spirit. John 10:22.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.