Bible

 

Isus Navin 1

Studie

1 A po smrti Mojsija, sluge Gospodnjeg, reče Gospod Isusu sinu Navinom, sluzi Mojsijevom, govoreći:

2 Mojsije, sluga moj, umre; zato sada ustani, pređi preko tog Jordana ti i sav taj narod u zemlju koju ja dajem sinovima Izrailjevim.

3 Svako mesto na koje stupite stopama svojim dao sam vam, kao što rekoh Mojsiju.

4 Od pustinje i od ovog Livana do reke velike, reke Efrata, sva zemlja hetejska do velikog mora na zapadu biće međa vaša.

5 Niko se neće održati pred tobom svega veka tvog; sa tobom ću biti kao što sam bio sa Mojsijem, neću odstupiti od tebe niti ću te ostaviti.

6 Budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti predati tom narodu u nasledstvo zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovim da ću im je dati.

7 Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovedio Mojsije sluga moj, ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalevo, da bi napredovao kuda god pođeš.

8 Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovog zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noć, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer ćeš tada biti srećan na putevima svojim i tada ćeš napredovati.

9 Nisam li ti zapovedio: Budi slobodan i hrabar! Ne boj se i ne plaši se, jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš.

10 Tada zapovedi Isus upraviteljima narodnim govoreći:

11 Prođite kroz logor i zapovedite narodu govoreći: Spremite sebi pogače, jer ćete za tri dana preći preko Jordana pa uđite i uzmite zemlju koju vam Gospod Bog vaš daje u nasledstvo.

12 A plemenu Ruvimovom i Gadovu i polovini plemena Manasijinog reče Isus govoreći:

13 Setite se šta vam je zapovedio Mojsije, sluga Gospodnji, rekavši: Gospod Bog vaš smiri vas i dade vam ovu zemlju.

14 Žene vaše, deca vaša i stoka vaša neka ostanu u zemlji koju vam dade Mojsije s ove strane Jordana; vi pak prođite pod oružjem pred braćom svojom, koji ste god za vojsku, i pomozite im,

15 Dokle ne smiri Gospod i braću vašu kao vas, i naslede i oni zemlju koju im daje Gospod Bog vaš; pa se onda vratite na nasledstvo svoje koje vam je dao Mojsije, sluga Gospodnji, s one strane Jordana, ka istoku, i držite ga.

16 A oni odgovoriše Isusu govoreći: Šta si nam god zapovedio činićemo, i kuda nas god pošalješ ići ćemo.

17 Slušaćemo te kako smo slušali Mojsija; samo neka Gospod Bog tvoj bude s tobom kao što je bio s Mojsijem.

18 Ko bi se protivio tvojoj zapovesti i ne bi slušao reči tvoje u svemu što mu zapovediš, neka se pogubi; samo budi slobodan i hrabar.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4289

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4289. Da sesa Pusti me, zora je označava da će reprezentacija da napusti Jakovljevo potomsto kad uđu u Hanansku zemlju, jasno je iz nizova stvari u unutrašnjem istorijskom smislu, u kome se govori o Jakovljevom potomstvu. Njihovo stanje u odnosu na stvari crkve opisuje se u Reči večerju, noćju, i jutrom ili zorom – ovim poslednjim kada su došli u Hanansku zemlju, to jest, u reprezentativ crkve. Slučaj je bio takav, da se reprezentativ crkve nije kod njih mogao ustanoviti sve dok crkva kod njih nije bila potpuno opustošena, to jest, sve dok se kod njih nije izgubilo znanje o unutrašnjim stvarima; jer da su imalil i malo spoznaja (cognitio) o unutrašnjim stvarima, te bi spozanje uticale na njih, ali bi ih oni profanisali. Jer svete stvari, to jest, unutrašnje istine i dobra, izlažu se profanaciji od strane onih koji ih znaju i priznaju, a još više od onih na koje one utiču, ali nema opasnosti za one koji ih ne priznaju (svete ili unutrašnje stvari). Ali pogledaj što je prethodno bilo rečeno i pokazano o profanaciji, naime: da oni mogu profanisati koji poznaju i priznaju svete stvari, a ne oni koji ih ne priznaju (br. 593, 1008, 1010, 1059, 3398, 3898); da su oni koji su unutar rkve u stanju da profanišu (oskrvne) svete stvari, ali ne i oni koji su izvan (br. 2051); stoga da, koliko je moguće, onima koji bi mogli da profanišu, da se njima ne daje mogućnost da ih upoznaju ako ne mogu da ostanu u njima do kraja života (br. 3398, 3402); i da se ovi drže u neznanju kako ne bi profanisali (br. 30-303); kakva je opasnost od profancije svetih stvari (br. 571, 582); da bogoštovanje postaje spoljašnje kako unutrašnje ne bi bilo profanisano (br. 1327, 1328); i da se stoga unutrašnje istine nisu otkrile Jevrejima (br. 3398).

2. Bilo je to po Gospodovom proviđenju da pravi reprezentativ crkve, to jest unutrašnje crkve, da se odvoji od Jakovljevog potomstva pre nego li uđu u reprezentative Hananske zemlje, jer oni (u Hahanskij zemlji) nisu ništa znali o Gospodu. Doduše, znali su da Mesija treba da dođe na svet, ali da bi njih uzdigao i slavu i veličinu iznaddrugih nacija cele zemlje – a ne da bi spasio njhove duše za večnost. Niti su pak znali bilo šta o nebeskom carstvu, ni o životu pole smrti, a ni o ljubavi ka bližnjemu ili veri. Kako bi bili dovedeni u ovakvo neznanje, držani su nekoliko stotina godina u Egiptu; a kada su bili pozvani da izađu otuda, nisu znali ni ime Jehovino (Izlazak 3:13-16). Štaviše, bili su izgubili ( zaboravili) celo bogoštovanje reprezentativa crkve, jer su, samo mesec dana posle proglašenja Dekaloga na Brdu Sinajskom, vratili se Egipatskom bogoštovanju, a to je bilo zlatno tele (Izlazak 32:4).

3. I pošto je taj naraštaj,

koji je bio izveden iz Egipta, bio takav, oni su svi nestali u pustinji. Jer nije se od njih ništa više tražilo nego da poštuju odredbe i zapovesti u izvanjskom obliku, jer ovo ne bi bilo stvaranje reprezentativa crkve; ali oni koji su bili odrasli u Egiptu, nisu se mogli svesti na ovo; ali su njihova deca mogla, iako teško, u početku preko čuda, s posle strahom i robovanjem, kao što se vidi iz knjiga Jošue i Sudija. Iz ovoga se vidi da je pravi ili unutrašnji reprezentativ crkve njih bio napustio pre nego su ušli u Hanansku zemlju, gde je jedan pravi ili unutrašnji reprezentativ crkve bio počeo među njima u punoj formi. Jer je Hananska zemlja bila upravo ona zemlja gde su se mogli uspostaviti (reprezentativi), jer su sva mesta i sve granice bili reprezentativi od drevnih vremena (br. 3686).

  
/ 10837