¹ Kad Jefrem govoraše, beše strah; beše se uzvisio u Izrailju; ali se ogreši o Vala, te umre.

² I sada jednako greše i grade sebi lijući od srebra svog po razumu svom likove, koji su svi delo umetničko, a oni govore za njih: Ljudi koji prinose žrtve neka celuju teoce.

³ Zato će biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pleva, koju odnosi vetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka.

⁴ A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, i Boga osim mene nisi poznao, i osim mene nema ko bi spasao.

⁵ Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.

⁶ Imajući dobru pašu behu siti; ali čim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.

⁷ Zato ću im biti kao lav, kao ris vrebaću ih na putu.

⁸ Srešću ih kao medvedica kojoj uzmu medvediće, i rastrgaću im sve srce njihovo i izješću ih onde kao lav; zverje poljsko raskinuće ih.

⁹ Propao si, Izrailju; ali ti je pomoću meni.

¹⁰ Gde ti je car? Gde je? Neka te sačuva u svim gradovima tvojim; gde li su sudije tvoje, za koje si govorio: Daj mi cara i knezove?

¹¹ Dadoh ti cara u gnevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj.

¹² Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je greh njegov.

¹³ Bolovi kao u porodilje spopašće ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi.

¹⁴ Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih.

¹⁵ Rodan će biti među braćom svojom; ali će doći istočni vetar, vetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuće mu izvor, i studenac će mu zasušiti; on će odneti blago od svih dragih zaklada.

¹⁶ Samarija će opusteti, jer se odmetnu od Boga svog; oni će pasti od mača, deca će se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti.

¹ Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

² Sine čovečji, behu dve žene, kćeri jedne matere.

³ One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi, i onde im zgnječiše dojke devojačke.

⁴ A imena im behu, starijoj Ola, a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. imena im behu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

⁵ I Ola kad beše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susedima,

⁶ Koji nošahu porfiru, i behu knezovi i vlastelji, sve lepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjima.

⁷ I udari u kurvanje s njima, koji svi behu najlepši između sinova asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove.

⁸ A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše devojačke dojke i s njom se kurvaše.

⁹ Zato je dadoh u ruke milosnicima njenim, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše.

¹⁰ Oni otkriše golotinju njenu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

¹¹ A sestra njena Oliva, videći to, upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njeno beše gore od kurvarstva sestre joj.

¹² Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susedima, krasno odevenim, vitezima koji jahahu na konjima i svi behu lepi mladići.

¹³ I videh gde se oskvrni, i gde obe idu jednim putem.

¹⁴ I ova se još više kurvaše; jer kad bi videla ljude napisane na zidu, likove haldejske napisane crvenilom,

¹⁵ Opasane pojasima po bedrima, sa šarenim kapama na glavi, koji svi behu na oči kao vojvode nalik na sinove vavilonske iz zemlje haldejske, svoje postojbine,

¹⁶ Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojim, i slaše poslanike k njima u haldejsku.

¹⁷ I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njena od njih.

¹⁸ I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njene.

¹⁹ Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj,

²⁰ I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je telo kao u magarca, i tečenje kao u konja.

²¹ I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi devojačkih dojaka tvojih.

²² Za to, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te od svuda,

²³ Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjima.

²⁴ I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šlemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom.

²⁵ I staviću revnost svoju tebi na suprot, te će raditi s tobom gnevno, nos i uši odseći će ti, i šta te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i šta te ostane proždreće oganj.

²⁶ I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj.

²⁷ Tako ću učiniti kraj grdilu tvom i tvom kurvanju u zemlji misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sećati Misiraca.

²⁸ Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja.

²⁹ I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvog, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje.

³⁰ To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove.

³¹ Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njenu tebi u ruku.

³² Ovako veli Gospod Gospod: Čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš podsmeh i rug, jer čaša mnogo bere.

³³ Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije.

³⁴ I ispićeš je i iscediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

³⁵ Zato ovako veli Gospod Gospod: Što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, za to i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

³⁶ Po tom reče mi Gospod: Sine čovečji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove,

³⁷ Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovim i da su činile preljubu s gadnim bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu.

³⁸ Još i ovo mi činiše: Skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše.

