Bible

 

Postanak 9

Studie

   

1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2 I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Šta se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zveri iskati; iz ruke samog čoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaću dušu čovečiju.

6 Ko prolije krv čovečiju, njegovu će krv proliti čovek; jer je Bog po svom obličju stvorio čoveka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,

10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.

11 Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neće nijedno telo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: To je znak zaveta koji sam učinio između sebe i svakog tela na zemlji.

18 A behu sinovi Nojevi koji izađoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog.

22 A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!

28 I požive Noje posle potopa trista pedeset godina.

29 A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 918

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

918. 'Going out of the ark' also embodies a state of freedom. This is clear from what has just been stated at verse 16 above about going out of the ark. The nature of the spiritual man's freedom becomes clear from the fact that he is governed by the Lord by means of conscience. Anyone who is governed by means of conscience, that is, who acts according to conscience, is acting in freedom. Nothing is more repugnant to him than acting contrary to conscience. For him acting contrary to conscience is hell, while acting according to it is heaven. From this anyone may see that acting according to it is freedom. The Lord governs the spiritual man by means of a conscience for good and truth. This conscience, as has been stated, is formed in the understanding part of his mind, and so separated from things belonging to his will. Now because it has been totally separated from the things of his will, it is perfectly clear that a person never performs anything good from himself. And since every truth of faith derives from the good of faith it is clear that a person never thinks anything true from himself, but does so from the Lord alone. He does indeed seem to do these things from himself, but that is only the appearance. Such being the reality of the situation, the truly spiritual man acknowledges and believes it to be so. From this it is evident that the conscience which the Lord grants to the spiritual man is so to speak a new will, and thus that a person who has been created anew is provided with a new will and from this with a new understanding.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.