Bible

 

Jeremija 50

Studie

   

1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.

4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.

8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste pleneći moje nasledstvo; jer besneste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postide se; evo biće poslednja među narodima, pustinja, zemlja suva i pustoš.

13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti, nego će sva opusteti; ko god prođe mimo Vavilona, čudiće se i zviždaće radi svih rana njegovih.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, streljajte ga, ne žalite strela; jer je sagrešio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja, osvetite mu se; kako je činio, onako mu činite.

16 Istrebite iz Vavilona sejača i onog koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikovog neka se vrati svaki svom narodu, i svaki u svoju zemlju neka beži.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Iziđi na zemlju meratijamsku i na stanovnike fekodske; zatri i istrebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gneva svog; jer je to delo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njene; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.

28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vreme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovim, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludeće; Mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mešavinu što je usred njega, i postaće kao žene; Mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnih bogova luduju.

39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.

40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.

41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjima, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri vavilonska.

43 Car vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3024

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3024. Da ne ćeš dovesti žene sinu mojemu od kćeri ovijeh Hananeja, označava da Božansko Racionalnone treba da se povezuje ni sa jednim osećanjem koje se ne slaže s istinom. Ovo je jasno iz značenja dovesti ženu, što označava biti povezan bračnom vezom; iz značenja mome sinu, naime, Izaku, što označava Gospodovo Božansko Racionalno (o kojemu vidi br. 1893, 2066, 2083, 2630); iz značenja kćeri,

koje označavaju osećanja (vidi br. 489-491, 568, 2362): i iz značenja Hananeja koji ozmačavaju osećanja koj se ne slažu s itinom. Predmet o kom se ovde govori je Božanska Istina koja je pripojila Božanskom Dobru Gospodovog Racionalnog, kao što je može videti iz Sadržaja (br. 3013). Ženom koja je trebala da stupi u bračni savez, označena je ona istina koja je trebala da potekne iz prirodnog čoveka na uobičajeni način. Momesinu označava Gospodovo Racionalno u odnosu na dobro koje treba da se s njim udruži. Iz toga se može videti da se dovođenjem žene za sina od kćeri Hananejaca, označava da Gospodovo Božansko Racionalno ne treba da se povezuje sa bilo kojim osećanjem koje se ne slaže s istinom. Svako povezivanje istine sa dobrom izvodi se pomoću osećanja, jer nijedna istina ne ulazi u čovekovo Racionalno, i tamo se ne povezuje, osim preko osećanja, jer u osećanju postoji dobro ljubavi koje povezuje (vidi br. 1895), kao što može svako da zna ako o tome razmisli. Da kćeri Hananejske označavaju osećanja koja se ne slažu s istinom, to jest, lažna osećanja, može da se vidi iz značenja kćeri. Jer kćeri se pominju u mnogo odlomaka u Reči, i svako može da vidi da se tu ne misli na kćeri u time odlomcima, jer se pominju kćeri Sionske, kćeri Jerusalimske, kćeri Tarsiske, i kćeri Moga naroda, označavajući osećanja dobra i istine, kao što je bilo pokazao u odlomcima gore navedenim: a pošto označavaju oseanja dobrai istine, one označavaju i Crkve, jer crkve su Crkve od tih osećanja. Otuda to. daje kćerima Sionskim označena nebeska Crkva, a stoga i osećanje dobra, dok je kćerima Jerusalimskim označena duhovna Crkva, koja je od osećanja istine (br. 2362); isto je označeno i kćerima Moga naroda (Isaija 22:4; Jer. 6:14, 26; pogl. (8:19, 21-23; pogl. (14:17: Plač 2:11; pogl. (4:6: Jez. 13:17). otuda je očitošta je označeno kćerima naroda, kćerima Filistinskim, kćerima Egipatskim, kerima Tirskim i Sionskim, kćerima Edomskim, kćerima Moapskim, kćerima Haldejskim i Babilonskim, kćerima Sodomskim, naime, označena su osećanja zla i obmane iz kojih potiču njihove religije, stoga i same njihove religije. Da je ovo značenje kćeri, može se videti kod Jezikilja: Jako će naricati kćeri naroda, za Egiptom i za svijem mnoštvom njegovijem. Sine čovjčiji, nariču ua mnoštvom Egipatskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu Jezekilj 32:16? 32:18); kćeri jakih naroda stoje za osećanja zla (zla osećanja).

