Bible

 

Isus Navin 6

Studie

   

1 A Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko nije izlazio, niti je ko ulazio.

2 A Gospod reče Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegovog i junake njegove.

3 Zato obiđite oko grada svi vojnici, idući oko grada jedanput na dan; tako učinite šest dana.

4 A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom; a sedmog dana obiđite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube.

5 Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče sav narod glasno; i zidovi će gradski popadati na svom mestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se.

6 Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reče im: Uzmite kovčeg zavetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom Gospodnjim.

7 A narodu reče: Idite i obiđite oko grada, i vojnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim.

8 A kad Isus reče narodu, sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih pođoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovčeg zaveta Gospodnjeg pođe za njima.

9 A vojnici pođoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali pođoše za kovčegom; i idući trubljahu u trube.

10 A narodu zapovedi Isus govoreći: Ne vičite, i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna reč da ne izađe iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: Vičite; tada ćete vikati.

11 Tako obiđe kovčeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u logor, i noćiše u logoru.

12 A sutra usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovčeg Gospodnji.

13 I sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih iđahu pred kovčegom Gospodnjim, i idući trubljahu u trube; a vojnici iđahu pred njima, a ostali iđahu za kovčegom Gospodnjim; idući trubljahu u trube.

14 I jednom obiđoše oko grada drugog dana, pa se vratiše u logor; tako učiniše šest dana.

15 A sedmog dana ustaše zorom, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta.

16 A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reče narodu: Vičite, jer vam Gospod dade grad.

17 A grad da bude proklet Gospodu i šta je god u njemu; samo Rava kurva neka ostane u životu i svi koji budu kod nje u kući, jer sakri poslanike koje smo poslali.

18 Ali se čuvajte od prokletih stvari da i sami ne budete prokleti uzevši šta prokleto, i da ne navučete prokletstvo na logor Izrailjev i smetete ga.

19 Nego sve srebro i zlato i posuđe od bronze i od gvožđa neka bude sveto Gospodu, neka uđe u riznicu Gospodnju.

20 Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod ču glas trubni i povika glasno, popadaše zidovi na mestu svom; i narod uđe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad.

21 I pobiše, kao prokleto, oštrim mačem sve što beše u gradu, i žene i ljude, i decu, i starce i volove i ovce i magarce.

22 A onoj dvojici što uhodiše zemlju reče Isus: Idite u kuću one žene kurve, i izvedite nju i sve što je njeno, kao što ste joj se zakleli.

23 I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i mater joj i braću joj i šta god beše njeno, i sav rod njen izvedoše, i ostaviše ih iza logora Izrailjevog.

24 A grad spališe ognjem i šta beše u njemu; samo srebro i zlato i posuđe od bronze i od gvožđa metnuše u riznicu doma Gospodnjeg.

25 A Ravu kurvu i dom oca njenog i sve što beše njeno ostavi u životu Isus, i ona osta među Izrailjcima do danas, jer sakri poslanike koje posla Isus da uhode Jerihon.

26 I u to vreme prokle Isus govoreći: Proklet da je pred Gospodom čovek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! Na prvencu svom osnovao ga, i na mezimcu svom postavio mu vrata!

27 I Gospod beše sa Isusom, i razglasi se ime njegovo po svoj zemlji.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.