Bible

 

Jeremija 41

Studie

   

1 A sedmog meseca dođe Ismailo, sin Netanije sina Elisaminog, carskog roda, i knezovi carevi, deset ljudi s njim, ka Godoliji sinu Ahikamovom u Mispu, i jedoše onde u Mispi s njim.

2 Potom usta Ismailo, sin Netanijin i deset ljudi što behu s njim, i ubiše mačem Godoliju, sina Ahikama sina Safanovog; tako pogubiše onog koga beše postavio car vavilonski nad zemljom.

3 I sve Judejce koji behu s njim, s Godolijom, u Mispi, i Haldejce koji se zatekoše onde, vojnike, pobi Ismailo.

4 A sutradan, pošto ubi Godoliju, dok još niko ne dozna,

5 Dođoše ljudi iz Sihema, iz Siloma i iz Samarije, osamdeset ljudi, obrijane brade i razdrtih haljina i isparani po telu, i imahu u rukama dar i kad, da prinesu u dom Gospodnji.

6 Tada Ismailo, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe na susret i iđaše plačući, i sretavši se s njima reče im: Hodite ka Godoliji, sinu Ahikamovom.

7 A kad dođoše usred grada, pokla ih Ismailo, sin Netanijin, s ljudima koji behu s njim i baci ih u jamu.

8 A među njima se nađe deset ljudi koji rekoše Ismailu: Nemoj nas pogubiti, jer imamo sakriveno blago u polju, pšenice i ječma i ulja i meda. I ostavi ih, i ne pobi ih s braćom njihovom.

9 A jama u koju pobaca Ismailo sva telesa ljudi koje pobi uz Godoliju beše ona koju načini car Asa bojeći se Vase cara Izrailjevog; i Ismailo sin Netanijin napuni je pobijenih ljudi.

10 I zarobi Ismailo sav ostatak naroda što beše u Mispi, kćeri careve i sav narod što beše ostao u Mispi, nad kojim beše postavio Nevuzardan zapovednik stražarski Godoliju, sina Ahikamovog; i zarobivši ih Ismailo, sin Netanijin, pođe da pređe k sinovima Amonovim.

11 Ali Joanan, sin Karijin, i sve vojvode što behu s njim čuše sve zlo što učini Ismailo sin Netanijin.

12 Tada uzeše sve svoje ljude i pođoše da udare na Ismaila, sina Netanijinog, kog nađoše kod velike vode u Gavaonu.

13 I sav narod što beše s Ismailom kad vide Joanana sina Karijinog i sve vojvode što behu s njim, obradova se,

14 I sav narod što Ismailo zarobi iz Mispe obrnu se i otide k Joananu, sinu Karijinom.

15 A Ismailo sin Netanijin pobeže s osam ljudi od Joanana, i otide k sinovima Amonovim.

16 I tako Joanan, sin Karijin i sve vojvode što behu s njim uzeše sav ostatak naroda što povratiše od Ismaila, sina Netanijinog, koji ubivši Godoliju, sina Ahikamovog, beše ih odveo iz Mispe, vojnike i žene i decu i dvorane, i odvedoše ih iz Gavaona;

17 I otišavši stadoše u gostionici Himamovoj kod Vitlejema; da bi otišli i prešli u Misir,

18 Radi Haldejaca, jer ih se bojahu, što Ismailo, sin Netanijin, ubi Godoliju, sina Ahikamovog, kog beše postavio car vavilonski nad zemljom.

   

Komentář

 

Ten

  

In most places in the Word, "ten" represents "all," or in some cases "many" or "much." The Ten Commandments represent all the guidance we get from the Lord in life; the ten horns on the beast of Revelation represent all power of falsity; the ten virgins with lamps in Matthew 25 represent all people of the church.

Yet in other places, ten, or especially a "tenth," signifies representing remnants, or tiny scraps of goodness preserved for the future. These can be the remnants of a church -- a few good people that can be built up into a new church. Or they can be tiny subconscious memories of love and joy which the Lord stores in each of us in early childhood, feelings He can use later to draw us toward a life of goodness and affection.

These two meanings seem nearly opposite, but they're actually not. Love is whole and indivisible, so that the tiniest feeling buried inside someone contains all the elements of the love it can become. In a similar way, a remnant of a church that has preserved that church's knowledge has everything it needs to grow into a new church. In a sense, then, those remnants are indeed "all," they're just a version of "all" that is still in a state of potential.