Bible

 

Jeremija 17

Studie

   

1 Greh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihovog i na rogovima oltara vaših,

2 Da se sinovi njihovi sećaju oltara njihovih i lugova njihovih pod zelenim drvetima, na visokim humovima.

3 Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za greh po svim međama tvojim.

4 I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti nasledstvo svoje, koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gneva mog, koji će goreti do veka.

5 Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo.

6 Jer će biti kao vres u pustinji, koji ne oseća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suvim mestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi.

7 Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.

8 Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod.

9 Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?

10 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putevima njegovim i po plodu dela njegovih.

11 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposle će biti lud.

12 Mesto je svetinje naše presto slave, visoko Mesto od početka.

13 Nado Izrailjeva, Gospode! Svi koji Te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.

14 Isceli me, Gospode, i biću isceljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si Ti hvala moja.

15 Gle, oni mi govore: Gde je reč Gospodnja? Neka dođe.

16 A ja se ne zatezah ići za Tobom kao pastir, i dan žalosni ne želeh, Ti znaš; šta je god izašlo iz usta mojih, pred Tobom je.

17 Ne budi mi strah, Ti si utočište moje u zlu.

18 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih.

19 Ovako mi reče Gospod: Idi, i stani na vrata sinova narodnih, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata jerusalimska.

20 I reci im: Čujte reč Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.

21 Ovako veli Gospod: Čuvajte se da ne nosite breme u subotu i ne unosite na vrata jerusalimska.

22 I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakav posao ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovedio ocima vašim.

23 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.

24 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovog grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakav posao,

25 Tada će ulaziti na vrata grada ovog carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad do veka.

26 I dolaziće iz gradova Judinih i iz okoline jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.

27 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će upaliti dvorove jerusalimske i neće se ugasiti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8495

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8495. Svet Jehovi. Da ovo označava povezanost dobra I istine za večnost, vidi se iz značenaj sabata, što je povezansot dobra I istine (o čemu niže); I iz znčenja jutra, što je u večnost (vidi br. 3998). Onaj ko ne zna šta sabat pretstavja, aotuda I šta označava, ne može da zna zašto se smatrao najsvetijom od svih stvari. A smtrao se najsvetijim zato što je pretstavljao jedinstvo Božanskog I Božanskog Ljudskog u Gospodu. a u relativnom smislu povezanost Božanskog Ljudskog Gospodovog sa celom ljudskom rasom; otuda je sabat najsvetiji. A pošto prestavlja ove stvari, to pretstavlja I nebo u pogledu povezanosti dobra I istine, koja se povezanost naziva nebeskim brakom. Apošto sam Gospod povezuje dobro I istinu, a ne nikako čovek, I pošto se to dešava u stanju mira, to je stoga bilo najstrožije zabranjeno čoveku da tada radi bilo koji posao toliko, da se ta duša iskorenjivala, ako bi radio neki posao, kao što čitamo kod Mojsija: Čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskrvnio, da se pogubi; je ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiće se duša ona iz naroda svojega (Izlazak 31:14). Stoga je sledilo kamenovanje onome ko bi skupljao drva na taj dan (Brojevi 15:32-36). Stoga je zapovest o sabatu na trećem mestu u Dekalogu (Ploči Deset Zapovesti), odmah posle dve zapovesti o bogoštovanju Jehove (Izazak 20:8; Zak. Ponovljeni V-12); stoga se sabat naziva vječnim zavjetom (Izlazak 31:16), a zavjet (savez) označava povezanost (br. 665, 666, 1023, 1038, 6804). Iz svega ovoga sada se vidi šta je označeno u unutrašnjem smislu onim što je rečeno u sledećim odlomcima o sabatu; kao kod Isaije: Blago čovjeku koji tako čini, I sinu čovječijem koji se toga drži čuvajuć ubotu da je ne oskrvni, I čuvajući ruku svoju da ne učinizla. I neka se govori tuđin koji pristane uz Jehovu: Jehova me je odlučio iz svoga naroda; I neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo. Jer ovako govori Jehova za uškopljenike: koji drži subote moje I izbiraju što je meni ugodno, I drže zavjet moj. Njima ću dati u domu svom I među zidovima svojim mjesto I ime bolje nego sinova I kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se ne će zatrti. A tuđine koji pristanu uz Jehovu, da mu budu sluge, koji god drže subotu daje ne oskrvne I drže zavjet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju, I razveseliću ih u domu svojemu molitvenom; žrtve njihove paljenice I druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati domom molitve svima narodima (Isaija 56:2-7. Iz svega ovoga se vidi da se pod onima kojidrže sabat svetim misli na one koji su povezani s Gospodom. Da će ti biti u nebu označeno je sa mjestom I imenom bolje nego sinova I kćeri u domu Jehovinom, I da će dati ime vječno svakome od njih, I da će biti dovedeni na goru svetu.

