Bible

 

Joil 2

Studie

   

1 Trubite u trubu na Sionu, i vičite na svetoj gori mojoj, neka drhću svi stanovnici zemaljski, jer ide dan Gospodnji, jer je blizu.

2 Dan, kad je mrak i tama, Dan, kada je oblak i magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik i silan, kakvog nije bilo otkad je veka niti će ga posle kad biti od kolena do kolena.

3 Pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen; zemlja je Pred njim kao vrt edemski, a za njim pustinja pusta, ništa neće uteći od njega.

4 Na očima su kao konji i trčaće kao konjici.

5 Skakaće povrh gora topoćući kao kola, praskajući kao plamen ognjeni koji sažiže strnjiku, kao silan narod spreman za boj.

6 Pred njim će se prepadati narodi, svako će lice pocrneti.

7 Oni će trčati kao junaci, kao vojnici skakaće na zid, i svaki će ići svojim putem, niti će odstupati sa svoje staze.

8 I jedan drugog neće tiskati, svaki će ići svojim putem, i na mačeve navirući neće se raniti.

9 Po gradu će hoditi, po zidovima će trčati, u kuće će se peti, ulaziće kroz prozore kao lupež.

10 Pred njima će se zemlja tresti, nebesa će se pokolebati, sunce će i mesec pomrknuti i zvezde će ustegnuti svetlost svoju.

11 A Gospod će pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer će logor Njegov biti vrlo velik, jer će biti silan onaj koji će izvršiti volju Njegovu; jer će dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i ko će ga podneti?

12 Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći.

13 I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zla.

14 Ko zna, neće li se povratiti i raskajati se, i ostaviti iza toga blagoslov, dar i naliv za Gospoda Boga vašeg.

15 Trubite u trubu na Sionu, naredite post, proglasite svetkovinu.

16 Saberite narod, osveštajte sabor, skupite starce, saberite decu i koja sisaju; ženik neka iziđe iz svoje kleti i nevesta iz ložnice svoje.

17 Između trema i oltara neka plaču sveštenici, sluge Gospodnje, i neka kažu: Prosti, Gospode, narodu svom, i ne daj nasledstvo svoje pod sramotu, da njim ovladaju narodi; zašto da kažu u narodima: Gde im je Bog?

18 I Gospod će revnovati za zemlju svoju i požaliće narod svoj.

19 I Gospod će odgovoriti i reći će svom narodu: Evo, ja ću vam poslati žita i vina i ulja, i bićete ga siti, i neću vas više dati pod sramotu među narodima.

20 Jer ću udaljiti od vas severca, i odagnati ga u zemlju suvu i pustu, prednju četu njegovu u istočno more, a zadnju u more zapadno, i podignuće se smrad njegov i trulež će se njegov podignuti, pošto učini velike stvari.

21 Ne boj se, zemljo, raduj se i veseli se, jer će Gospod učiniti velike stvari.

22 Ne bojte se, zveri poljske; jer će se zeleneti pasišta u pustinji i drveta će nositi rod svoj, smokva će i loza vinova davati silu svoju.

23 I vi, sinovi sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svom, jer će vam dati dažd na vreme, i spustiće vam dažd rani i pozni na vreme.

24 I gumna će se napuniti žita, a kace će se prelivati vinom i uljem.

25 I naknadiću vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusenica, velika vojska moja, koju slah na vas.

26 I ješćete izobila, i bićete siti i hvalićete ime Gospoda Boga svog, koji učini s vama čudesa, i narod moj neće se posramiti doveka.

27 I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugog, i narod moj neće se posramiti doveka.

28 I posle ću izliti duh svoj na svako telo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare.

29 I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti duh svoj;

30 I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.

31 Sunce će se pretvoriti u tamu i mesec u krv pre nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji.

32 I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 1005

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

1005. Verse 15. Behold I come as a thief, signifies the Lord's coming and the Last Judgment at that time. This is evident from the signification of "coming as a thief" as being, in reference to the Lord, His coming and the Last Judgment at that time, as elsewhere in the Word (as Matthew 6:19-20; 24:42-43; Obad. verse Obadiah 1:5; Joel 2:9; Hosea 7:1). This is the signification of "coming as a thief," because taking away the knowledges of good and truth, and devastating the church, as a thief takes away wealth and robs a house, is attributed to the Lord; also because the church is then in night and in darkness, that is, in falsities from evil, and the last state of the church is called "night," and the falsities of evil that then prevail are called "darkness," and a thief comes in the night when it is dark. This is why the Lord's coming and the Last Judgment are compared to a thief (See above, n. 193).

(Continuation respecting the Sixth Commandment)

[2] That adultery is hell, and consequently an abomination, anyone can perceive from the idea of the mixture of diverse seed in the womb of one woman, for in man's seed there lies hidden the inmost of his life, and thus the rudiment of a new life; and for this reason it is holy. To make this common with the inmosts and rudiments of others, as is done in adulteries, is profane. This is why adultery is hell, and why hell in general is called adultery. And as from such a mixture nothing but corruption, also from a spiritual origin, can exist, it follows that adultery is an abomination.

[3] Consequently in the brothels that are in hell, foulnesses of every kind appear; and when light out of heaven is let into them, adulteresses are seen lying with adulterers, like swine in filth itself; and what is wonderful, like swine they are in their delights when they are in the midst of filth. But these brothels are kept closed, because when they are opened a stench is exhaled that excites vomiting. It is otherwise in chaste marriages. In these the life of the husband adds itself through the seed to the life of the wife; and from this there is inmost conjunction, by which they become not two, but one flesh. And according to conjunction by means of that, conjugial love increases, and with it every good of heaven.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.