Bible

 

Osija 13

Studie

   

1 Kad Jefrem govoraše, beše strah; beše se uzvisio u Izrailju; ali se ogreši o Vala, te umre.

2 I sada jednako greše i grade sebi lijući od srebra svog po razumu svom likove, koji su svi delo umetničko, a oni govore za njih: Ljudi koji prinose žrtve neka celuju teoce.

3 Zato će biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pleva, koju odnosi vetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka.

4 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, i Boga osim mene nisi poznao, i osim mene nema ko bi spasao.

5 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.

6 Imajući dobru pašu behu siti; ali čim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.

7 Zato ću im biti kao lav, kao ris vrebaću ih na putu.

8 Srešću ih kao medvedica kojoj uzmu medvediće, i rastrgaću im sve srce njihovo i izješću ih onde kao lav; zverje poljsko raskinuće ih.

9 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoću meni.

10 Gde ti je car? Gde je? Neka te sačuva u svim gradovima tvojim; gde li su sudije tvoje, za koje si govorio: Daj mi cara i knezove?

11 Dadoh ti cara u gnevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj.

12 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je greh njegov.

13 Bolovi kao u porodilje spopašće ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi.

14 Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih.

15 Rodan će biti među braćom svojom; ali će doći istočni vetar, vetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuće mu izvor, i studenac će mu zasušiti; on će odneti blago od svih dragih zaklada.

16 Samarija će opusteti, jer se odmetnu od Boga svog; oni će pasti od mača, deca će se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti.

   

Bible

 

Jezekilj 23

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, behu dve žene, kćeri jedne matere.

3 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi, i onde im zgnječiše dojke devojačke.

4 A imena im behu, starijoj Ola, a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. imena im behu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

5 I Ola kad beše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susedima,

6 Koji nošahu porfiru, i behu knezovi i vlastelji, sve lepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjima.

7 I udari u kurvanje s njima, koji svi behu najlepši između sinova asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove.

8 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše devojačke dojke i s njom se kurvaše.

9 Zato je dadoh u ruke milosnicima njenim, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše.

10 Oni otkriše golotinju njenu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

11 A sestra njena Oliva, videći to, upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njeno beše gore od kurvarstva sestre joj.

12 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susedima, krasno odevenim, vitezima koji jahahu na konjima i svi behu lepi mladići.

13 I videh gde se oskvrni, i gde obe idu jednim putem.

14 I ova se još više kurvaše; jer kad bi videla ljude napisane na zidu, likove haldejske napisane crvenilom,

15 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenim kapama na glavi, koji svi behu na oči kao vojvode nalik na sinove vavilonske iz zemlje haldejske, svoje postojbine,

16 Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojim, i slaše poslanike k njima u haldejsku.

17 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njena od njih.

18 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njene.

19 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj,

20 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je telo kao u magarca, i tečenje kao u konja.

21 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi devojačkih dojaka tvojih.

22 Za to, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te od svuda,

23 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjima.

24 I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šlemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom.

25 I staviću revnost svoju tebi na suprot, te će raditi s tobom gnevno, nos i uši odseći će ti, i šta te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i šta te ostane proždreće oganj.

26 I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj.

27 Tako ću učiniti kraj grdilu tvom i tvom kurvanju u zemlji misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sećati Misiraca.

28 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja.

29 I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvog, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje.

30 To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove.

31 Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njenu tebi u ruku.

32 Ovako veli Gospod Gospod: Čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš podsmeh i rug, jer čaša mnogo bere.

33 Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije.

34 I ispićeš je i iscediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

35 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, za to i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

36 Po tom reče mi Gospod: Sine čovečji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove,

37 Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovim i da su činile preljubu s gadnim bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu.

38 Još i ovo mi činiše: Skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše.

39 Jer zaklavši sinove svoje gadnim bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istog dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mog.

40 I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom.

41 I sedala si na krasan odar, pred kojim beše sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje.

42 I beše onde vika veselog mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vence na glave.

43 I rekoh za ostarelu u kurvarstvu: Još će se kurvati.

44 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalim.

45 Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje prolivaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovim.

46 Zato ovako govori Gospod Gospod: Dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplene.

47 I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem.

48 I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu.

49 I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grehe gadnih bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4184

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4184. 'Laban answered and said to Jacob' means an obscure state of perception. This is clear from the meaning of 'answering and saying' as perception; for 'saying' in historical narratives of the Word means perceiving, see 1898, 1919, 2080, 2862, 3395, 3509. The fact that an obscure state of perception is meant is clear from the assertions made here by Laban - that the daughters, the sons, and the flock were his own, when in fact they were not. The meaning in the internal sense is that intermediate good claimed all goods and truths to itself. Regarding these assertions made by Laban, see what has been said already in 3974, 4113.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.