Bible

 

Osija 2

Studie

   

1 Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.

2 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svog, i preljube svoje od dojaka svojih,

3 Da je ne bih svukao golu i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja sasušena, i umorio je žeđu.

4 I neću se smilovati na decu njenu, jer su kopilad.

5 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: Ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hleb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.

6 Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.

7 I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: Idem da se vratim k prvom mužu svom, jer mi beše bolje onda nego sada.

8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kog načiniše Vala.

9 Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme, i vino svoje, kad bude vreme, i uzeću vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju.

10 I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.

11 I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i subote njene i sve praznike njene.

12 I potrću čokote njene i smokve, za koje govori: Plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zverje poljsko.

13 I pohodiću na njoj dane valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.

14 Ali evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lepo.

15 I daću joj vinograde njene od tog mesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i onde će pevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.

16 I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.

17 Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.

18 I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.

19 I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.

20 I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda.

21 I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.

22 A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.

23 I posejaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2800

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2800. Paotidoše obojica zajedno: da ovo označava sjedinjavanje koliko je bilo moguće, vidi se bez objašnjenja.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2129

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2129. Tako isto ima i drugih uzburkanosti, ili radije sukoba, koji isto tako pretstavljaju ideju poslednjeg suda, a preko kojih se društva , koja su se po zlu slagala po svom unutrašnjem, razbijaju, o čemu mogu da iznesem sledeće. Ovakvi se duhovi nagnaju u stanje u kojem ne misle u društvu ili zajednici na uobičajen način, nego svaki za sebe. Od njihovih misli, koje se tako razlikuju , i od zbunjenog drhtećega govora, čuje se buka, kao od mnogo voda, i sukob među njima, kakav se ne može opisati, koji je posledica zbrke mišlljenja o ustaljenim i izvesnim istinama, koje su tada premet njihovih misli i govora, a koja je buka takva da se može nazvati duhovnim haosem.

[2] Zvuk sukobljenih i zbunjujućih urlanja bio je trostruk. Jedan se zvuk okretao oko glave, i rečeno je da to dolazi od misli. Drugi se kretao prema levoj slepočnici, a rečeno je da je to od umovanja o izvesnim istinama u koje nisu hteli da veruju. Treći se zvuk ulivao odozgo na desno, i bio je kao škrgut , ali ne tako zbrkan, a škrgu se okretao tamo i amo; a bilo je rečeno da je to stoga što se istine okreću na ovaj način tamo i amo zbog njihovih umovanja, koja su se sukobljavala. Dok su se ovi sukovi odvijali, bilo je drugih duhova pored, koji su mi govorili koja stvar šta znači, a njihov govor se jasno probijao kroz ove zvukove.

[3] Ovo su bili posebn redmeti umovanja: treba li razumeti po smislu slova da će dvanaest apostola sedeti na dvanaest prestola i suditi dvanaest plemena Izrailjevih; isto tako, da li će u nebo biti primljeni i drugi a ne samo oni koji su trpeli progone i nevolje. Svaki je odgovarao po svojoj fantaziji, koju je stvorio za života u telu. Ali neki od njih, koji su bili vraćeni u zajednicu i u red, bili su poučeni da se tvrdnja o dvanaest apostola mora razumeti na sasvim drugi način; naime, da se se pod apostolima ne misi na apostole, niti pod prestolima na prestole, ni pod plemenima na plemena, niti da dvanaest znače dvanaest, nego da se svim ovim izrazima – apostoli, prestoli, plemena, kao i dvanaest, označavaju primarne (glavne, vodeće) stvari vere (vidi br. 2089); i da se prema ovima i u skladu s ovima izvršava sud nad svakim. Dalje je pokazao da apostoli ne mogu da sude ni jednog čoveka, nego da svaki sud pripada Gospodu samom.

[4] A što se tiče drugog predmeta umovanja, da ne treba razumeti da samo oni idu u nebo koji su trpeli progonjenja i nesreće; nego da će bogati da ići u nebo koliko i i siromašni, oni na visikim položajima kao i oni niskog [društvenog] položaja, i da Gospod pokazuje milost svima, osobito onima koji su u duhovnim nevoljama i iskušenjima, a koji su progonjeni od zlih – stoga [pokazuje milost] onima koji priznaju da su sami od sebe nevaljali, i da se spasavaju samo Gospodovom milošću.

  
/ 10837