Kod istoga: Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, I ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Jehovin slavnijem, I budeš ga slavio ne idući svojim putevima I ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi. Tada ćeš se veseliti u Jehovi, I izvešću tena visine zemaljske, I daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Jehovina rekoše. (Izaija 58:13, 14. Ovde se jasno vidi šta se označava sa ne raditi nikakav posao na dansabata, naime, označava da ne treba da rade ništa od propriuma, nego od Gospoda; jer anđeosko stanje u nebu je u tome da ne hoće I ne čine, čak ni ne misle ili govore, bilo šta od samihsebe, ili od svoga propriuma. Njehova povezanst sa Gospod sastoji se od ovoga. Proprium od kojega ne treba da deluju, označeno je sa ne činiti što im je drago, ili ići svojimputevima, ni želeti nešto svoje, I govoriti reč (svoju). Ovo stanje kod anđela je samo nebesko stanje, i kada su u njemu, imaju mir I odmor, a I Gospod se odmara; jer kada su povezani s Njim, tada ne rade, jer su tada u Gospodu. Ove su stvari označene rečima, držaćeš sabat svetim Imilinom Jehovinom, I veselićeš se u Jehovi. Gospodov odmor je označen Njegovim odmaranjem na sedmi dan posle šest dana stvaranja (Postanje 2:2). Na slično se misli pod sličnimrečima kod Jeremije: Ako me poslušate, govori Jehova, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakvoga posla. Tada će ulaziti na vrata grada ovoga carevi I knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima I na konjma, oni I knezovi njihovi, Judejci I

Jeruzalemljani, I stajaće ovaj grad do vijeka Jeremija 17:24, 25.) Radom na sabat označava se sve što je od propriuma, a stanje onih koje ne vodi njihov proprium nego Gospod, opisuje se sa ulaziti na vrata grada kao carevi I knezovi s kolima I konjma; carevima označene su istine vere, knezovima primarne [istine]; onima koji sjede na prijestolu Davidovom, označavada ovi pripadajuGospodu; kola I konji, doktirnarne I intelektualne stvari vere. Treba znati da su sve stvari koje dolaze od propiruma zle, a da su sve koje dolaze od Gospoda dobre. Da se kod onih koje vodi Gospod, sve stvari ulivaju, do najmanjih stvari Intelektualnog I Voljnog, tako I u sve stvari vere I ljubavi prema bližnjemu, vidi što je obilno pokazano iziskustva, br. 2886-2888, 6053-6058, 6189-6215, 7147, 7270.) Da je sabat bio pretstava povezanosti Gospoda s ljudskom rasom, vidi se kod Jezikilja: I dadoh im Moje subote, da budu znak između Mene I njih, da priznaju da sam ja Jehova njima svet Jezekilj 20:12; I Izlazak 31:13) Stoga je bilo zabranjeno paliti vatru na sabat (Izlazak 35:3.), zato što vatra označava sve što pripada životu; a upaliti vatru, označava ono što u životu pripada propriumu. Iz svega što je rečeno, jasno je da je Gospod, Gospod sabata, prema Njegovim rečima kod Mateje 12:1-8; I zašto je Gospod mnoge izlečio na sabat (Mateja 12:1-3; Marko 3:1-8; Luka 6:6-11; 13:10-17; 14:1-6; Jovan 5:9-18; 7:22, 23; 9:14, 16); jer su bolesti koje je Gospod izlečio, bile duhovne bolesti, koje dolaze od zla (vidi br. 7337, 8364).

  
/ 10837