Bible

 

Osija 2

Studie

   

1 Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.

2 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svog, i preljube svoje od dojaka svojih,

3 Da je ne bih svukao golu i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja sasušena, i umorio je žeđu.

4 I neću se smilovati na decu njenu, jer su kopilad.

5 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: Ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hleb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.

6 Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.

7 I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: Idem da se vratim k prvom mužu svom, jer mi beše bolje onda nego sada.

8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kog načiniše Vala.

9 Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme, i vino svoje, kad bude vreme, i uzeću vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju.

10 I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.

11 I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i subote njene i sve praznike njene.

12 I potrću čokote njene i smokve, za koje govori: Plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zverje poljsko.

13 I pohodiću na njoj dane valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.

14 Ali evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lepo.

15 I daću joj vinograde njene od tog mesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i onde će pevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.

16 I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.

17 Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.

18 I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.

19 I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.

20 I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda.

21 I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.

22 A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.

23 I posejaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9263

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9263. Pominje se često u Reči pravednik, ili pravednost, i postati pravednikom; ali šta je posebno označeno ovim izrazima, to još nije poznato. Razlog da nije bilo poznato je to što se nije znalo da svaki izraz u Reči označava neku stvar koja pripada unutrašnjoj crkvi i nebu, stoga unutrašnjem čoveku (jer unutrašnje crkve, inebo, su u unutrašnjem čoveku), kao i to da se ove unutrašnje stvari u Reči razlikuju od spoljašnjih stvari koje su u slovu, kao što se duhovne stvari razlikuju od prirodnih, i kao nebeske što se razlikuju od zemaljskih, a koja je razlika tako velika da prirodnom čovek izgleda kao da nema baš nikakve sličnosti, iako postoji potpuno slaganje. Pošto je ovo bilo nepoznato, nije se ni moglo znati šta je u Reči, u njenom nebeskom i duhovnom smislu, označeno pravednikom i pravdom, kao opravdanjem: Glave crkve veruju da je onaj pravedan ko je upoznat sistinama crkve iz doktrine crkve i iz Reči, a koji stoga ima poverenje i pouzdanje da ga Gospod spasava pomoću svoje pravednosti, a da je Gospod postao pravda tako što je ispunio sve stvari zakona, i da je stekao zaslugu zbog patnje na krstu, i da je tako otkupio i iskupio čoveka. Čovek veruje da je preko ove vere i on postao pravedan; a isto tako veruje da se ovakvi nazivaju u Reči pravednicima.

[2] Međutim, ovo nisu ti koji se nazivaju pravednicima u Reči; nego oni koji su od Gospoda u dobru ljubavi prema bližnjem; jer samo je Gospod pravedan, jer je samo on pravednost. Stoga je čovek pravedan, i opravdan, onoliko koliko prima dobro od Gospoda, to jest, onoliko koliko ima u sebi ono što pripada Gospodu. Gospod je postao pravda tako što je sopstvenom moći učinio svoje ljudsko Božanskim. Ovo Božansko kod čoveka koji prima je Gospodova pravednost kod njega, to je samo dobro ljubavi prema bližnjem; jer Gospod je u dobru ljubavi, a preko ovoga i u istinama vere, jer je Gospod Božanska ljubav sama.

[3] Dobro ljubavi prema bližnjem je spoljašnje dobro, koje je označeno pravednikom; a dobro ljubavi prema Gospodu je unutrašnje dobro, koje je označenonevinim, kao što je pokazano u prošlom odeljku. Da je dobro ljubavi prema bližnjem od Gospoda pravednik u pravom smsilu, može se videti iz odlomaka u Reči gde se pominje pravednik i pravednost, kao i biti opravdan; kao kod Mateje: Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna i napojismo? Kad te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? Kad te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo k tebi? I odgovarajući car će im reći: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Matt. (25:37-40, 46); [4] Oni se ovde nazivaju pravednicima koji su činili dobra ljubavi prema bližnjemu, koja se [dela [ ovde nabrajaju. A da su dobra ljubavi prema bližnjem Gospod kod njih, otvoreno se kaže, koliko učiniste jednome od moje najmanje braće, učinite meni (br. 4807-4810{ign95} 4954-4959. 5063-5071). Ovi se nazivaju i ovcama, jer ovce označavaju one koji su od Gospoda u dobru ljubavi prema bližnjemu (br. 4169); dok se jarcima koji su na levoj strani, i koji su prokleti, označavaju oni koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjem (br. 4169, 4769). Isto je označeno pravednikom i u drugom odlomku kod Mateje: Izići će anđeli i odljučiće [odvojiće] zle od pravednijeh (Mat. 13:49); a kod Luke: I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti: nego će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih (Luka 14:14).

