706. Stih 1. I znak veliki pokaza se na nebu, označava božansku potvrdu koja se odnosi na dolazak crkve i primanje njene doktrine, kao i od koga će ona biti napadnuta. To je vidljivo iz značenja "velikog znaka na nebu", kao božanske manifestacije i potvrde; da pomenuti izraz označava crkvu i primanje njene doktrine, a takođe i napad na nju, vidljivo je iz onoga što sledi, jer "žena" znači crkvu, njeno "dijete muško" - doktrinu a "zmaj i njegov anđeli, a posle toga i "zvijeri", označavaju one, koji će napadati crkvu i njenu doktrinu. Ova vizija naziva se "velikim znakom", jer "znak" znači božansku manifestaciju koja se odnosi na stvari koje treba da uslede, potvrdu u odnosu na crkvu koja treba da dođe, kao i na njenu doktrinu, a takođe i napad na nju od onih, koji su označeni "aždahom" i "zvijeri". To se zove "znak", jer se manifestuje i potvrđuje. "Znak" i "čudo" pominju se u mnogim odlomcima u Reči, gde "znak" znači ono što ukazuje, svedoči i ubeđuje, a odnosi se na predmet ispitivanja, dok "čudo" predstavlja ono što izaziva, udara na glupav način, i izaziva čuđenje, dok su razumevanje i vera ono, na šta se utiče i što se podstiče indikacijama i dokazima.

[2] Postoji razlika između znaka i čuda, što se vidi iz činjenice da su Jevreji, iako su videli toliko mnogo čudesa koje je Gospod izvodio, i dalje tražili znakove od njega; ali i činjenice da se čudotvorci u Egiptu i u pustinji ponekad nazivaju izrazom "znakovi", ponekad izrazom "čuda", a ponekad i pomoću oba ova izraza. Dalje se iz toga može videti da u svakoj pojedinosti iz Reči postoji brak istine i dobra, a time i razumevanja i volje, jer je istina od razumijevanja, a i dobro od volje, a poslednično se "znakovi" tiču stvari koje se odnose na istinu, veru i razumevanje, a "čudesa" - na stvari koje se odnose na dobro, ljubav i volju. Odatle je jasno značenje "znakova" i "čuda", gde su oboje spomenuti u Reči, u narednim odlomcima. U Mojsiju: A ja ću učiniti da otvrdne srce Faraonu, te ću umnožiti znake svoje i čudesa svoja u zemlji Misirskoj. (Izl. 7:3). U istom: I učini Gospod znake i čudesa velika i zla u Misiru na Faraonu i na svemu domu njegovu ¹ pred nama, (Pon. Zak. 6:22). U istom: Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugoga naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči? (Pon. Zak. 4:34) U Davidu: Ne sjećaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, U koji učini u Misiru znake svoje i čudesa svoja na polju Soanu; (Ps. 78:42, 43). U istom: Pokazaše među njima čudotvornu silu njegovu i znake njegove ² u zemlji Hamovoj. (Ps. 105:27). U istom: Pokaza znake i čudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. (Ps. 135:9). U Jeremiji: Koji si činio znake i čudesa do danas u zemlji Misirskoj i u Izrailju i među svijem ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas; Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje Misirske znacima i čudesima i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotom velikom; (Jer. 32:20, 21). To pokazuje da su se čudesa u Egiptu, a kasnije i među sinovima Izraelovim, označavala sa "znakovi i čuda"; "znakovi", jer su bili potvrđujući i ubedljivi, a "čudesni", jer su bili uzbudljivi i zadivljujući ; svi su se slagali u tome da ono, što uzbuđuje i ispunjava čuđenjem, predtsavlja potvrdu i ima moć uveravanja, budući da i one stvari, koje pokreću volju, pospešuju razumevanje, baš kao što stvari, koje izazivaju naklonost, takođe podstiču i misao, putem uveravanja. Isto tako u Jevanđeljima: Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane. (Mat. 24:24; Marko 13:22). Ovde izraz "znake velike i čudesa" ima slično značenje, naime, da će oni potvrditi i uveriti, i da će pobuditi otupele i ispuniti ih čuđenjem, što će izazvati snažna uveravanja. Na koga se misli pod "lažni hristosi i lažni proroci", a na koga pod "izabranima" može se videti u prethodnom tekstu (br. 624, 684).