³⁹ Jer zaklavši sinove svoje gadnim bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istog dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mog.

⁴⁰ I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom.

⁴¹ I sedala si na krasan odar, pred kojim beše sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje.

⁴² I beše onde vika veselog mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vence na glave.

⁴³ I rekoh za ostarelu u kurvarstvu: Još će se kurvati.

⁴⁴ I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalim.

⁴⁵ Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje prolivaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovim.

⁴⁶ Zato ovako govori Gospod Gospod: Dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplene.

⁴⁷ I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem.

⁴⁸ I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu.

⁴⁹ I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grehe gadnih bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

¹ Now on the first day of the week, Mary Magdalene went early, while it was still dark, to the tomb, and saw the stone taken away from the tomb.

² Therefore she ran and came to Simon Peter, and to the other disciple whom Jesus loved, and said to them, "They have taken away the Lord out of the tomb, and we don't know where they have laid him!"

³ Therefore Peter and the other disciple went out, and they went toward the tomb.

⁴ They both ran together. The other disciple outran Peter, and came to the tomb first.

⁵ Stooping and looking in, he saw the linen cloths lying, yet he didn't enter in.

⁶ Then Simon Peter came, following him, and entered into the tomb. He saw the linen cloths lying,

⁷ and the cloth that had been on his head, not lying with the linen cloths, but rolled up in a place by itself.

⁸ So then the other disciple who came first to the tomb also entered in, and he saw and believed.

⁹ For as yet they didn't know the Scripture, that he must rise from the dead.

¹⁰ So the disciples went away again to their own homes.

¹¹ But Mary was standing outside at the tomb weeping. So, as she wept, she stooped and looked into the tomb,

¹² and she saw two angels in white sitting, one at the head, and one at the feet, where the body of Jesus had lain.

¹³ They told her, "Woman, why are you weeping?" She said to them, "Because they have taken away my Lord, and I don't know where they have laid him."

¹⁴ When she had said this, she turned around and saw Jesus standing, and didn't know that it was Jesus.

¹⁵ Jesus said to her, "Woman, why are you weeping? Who are you looking for?" She, supposing him to be the gardener, said to him, "Sir, if you have carried him away, tell me where you have laid him, and I will take him away."

¹⁶ Jesus said to her, "Mary." She turned and said to him, "Rabboni!" which is to say, "Teacher!"

¹⁷ Jesus said to her, "Don't hold me, for I haven't yet ascended to my Father; but go to my brothers, and tell them, 'I am ascending to my Father and your Father, to my God and your God.'"

¹⁸ Mary Magdalene came and told the disciples that she had seen the Lord, and that he had said these things to her.

¹⁹ When therefore it was evening, on that day, the first day of the week, and when the doors were locked where the disciples were assembled, for fear of the Jews, Jesus came and stood in the midst, and said to them, "Peace be to you."

²⁰ When he had said this, he showed them his hands and his side. The disciples therefore were glad when they saw the Lord.

²¹ Jesus therefore said to them again, "Peace be to you. As the Father has sent me, even so I send you."

²² When he had said this, he breathed on them, and said to them, "Receive the Holy Spirit!

²³ Whoever's sins you forgive, they are forgiven them. Whoever's sins you retain, they have been retained."

²⁴ But Thomas, one of the twelve, called Didymus, wasn't with them when Jesus came.

²⁵ The other disciples therefore said to him, "We have seen the Lord!" But he said to them, "Unless I see in his hands the print of the nails, and put my hand into his side, I will not believe."

²⁶ After eight days again his disciples were inside, and Thomas was with them. Jesus came, the doors being locked, and stood in the midst, and said, "Peace be to you."

²⁷ Then he said to Thomas, "Reach here your finger, and see my hands. Reach here your hand, and put it into my side. Don't be unbelieving, but believing."

²⁸ Thomas answered him, "My Lord and my God!"

²⁹ Jesus said to him, "Because you have seen me, you have believed. Blessed are those who have not seen, and have believed."

³⁰ Therefore Jesus did many other signs in the presence of his disciples, which are not written in this book;

³¹ but these are written, that you may believe that Jesus is the Christ, the Son of God, and that believing you may have life in his name.