Kod Samuila: Ne kazujte u

Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske, i da ne igraju kćeri neobrezanijeh (2 Sam. (1:2).

Kod Jezikilja: Kurvala si se sa sinovima Egipatskim, susjedima velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. I dadoh te na volju kćerima Filistejskim, koje bješe stid od sramotnoga puta tvojega. Prije nego se otkri zloća tvoja kao u vrijeme sramote od kćeri Sirskih i od svijeh kćeri Filistejskih, koje te sramoćahu sa svijeh strana Jezekilj 16:26? 16:27? 16:57). Svak može da vidi da se ovde ne misli na kćeri, nego da se kćerima označavaju religije onih koji su označei Filistincima, čija je osobina da govore mnogo o veri, a da pri tome ne vode život po veri (vidi br. 1197, 1198); otuda se nazivaju neobrezani, to jest, bez ljubavi prema bližnjemu.

Kod Jeremije: Iziđi u Galad, i uzmi balsama, djevojko kćeri Egipatska. Spremi što ti treba da se seliš, stanovnice, kćeri Egipatska. Posrami se kćeri Egipatska, predana si u ruke narodu sjevernome Jeremija 46:11, 19, 24); kći Egipatska stoji za osećanje za mudrovanje od reči-znanja o istinama vere, bilo da su istinite ili ne. Na taj način označava osobinu religije koja izvire iz toga, a koja je takva, da se veruje samo ono što se razume čulima, stoga ništa od istine vere (vidi br. 215, 232, 233, 1164, 1165, 1186, 1385, 2203, 2209, 2568, 2588).

Kod Isaije:

Ne ćeš se više veseliti, osramoćena djevojko, kćeri Sidonska (Isaija 23:12).

Kod Davida:

Kći Tirova doći će s darovima , najbogatiji u narodu tebe će moliti (Psalam 45:12); na šta se misli pod kći Sidonska, i kći Tirska (vidi br. 1201).

Kod Jeremije:

Raduj se i veseli, kćeri Edomska, koja živiš u zemlji Husu!Svrši se kar za bezakonje tvoje, kćeri Sionska; pohodiće se bezakonje tvoje, kćeri Edomska (Plač 4:21, 22).

Kod istoga: Jer će biti kćeri Moapske na brodovima Arnonskim kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda (Isaija 16:2).

Kod istoga: Siđi i sjedi u prah, djevojko, kćeri Babilonska, sjediš na zemlji, nema prijestola, kćeri Haldejska. Sjedi mučeći se, i uđi u tamu, kćeri Haldejska; jer se ne ćeš više zvati gospođa carstvima (Isaija 47:1, 5).

Kod Jeremije: Narod će doći sjeverni, staće kao junak spreman za boj, protivu tebe, kćeri Babilonska Jeremija 50:41, 42): Kod istoga: Kći Babilonska je kao gumno, još malo da se nabije, pa će doći vrijeme da se požnje Jeremija 51:33).

Kod Zaharije: Ej, Sione! Koji sjediš kod kćeri Babilonske, izbavi je Zaharija 2:7. Opustošena bi kći Babilonska (Psalam CC*37:8).

Kod Jezikilja: Ako se sestre tvoje, Sodoma i kćeri njezine, povrate kao što su bile, i ako se Samarija ćeri njezine povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile Jezekilj 16:55. Da se u ovim odlomcima pod kćerima ne misli na kćeri, nego na osećanja koja se ne slažu s istinom, stoga označavaju religije koje su iz (tih osećanja), to može svako da vidi. Ali šta su one religije, može se videti iz značenja onih naroda, kao što su Edomci, Moapci, Haldejci, Babilonjani, Sodomci, i Samarija, o kojima se puno govorilo u objašnjenjima prošlih poglavlja Knjige Postanja. Otuda je jasno šta je označeno u ovome odlomku kćerima Hananejskim. Da ne treba da se žene kćerima Hananejskim, odnosilo se i na duhovni zakon, da se dobro ne sme povezivati s obmanom, ni istina sa zlom, jer bi to bilo oskrvnuće (profanacija). Profanacija (oskrvnjenje) je bila reprezentativ te stvari, o kojoj vidi u Zakoni Ponovljeni 7:3; i kod Malahije: Juda čini nevjeru, i gad se čini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skrvni Juda svetinju Jehovinu, jer je ljubio i ženio se kćerju tuđega boga Jeremijine tužbalice 2:11.

  
/ 10837