[5] Iz ovoga se vidi šta je označeno sa pravednik će sijati kao sunce na nebu (Matt. (13:43); naime, da su oni u dobru ljubavi prema Gospodu; jer Gospod je sunce u drugom životu, a ono što je od Gospoda kao sunca, to je dobro ljubavi (br. 1953, 1521, 8487, 8812). Stoga se Gospod naziva suncem pravde (Malahija 4:2).

Kod Danila: Razumni (inteligentni) će sijati ka o svjetlost nebeska, i koji mnoge privedu k pravdi, kao zvijezde vazda i do vojeka (Dan. 12:3); razumni označavaju one koji su u istini i dobru vere; a koji mnoge privedu pravdi označavaju one koji vode ka dobru ljubavi prema bližnjem preko istine i dobra vere; sijaće kao zvezde označava razumeti istinu i mudrost od dobra, stoga biti večno srećni; jer zvezde označavaju poznavanja istine i dobra, od kojih potiče inteligencija i mudrost (br. 2495, 2849, 4697).

[6] Pravednik je ovako opisan kod Davida: Jehova utvrđuje korake pravednika. Bezbožnik uzima i ne vraća, a pravednik poklanja i daje. Pravednik će zaposjesti zemlju. Usta pravednikova smišljaju pravdu, i njegov jezik kazuje istinu. Zakon Božoiji mu je u srcu (Psalam 37;17, 21, 26, 29-31); ove su stvari dobra ljubavi prema bližnjem, koja pripadaju pravedniku. Crkva zna da su ova dobra ljubavi ka bližnjemu Gospodova, a ne čovekova. Pravednik je opisan i kod Jezikilja ?, 21ccc ?; ?).

[7] Iz svega ovoga se može videti šta je označeno pravednikom i pravdom u sledećim odlomcima kod Mateje: Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi (Mat. 5:6). Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće (Matt. (10:41). jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše (Matt. (13:17). Teško vama književnici i fasireji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika. Da dođe na vas krv pravedna što je prolivena na zemlju od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, kojega ubiste među crkvom i oltarom (Matt. (23:29, 35). proroci označavaju one koji uče (naučavajju, propovedaju) istine i dobra vere, a u apstraktnom smislu, doktrine vere (br. 2534, 7269); dok pravednik označava one koji žive životom ljubavi prema bližnjem, a u apstraktnom smislu, dobro ljubavi prema bližnjem. (Da Abel, koji je nazvan pravednim, označava dobro ljubavi prema bližnjem, vidi br. 342, 474.)

[8] Kod Isaije: Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, i niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik (Isa. (57:1). I tvoj će narod biti sav pravedan, naslijediće zemlju na vijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku kojih, biće na moju slavu (Isa. (60:21). Rosite nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom; ja Jehova govorim pravdu, javljam što je pravo (Isa. (45:8, 19). pravda označava ono što je od dobra ljubavi; ono što je pravo, označava ono što je od istina vere. Ponovo: Ovako veli Jehova: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti (Isa. (56:1); sudom se označava istina koja pripada veri; a pravdom, dobro koje pripada ljubavi prema bližnjem; stoga se kaže, tvorite pravdu. Da pravda označava dobro ljubavi prema bližnjem od Gospoda, označeno je sa pravda će se moja objaviti.

[9] U mnogim drugim odlomcima pominju sesud i pravda; sudom se označava istina, dok se pravdom označava dobro; kao kod Jeremije: Ovako veli Jehova, činite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh. Teško onomu koji gradi svoju kuću ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici. Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro (Jer. 22:3, 13, 15); sud označava one stvari koje pripadaju istini, dok pravda one koje pripadaju dobru.

Kod Jezikilja: A kad rečem bezbožniku: doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu. Od svijeh grijeha što je zgriješio, ništa mu se ne će spomenuti. A kad s ezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i učini sud i pravdu, on će živ biti s toga (Jezik. ( ?? 33:16? 33:19): I na drugim mestima (Isa. (56:1; 9:7; 26:7; 33:5; Ps. 36:5, 6; 119:164, 172). kaže se sud i pravda, jer u Reči kad god se govori o istini, govori se i o dobru, zbog nebeskog braka, koji je brak istine i dobra, usvakoj pojedinosti njenoj (br. 683, 793, 801, 2173, 2516, 2712, 4137, 7945, 8339). Pošto pravda pripada dobru, a sud istini, u drugim se odlomcima kaže pravda i istina, kao kod Zah. 8:8; Ps. 15:2; 36:5-6; 85. 10-11.

  
/ 10837