[3] U Mojsiju: Ako ustane među vama prorok ili koji sne sanja, i kaže ti znak ili čudo, Pa se zbude taj znak ili čudo koje ti kaže, i on ti reče: hajde da idemo za drugim bogovima, kojih ne znaš, i njima da služimo, Nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjač, jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz sveg srca svojega i sve duše svoje. (Pon. Zak. 13:1-3). Ovde se spominje "prorok", i onaj "koji sne sanja", a takođe i "znak" i "čudo", jer se "znak" odnosi na proroka, a "čudo" na sanjara snova, jer "prorok" označava onoga, koji podučava istine, a, u apstraktnom smislu, znači samu doktrinu istine, a "sanjar" označava onoga, koji pobuđivanjem podstiče na delanje, a, u apstraktnom smislu, uznemirenje koje pokređe na delanje; ovo se takođe odnosi na "čudo", a prethodno rečeno se odnosi na "znak"; jer su proroci instruirani živim glasom od Gospoda, a "sanjari" - od strane predstavnika Gospodnjih, što pobuđuju na delanje. Predstavnici Gospodnji su uticali na naklonost sanjara, te na taj način uticali i na njegovo mišljenje, jer, kada čovek sanja, njegovo prirodno razumevanje zaspi, i otvara se njegov duhovni vidokrug, koji sve izvlači iz ljubavi. Međutim, u ovom odlomku se zapravo misli na drugačiji vidokrug, koji sve izvlači iz zlih naklonosti, pošto se bavi prorocima koji podučavaju obmane, i koji sanjaju uzaludne, tašte stvari, jer "drugi bogovi" znače lažne i isprazne stvari koje su čuli i videli.

[4] Da "znaci" označavaju potvrde koje ukazuju i navode da se u nešto poveruje, vidi se iz sledećih pasusa. U Mojsiju: Tako, reče Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaće za drugi znak. Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provrći će se u krv na zemlji. (Izl. 4:8, 9). Ovo se govori o čudima koje je učinio Mojsije, kada mu se Gospod pojavio u grmu, koja se zovu "znakovi" jer su ta čuda morala da ubede narod, da je Mojsije poslat da ga vodi iz Egipta; zato je tri puta rečeno "Ako li ne uzvjeruju, ", a takođe i "ne poslušaju glasa tvojega."

[5] U istom: I reče Gospod Mojsiju: dokle će me vrijeđati taj narod? Kad li će mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam učinio među njima? Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam učinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me već deset puta, i ne poslušaše riječi moje, Neće vidjeti zemlje koju sa zakletvom obećah ocima njihovijem, neće vidjeti ni jedan od onih koji me uvrijediše. (Broj. 14:11, 22, 23). Ova čuda su takođe nazvana "znaci", jer se odnose na verovanja; kako je već rečeno, čuda se nazivaju "znakovima" jer su znakovi ubedljivi, i navode na veru; a, kako znakovi nisu izazivali veru onima, koji, zbog straha, nisu bili spremni da uđu u zemlju Hanansku, a stoga je rečeno da oni "Neće vidjeti zemlje". "Znaci" imaju značenje u Izl. 4:17; 10:1, 2.

