Bible

 

Jeremija 17

Studie

   

1 Greh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihovog i na rogovima oltara vaših,

2 Da se sinovi njihovi sećaju oltara njihovih i lugova njihovih pod zelenim drvetima, na visokim humovima.

3 Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za greh po svim međama tvojim.

4 I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti nasledstvo svoje, koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gneva mog, koji će goreti do veka.

5 Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo.

6 Jer će biti kao vres u pustinji, koji ne oseća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suvim mestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi.

7 Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.

8 Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod.

9 Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?

10 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putevima njegovim i po plodu dela njegovih.

11 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposle će biti lud.

12 Mesto je svetinje naše presto slave, visoko Mesto od početka.

13 Nado Izrailjeva, Gospode! Svi koji Te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.

14 Isceli me, Gospode, i biću isceljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si Ti hvala moja.

15 Gle, oni mi govore: Gde je reč Gospodnja? Neka dođe.

16 A ja se ne zatezah ići za Tobom kao pastir, i dan žalosni ne želeh, Ti znaš; šta je god izašlo iz usta mojih, pred Tobom je.

17 Ne budi mi strah, Ti si utočište moje u zlu.

18 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih.

19 Ovako mi reče Gospod: Idi, i stani na vrata sinova narodnih, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata jerusalimska.

20 I reci im: Čujte reč Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.

21 Ovako veli Gospod: Čuvajte se da ne nosite breme u subotu i ne unosite na vrata jerusalimska.

22 I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakav posao ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovedio ocima vašim.

23 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.

24 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovog grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakav posao,

25 Tada će ulaziti na vrata grada ovog carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad do veka.

26 I dolaziće iz gradova Judinih i iz okoline jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.

27 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će upaliti dvorove jerusalimske i neće se ugasiti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9207

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9207. I vaša djeca će biti sirote. Da ovo označava da će tada u isto vreme i istine nestati, vidi se iz značenja sirote, što su oni koji su u istini a još ne i u dobru, a koji čeznu za dobrom (vidi br. 9199), ovde oni koji su u istini a koji ne čeznu za dobrom, stoga oni kod kojih istine nestaju. Jer se govori o zlima, čiji će sinovi biti sirote. Da istine nestaju kod onih koji ne čeznu za dobrom, jasno je iz onoga što je gore rečeno ( br. 9206) o povezivanju dobra i istine. U pogledu ovog povezivanja treba reći dalje da istine koje su povezane s dobrom, imaju u sebi uvek čežnju da čine dobro, a u isto vreme, da se povezuju još tešnje s dobrom; ili, što je isto, oni koji su u istinama uvek čeznu za tim da čine dobro, i da tako povezuju dobro sa svojim istinama; pa stoga oni koji veruju da su u istinama a koji ne čeznu za tim da čine dobro, ti nisu u istinama; to jest, oni nisu u veri ovih istina (u veri koja dolazi od ovih istina), ma koliko mislili da jesu.

[2] Ovo Gospod opisuje solju, kad kaže kod Mateje: Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se soliti? Ona već ne će biti ni za što, osim da se prospe na polje, i da je ljudi pogaze (Mat. 5:13). Ove reči Gospod kaže učenicima i narodu. Solju zemlje se označava istina crkve koja čezne za dobrom; ako so obljutavi označava istinu bez čežnje za dobrom; da takva istina ničemu ne koristi, opisuje se solju koja je obljutavila pa nije ni za šta, nego da se izbaci i da je ljudi pogaze. Čeznuti za dobrom je čeznuti da se učini ono što je dobro, i da se na taj način poveže sdobrom.

[3] Tako kod Marka: jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi. Imajte mir u sebi, i mir imajte među sobom (Marko 9:49-50); biti posoljen ognjem označava čežnju dobra za istinom, a biti posoljensolju označava čežnju istine za dobrom; so koja je postala neslana označava istinu bez ikakve čežnje za dobrom; imajte sol u sebi označava imati ovu čežnju.

[4] Kod Luke: tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik. So je dobra, ali ako so obljutavi, čim će se soliti? Niti je potrebna u zemlji i u gnoj; nego je prospu na polje. Ko imauši da čuje neka čuje (Luka 14:34-35). Ovde na sličan način so označava istinu koja čezne za dobrom; so kojaje obljutavila, istinu koja je bez ikakve čežnje za dobrom; nije potrebnan emlji ni u gnoj, označava da nije pogodne ni za kakvu upotrebu, bilo dobru ili lošu. Oni koji su u ovakvoj istini, to su oni koji se nazivaju mlakima, što je jasno iz reči koje prethode, da niko ne može bitiučenikom Gospodovim ko se ne odrekne svega što ima, to jest, koji ne voli Gospoda iznad svega; jer oni koji vole Gospoda, i koji isto tako vole sebe, u istom stepenu, to su oni koji se nazivaju mlakima, i koji nisu pogodni ni za dobru ni za lošu svrhu.

[5] Kod Mojsija: A svaki dar koji prinosiš, osoli solju, i nemoj ostaviti dara svojega bez soli zavjeta Boga svojega; sa svakim darom svojim prinesi soli (Levitska 2:13); dasa svakim darom svojim treba da bude i soli, označava da čežnja istine za dobriom, i dobra za istinom treba da bude u svakom bogoštovanju. Sledstveno ova se so naziva so zavjeta Božijeg, jer zavjet označava povezivanje (br. 665-666, 6804, 8767, 8778), a so čežnju za povezivanjem.

[6] Kad se čežne da se uzajamno poveže s drugim, to jest, dobro s istinom i istina s dobrom, tada oni uzajamno gledaju jedno na drugo; ali kada se istina odvoji od dobra, tada svak ide svojim putem, i gleda unatrag, ili iza sebe. Ovo je označeno Lotovom ženom koja se pretvorila u stub soli, kao kod Luke: U onaj dan kojise desi na krovu, a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraća natrag. Opomeni se Lotove žene (Luka 17:31-32). (Da je ovo gledati iza sebe, ili natraške, vidi br. 3652, 5895, 8510, 8516).

[7] Da so označava čežnju istine je stoga što so čini zemlju plodnom, i čini hranu ukusnom, zato što ima u soli nešto što i zagreva i što povezuje; kao što postoji u istini žarka želja za dobrom a u isto vreme i za povezivanjem. Stub soli označava razdvajanje od istine; jer u obratnom smislu so označava razaranje i pustošenje crkve (Sof. ( ?; Jez. 47:11; Jer. 17:6; Psalam 107:33, 34; Zak. Ponov. (29:23; Sudije 9:45; 1:2 o Carevima 2:19-22). Ove stvari se dodaju kako bi se znalo šta se označava čežnjom istine za dobrom, koja je označena siročetom i udovicom.

  
/ 10837