Bible

 

Jeremija 35

Studie

   

1 Reč koja dođe Jeremiji od Gospoda u vreme Joakima, sina Josijinog cara Judinog, govoreći:

2 Idi k domu sinova Rihavovih i govori s njima, te ih dovedi u dom Gospodnji, u koju klet, i podaj im vino, neka piju.

3 Tada uzeh Jazaniju, sina Jeremije, sina Hovasijinog i braću njegovu i sve sinove i sav dom sinova Rihavovih.

4 I dovedoh ih u dom Gospodnji, u klet sinova Anana sina Igdalijinog čoveka Božijeg, koja je do kleti knezovske, nad kleću Masije sina Salumovog, vratara.

5 I metnuh pred sinove doma Rihavovog krčage pune vina, i čaše, pa im rekoh: Pijte vino.

6 A oni rekoše: Nećemo piti vino, jer Jonadav, sin Rihavov, otac naš zabranio nam je rekavši: Ne pijte vino, ni vi ni sinovi vaši do veka;

7 I kuće ne gradite, ni semena sejte, ni vinograda sadite niti ga držite, nego u šatorima živite svega veka svog, da biste dugo živeli na zemlji, gde ste došljaci.

8 I poslušasmo glas Jonadava, sina Rihavovog oca svog, u svemu što nam zapovedi da ne pijemo vino svega veka svog, ni mi ni naše žene, ni sinovi naši ni kćeri naše,

9 Ni da gradimo kuća da u njima živimo, ni da imamo vinograda ni njive ni useva.

10 Nego živimo u šatorima, i slušamo i činimo sve kako nam je zapovedio Jonadav, otac naš.

11 A kad dođe Navuhodonosor, car vavilonski, u ovu zemlju, rekosmo: Hajde da otidemo u Jerusalim ispred vojske haldejske i vojske sirske; i tako ostasmo u Jerusalimu.

12 Tada dođe reč Gospodnja Jeremiji govoreći:

13 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Idi reci Judejcima i Jerusalimljanima: Zar nećete da primite nauke da slušate reči moje? Govori Gospod.

14 Izvršuju se reči Jonadava, sina Rihavovog, koji zabrani sinovima svojim da ne piju vino, i ne piju vino do danas, nego slušaju zapovest oca svog; a ja vam govorih zarana jednako, a vi me ne poslušaste.

15 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreći: Vratite se svaki sa svog puta zlog, i popravite dela svoja i ne idite za drugim bogovima služeći im, pak ćete ostati u zemlji koju sam dao vama i ocima vašim, ali ne prignuste uha svog niti me poslušaste.

16 Da, sinovi Jonadava sina Rihavovog izvršuju zapovest oca svog što im je zapovedio, a taj narod ne sluša mene.

17 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti na Judu i na sve stanovnike jerusalimske sve zlo što izrekoh za njih; jer im govorah, a oni ne poslušaše, i zvah ih a oni se ne odazvaše.

18 A porodici Rihavovoj reče Jeremija: Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Što slušate zapovest Jonadava oca svog i držite sve zapovesti njegove i činite sve kako vam je zapovedio,

19 Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Neće nestati Jonadavu, sinu Rihavovom čoveka koji bi stajao preda mnom do veka.

   

Komentář

 

Voice

  

'Voice' signifies what is announced from the Word. 'Voice' often refers and is applied to things that cannot have a voice, as in Exodus 4, Nahum 3:2, Psalms 93:3-4.

A 'voice' signifies annunciation, and in a positive sense, annunciation from the Word, which is called 'the voice of Jehovah,' as is shown in Psalms 29:3-9 and Psalms 68:33, where 'voice' denotes divine truth, so the Word and annunciation from it.

'Voice' signifies the quality of interior things.

'Voice,' as in Revelation 19, signifies joy in worship, confession, and celebration of the Lord.

'A great voice heard in heaven,' as in Revelation 12:10, signifies the joy of the angels of heaven from the light and wisdom.

'A great voice,' as in Revelation 16:1, signifies the divine command.

'A great voice out of the temple of heaven,' as in Revelation 16:17, signifies a manifestation from the Lord out of the inmost of heaven.

'A great voice,' as in Revelation 21:3, signifies speech proceeding from love.

'One voice,' as in Revelation 9:13, signifies a divine command.

(Odkazy: Apocalypse Explained 16, 19; Arcana Coelestia 6971; Psalms 93, 93: 3-4)