[6] U Jevanđelju: Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. A on odgovarajući reče im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu ³ [Engleska biblija kaže: stomaku – prim. M. V. ] zemlje tri dana i tri noći. (Mat. 12:38-40; Luka 11:16, 29, 30). "Znak" jasno znači potvrdu da se mogu ubediti i uveriti da je Gospod bio Mesija i Božji Sin koji je trebalo da dođe, jer čuda, koja je Gospod izveo u izobilju a koja su videli, nisu im predstavljala znakove, jer čuda, kao što je već rečeno, predstavljaju znakove samo kod dobrih. "Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći, " i to je uzeto za "znak", jer označava sahranjivanje i vaskrsenje Gospoda, kao i potpunu glorifikaciju Njegovog Ljudskog, dok "tri dana i tri noći", takođe označavaju celokupnost.

[7] U Mateju: I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajući ga iskahu da im pokaže znak s neba. A on odgovarajući reče im: uveče govorite: biće vedro; jer je nebo crveno. I ujutru: danas će biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati? Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neće mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. (Mat. 16:1-4). I ovde, takođe, "znak" koji se traži sa nebesa znači potvrđivanje - da bi mogli biti ubeđeni i uvereni da je Gospod Božiji Sin, ali, iako su se dogodila čuda, nisu ih nazvali znakovima. Tada je Gospod govorio o večeri i jutru, jer "veče i jutro" označavaju Gospodnji dolazak; ovde to znači vreme kada je crkva kod Jevreja bila opustošena, te su imali "vedro vrijeme", jer nisu imali saznanja o Gospodu i sigurno su živeli u lažima od zla; to je "veče"; ali kad su ga poznavali, a, zbog obmana od zla, u kojima su bili, odbacili su Ga i vređali, a to je označeno sa: "I ujutru: danas će biti vjetar. " Zato je Gospod rekao; "Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?, " to jest, dolazi Gospod; i zato što su bili "rod zli i kurvarski, " to jest, onaj rod, koji je krivotvorio Reč, Gospod je rekao da "i znak neće mu se dati."

[8] Opet, u Marku: I iziđoše fariseji, i počeše se prepirati s njim, i kušajući ga iskahu od njega znak s neba. I uzdahnuvši duhom svojijem reče: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neće se dati rodu ovome znak. (Marko 8:11, 12). Da ovde "znak" označava potvrdu kojom bi mogli jasno spoznati, priznati i verovati, da je Gospod bio Mesija i Božji Sin, koga su očekivali iz proročanstava i proroka, očigledno je iz toga, da "I uzdahnuvši duhom svojijem reče: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neće se dati rodu ovome znak. ;" i to je bilo zato što, da im je to bilo jasno otkriveno ili rečeno s neba, i da ih je to uverilo, da su to priznali i poverovali, ipak bi ga odbacili nakon toga, a odbacivanje, u slučaju da se ono izvrši nakon priznanvanja i verovanja, znači blasfemiju, a mnogi od blasfemičara su najgori od svihu paklu.

[9] Da im, zbog ovih razloga, nije data jasna potvrda sa neba, vidljivo je iz ovih reči u Jovanu: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. (Jovan 12:40). "I ne obrate se da ih iscijelim" znači ovde blasfemiju, koja se čini nakon što se priznaju istine i dobra, posebno onda, kada je Gospod prihvaćen, ali je, nakon priznanja - negiran; tako bi se odigralo, da su se Jevreji obratili i potom bili isceljeni znakom. "Da ne vide očima ni srcem razumiju" označava primanje u razumijevanju i volji, ili u veri i ljubavi. Iz toga je jasno da "znak" označava jasno svjedočenje. (O mnogim profanacijama (blasfemijama) vidi "Novi Nerusalim i Njegov Nebeski Nauk", br. 172.)

[10] U Jovanu: A oni ³ mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; Jer je hljeb Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. (Jovan 6:30-33). Ovde su takođe učenici ⁴ želeli znak; da to označava potvrdu da bi mogli poverovati, jasno je iz njihovih reči: "kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo?" Zatim su govorili o "mani" a Gospod je odgovorio "hljebom s neba", jer "hljeb" označava sve dobro i istinu koji hrane dušu a, u najvišem smislu - samog Gospoda, od koga potiče sva doktrina i sva duhovna hrana, čime je dao potvrdu da bi mogli videti i verovati. Ipak, svedočanstvo, to jest znak s neba, dat je trojici učenika, Petru, Jakovu i Jovanu, kao što se može videti iz Gospodnjeg preobraženja, jer su vidjeli Njegovu slavu i čuli glas iz neba što govori: "ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte. " (Marko 9:7; Luka 9:35; Mat. 17:5).

