Bible

 

Jeremija 44

Studie

   

1 Reč koja dođe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći:

2 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Vi videste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima,

3 Za zloću njihovu koju činiše da bi me gnevili hodeći da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši.

4 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreći: Ne činite taj gad na koji mrzim.

5 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog da se vrate od zloće svoje, da ne kade drugim bogovima.

6 Zato se izli jarost moja i gnev moj, i razgore se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas.

7 A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zašto sami sebi činite tako veliko zlo da istrebite iz Jude ljude i žene, decu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka,

8 Gneveći me delima ruku svojih, kadeći drugim bogovima u zemlji misirskoj, u koju dođoste da se stanite da biste se istrebili i postali kletva i rug u svih naroda na zemlji.

9 Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinih i zla žena njihovih, i svoja zla i zla žena svojih, koja činiše u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalimskim?

10 Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše.

11 Za to ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja ću vam obratiti lice svoje na zlo, da istrebim sve Judejce.

12 I uzeću ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju misirsku da se onde stani, i izginuće svi; u zemlji će misirskoj pasti i izginuti od mača i od gladi, malo i veliko, izginuće od mača i od gladi, i biće uklin i čudo i prokletstvo i rug.

13 I pohodiću one koji nastavaju u zemlji misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, mačem, glađu i pomorom;

14 I nijedan od ostatka Judinog, što otidoše u zemlju misirsku da se onde stane, neće uteći niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neće vratiti, osim koji pobegnu.

15 Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše onde velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji misirskoj, u Patrosu, govoreći:

16 Šta nam kaza u ime Gospodnje, nećemo te poslušati;

17 Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i lijući joj nalive, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, jer bejasmo siti hleba i beše nam dobro i zlo ne viđasmo.

18 A od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i liti joj nalive, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.

19 I kad kadimo carici nebeskoj i lijemo joj nalive, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i lijemo joj nalive?

20 Tada reče Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreći:

21 Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? I ne dođe li Mu u srce?

22 I ne može Gospod više podnositi zloću dela vaših i gadove koje činiste, te zemlja vaša posta pustoš i čudo i prokletstvo, da niko na živi u njoj, kako se vidi danas.

23 Zato što kadiste i što grešiste Gospodu i ne slušaste glas Gospodnji, i po zakonu Njegovom i uredbama Njegovim i svedočanstvima Njegovim ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.

24 Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: Čujte reč Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji misirskoj.

25 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, govoreći: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreći: Izvršavaćemo zavete svoje što zavetovasmo kadeći carici nebeskoj i lijući joj nalive. Doista, ispuniste zavete svoje i izvršiste.

26 Zato čujte Judejci reč Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neće više izricati ustima ni jednog Judejca u svoj zemlji misirskoj da bi rekao: tako da je živ Gospod Gospod!

27 Evo, ja ću paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji misirskoj, svi će ginuti od mača i od gladi, dokle ih ne bude ni jednog.

28 A koji uteku od mača, vratiće se iz zemlje misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju misirsku da se onde nastane, poznaće čija će se reč navršiti, moja ili njihova.

29 A ovo da vam je znak, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mestu da znate da će se doista ispuniti reči moje vama na zlo;

30 Ovako veli Gospod: Evo, ja ću dati Faraona Vafrija, cara misirskog, u ruke neprijateljima njegovim i u ruke onim koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judinog u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom, neprijatelju njegovom i koji tražaše dušu njegovu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 527

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

527. "And those who fear Your name, small and great." This symbolizes people who love things having to do with the Lord, in a lesser or greater degree.

To fear the Lord's name means, symbolically, to love things having to do with the Lord. To fear means, symbolically, to love, and the Lord's name symbolizes everything by which He is worshiped (no. 81). People small and great symbolize people who fear the Lord in a lesser or greater degree.

To fear here means, symbolically, to love because everyone who loves another is afraid of injuring the one he loves. There is no genuine love without that fear. Accordingly, someone who loves the Lord is afraid of doing evil, because evils go counter to the Lord, as they go counter to His Divine laws in the Word - the Word that originates from the Lord and thus embodies Him. Indeed, they go counter to His Divine essence, which is to will the salvation of all. For He is a savior. But He cannot save a person unless the person lives in accordance with the Lord's laws and commandments. What is more, someone who loves evils also desires to injure the Lord, indeed to crucify Him. This desire is inmostly present in every evil, even in people who in the world acknowledge Him with the lips. The reality of this is something unknown to people, but well known to angels.

[2] That to fear God means, symbolically, to love things having to do with God, by doing them and refusing to do things which go counter to Him, is apparent from the following passages:

...what does Jehovah your God require of you, but to fear Jehovah your God, to walk in all His ways and to love Him... (Deuteronomy 10:12)

You shall walk after Jehovah your God and fear Him, that you may keep His commandments... (Deuteronomy 13:4)

You shall fear Jehovah your God; you shall serve Him, and to Him you shall hold fast... (Deuteronomy 10:20. Cf. 6:2, 6:13-14, 6:24; 8:6; 17:19; 28:58; 31:12)

Who will grant them to have a heart to fear Me and keep... My commandments... (Deuteronomy 5:29)

Teach me Your way, O Jehovah...; unite my heart to a fear of Your name. (Psalms 86:11)

Blessed is he who fears Jehovah, who walks in His ways. (Psalms 128:1, cf. 112:1, Jeremiah 44:10)

If I am a Father, where is My honor? If I am Lord, where is the fear of Me? (Malachi 1:6, cf. 2:5, Isaiah 11:2-3)

I will give them one heart, and one way, to fear Me... and I will put fear of Me in their hearts so that they do not turn away from Me. (Jeremiah 32:39-40)

The beginning of wisdom is fear of Jehovah... (Psalms 111:10)

And so on elsewhere, as in Isaiah 8:13; 25:3; 29:13; 50:10; Jeremiah 33:9; Psalms 22:23; 33:8, 18; 34:7, 9; 55:19; 115:11, 13; 147:11; Revelation 14:7; Luke 1:50.

A fear of God in evil people, on the other hand, is not love, but a fear of hell.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.