[11] U Jovanu: I reče onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga. A Jevreji odgovarajući rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti? Isus odgovori i reče im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću je podignuti. (Jovan 2:16, 18, 19). Ovde je očigledno da "pokazivanje znaka" označava davanje potvrde nečim divotnim, ili glasom koji je sa nebesa. No, očigledno je da bi ih takva potvrda pre proklela, nego što bi ih spasila, kao što je već rečeno ranije. Odgovorio im je parabolom o "hramu", pod kojim je mislio na Svoje telo, koji treba da se uništi, odnosno da Gospod telesno umre, a potom da ponovo ustane i bude proslavljen trećeg dana. To je takođe ono, na šta je Gospod mislio pod "ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći. " (Da "hram", u najvišem smislu, označava telo Gospodnje, vidi u Jovanu 2:21.)

[12] U Luki: Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i učenici njegovi vjerovaše ga. Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova, i braća njegova, i učenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana. I reče onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga. (Luka 2:11, 12, 16). Budući da "znak" znači potvrdu koja omogućuje da se poveruje da je Spasitelj sveta rođen, to se kaže "naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima;" a da je to potvrda ne može se uvideti, sve dok ne bude poznato šta se podrazumeva pod "jaslama" i "odećom za povijanje beba". "Jasle" označavaju doktrinu istine iz Reči, jer "konji" označavaju razumevanje Reči (što se vidi iz onoga što je prikazano u prethodnom tekstu, br. 355, 364, i u kratkom delu "Beli konj", br. 2-4); tako i jasle, kao hraniteljsko mesto za konje, označavaju doktrinu istine iz Reči. U sedmom stihu istog poglavlja rečeno je da je to učinjeno "jer im ne bijaše mjesta u gostionici", gde "gostionica" označava mesto učenja. (Ovo je značenje "gostionice" takođe u Luki 10:34, 22:11, Marku 14:14 i na drugim mestima.) To stoga, jer to je bilo unutarnje stanje Jevreja, koji su tada bili u čistim obmanama, kroz krivotvorenje Reči, što je označeno sa "jer im ne bijaše mjesta u gostionici"; Da je Gospodnja volja bila drugačija, On bi se rodio u najlepšoj palati i ležao u krevetu ukrašenom dragim kamenjem; ali da je bilo tako, to ne bi označavalo doktrinu istine, i ne bi predstavljalo nebesku reprezentaciju. Takođe je rečeno da je "dijete povito", jer se "odećom za povijanje beba" označavaju prve istine, koje su istine nevinosti, a koje su takođe istine Božanske ljubavi; jer "golotinja", u odnosu na bebu, označava lišavanje istine. Iz ovoga je jasno zašto je rečeno od anđela: "I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima."

[13] U Jevanđelju: A kad sjeđaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: kaži nam kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? (Mat. 24:3; Marko 13:4; Luka 21:7), gde "i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka" označava početak Nove Crkve i kraja nekadašnje crkve, gde "dolazak Gospodnji" označava početak Nove Crkve, a izraz "pošljetka vijeka" - kraj stare crkve, tako da, u ovim poglavljima, Gospod upućuje Svojim učenike u znanja u vezi sukcesivnih devastacija bivše crkve, a na kraju ih upućuje i na osnivanje Nove Crkve; On ih poučava i uči jednostavnim korespondencijama, koje se ne mogu otkriti i spoznati, osim putem duhovnog smisla; a sve to stoga, jer je Gospod govorio putem korespondencija, koje su sve bile znakovi i, na taj način, potvrde. Štaviše, Gospod ih naziva "znakovima". Kao u Luci: I zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i biće gladi i pomori i strahote i veliki znaci biće na nebu. I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. (Luka 21:11, 25). U Mateju: I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. (Mat. 24:30). Značenje tih, i drugih stvari, u duhovnom smislu, sadržanih u dvadeset i četvrtom poglavlju Mateja, objašnjeno je u "Nebeskim tajnama", a "i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima" u radu "Nebo i pakao" (br. 1); stoga dodatno objašnjenje nije potrebno.

[14] U Marku: A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojijem izgoniće đavole; govoriće novijem jezicima; Uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće. A oni iziđoše i propovjedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin. (Marko 16:17, 18, 20). To su bila čuda, ali ipak se zovu "znakovi", jer su bili svedočanstva Božanske moći Gospoda koja ih je napravila; stoga se kaže, "Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva znacima. " Ako bi se to primenilo na zle, to bi bilo zvano "čudima", jer u zlima takve stvari samo iizazivaju čuđenje i uznemiravaju um, a još uvek ne pobuđuju veru; a u dobrima je sve obrnuto, jer u njima iste ove stvari znače potvrde koje pobuđuju veru, i stoga se zovu "znakovi", a kaže se "a znaci onima koji vjeruju biće ovi. " Na koji način znakovi mogu utvrditi veru, uskoro će se videti. Ti čudotvorni znakovi, kao "imenom mojijem izgoniće đavole, "govoriće novijem jezicima, " "Uzimaće zmije u ruke, " "ako i smrtno što popiju, neće im nauditi, " i "na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće, " bili su u njihovoj suštini i po poreklu duhovni, odakle su potekli i pristigli kao efekti; jer su bili korespondencije koje su sve njih izvukle iz duhovnog sveta Gospodnjim influksom. Na primer, da " imenom mojijem izgoniće đavole " izvodi svoje dejstvo iz toga, da ime Gospodnje, duhovno shvaćeno, znači sve od doktrine iz Reči od Gospoda, a da "demoni" znače laži svake vrste, i one su tako isterane, odnosno uklonjene, po doktrini iz Reči od Gospoda; da "govoriće novijem jezicima" izvodi svoje dejstvo iz toga, što "novi jezici" znače doktrine za Novu Crkvu; "Uzimaće zmije u ruke" jer su "zmije" označavale paklove u odnosu na dosegnut stepen zla, i tako bi oni bili sigurni od zaraze koja otuda dolazi; "ako i smrtno što popiju, neće im nauditi" znači da ne bi bili zagađeni zlobom pakla; a "na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće" znači isceljenje od duhovnih bolesti (kojima se nazivaju nepravednosti i gresi) komuniciranje i povezivanje sa nebom, a tako i sa Gospodom; polaganje ruku učenika odgovara komunikaciji i spajanju s Gospodom, a time i uklanjanju bezakonja pomoću NJegove Božanske svemoći.

[15] U Isaiji: Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. Zato će vam sam Gospod dati znak; eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo. (Isa. 7:11, 14). To je rečeno Ahazu, kralju Judeje, jer su kralj Sirije i kralj Izraela ratovali protiv njega, sve do Jerusalima, a imali su na svojoj strani pleme Jefremovo, a ipak nisu prevladali, iz razloga što je "kralj Sirije" ovde predstavljao spoljašnje ili prirodno iz crkve, a "kralj Izraela" - njeno unutrašnje ili duhovno, te "Jefrem" - njeno intelektualno; ali ovde su sva tri, prirodno, duhovno i intelektualno, bili izopačeni, i zato su želeli da napadnu doktrinu istine, koju su označili "kraljem Judinim" i "Jerusalimom", zbog čega nisu uspeli. Ipak, kako bi Ahaz mogao biti siguran u neuspeh njihovog pokušaja, rečeno mu je da "traži znak", to jest potvrdu da bi mogao biti bezbedan, a dato mu je da izabere: da li želi znak sa neba ili iz pakla; ovo je označeno sa "išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine", jer je kralj bio zao. Ali, zato što Jerusalim, koji označava doktrinu istine iz Reči, nije smeo biti uništen od strane takvih, pred Gospodnji dolazak, stoga mu je, kao potvrda ovoga, bio darovan čudesan znak, označen izrazom "djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo (Bog sa nama) ". Da će ova crkva kasnije biti uništena, dalje je naznačeno u istom poglavlju.

[16] A u istom: I ovo neka ti bude znak od Gospoda da će učiniti Gospod što je rekao. Evo ja ću vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunčaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo. (Isa. 38:7, 8). Ovaj znak je dat kralju Ezekiju, kao potvrda da će ga Gospod braniti, kao i da će braniti Jerusalim od kralja asirskog (kako je rečeno u šestom stihu tog poglavlja), taj kralj označava iskrivljeno racionalno koje uništava sve stvari crkve; stoga ovaj znak predstavlja i Novu Crkvu koju je trebalo uspostaviti od strane Gospoda, ali se vreme rasteglo iznad onoga izvan onoga što je prethodno naznačeno Ahazu; "Evo ja ću vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunčaniku Ahazovu" označava povlačenje vremena pre nego što se to učini, gde izraz "sunčaniku Ahazovu" označava vreme, ovde sve do dolaska Gospodnjeg, a "sjen" označava napredak vremena od izlaska do zalaska; za senku se kaže: "Evo ja ću vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao," što označava produženje vremena na duži niz godina, gde "deset" označava mnogo, a "sunčanik", kojga bi trebalo vratiti, označava dolazak Gospodnji. Sve ovo će se u narednom tekstu detaljnije ilustrovati. Dolazak Gospodnji se dogodio u času kada je Jevrejska Crkva bila na svom kraju, tj. kada više nije bilo ni dobra niti istine u njoj; to se podrazumeva pod izrazom "kad je bezakonje bilo dovršeno", takođe i pod izrazom "celokupnost vremena", u kome treba Gospod da dođe. Celokupno razdoblje Jevrejske Crkve predstavlja se izrazom "sunčaniku Ahazovu", i to njegov početak - prvim tamošnjim korakom ("koljencem"), tj. kada je sunce u svom izlasku, a kraj – poslednjim korakom, kada je sunce u svom zalasku. To čini očiglednim da je "evo ja ću vratiti sjen" izraz koji označava produženje vremena od zalaska ka izlazu. To je trebalo da se desi "sunčaniku Ahazovu", jer je Ahaz bio opaki kralj i oskrnavio je svetinje crkve. Da su njegovi naslednici učinili isto, brzo bi došao kraj te crkve; ali, kako je Jezekija bio pravedan kralj, vrijeme je prodženo, te zbog toga greh tog naroda nije dosegao svoje konačno dovršenje, to jest svoj kraj.

[17] U istom: A tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih. (Isa. 37:30). Ovo je rečeno kralju Jezekiji, kada je Senaherib, kralj asirski, izveo rat protiv njega i ponosno govorio o sebi, a drsko - o Bogu i Izraelu; zbog čega je u njegovom logoru ubijeno stotinu osamdeset ⁵ hiljada ljudi, a njega samog su ubili njegovi sinovi. Ovo je učinjeno zato što "Asirija" označava racionalno, a "asirski kralj" - slično, dok "Judeja" označava nebesku crkvu, a "njegov kralj" – duhovnu crkvu; ali, ovde "asirski kralj" označava izopačujeno racionalno, koje lažnim promišljanjem uništava sve nebeske i duhovne stvari crkve, to jest - njena dobra i istine. A, kako "Judeja i njen kralj" označavaju nebesku i duhovnu crkvu koja će biti data od Gospoda, kada dođe u svet. Zato se ovim rečima opisuje obnova onih, koji će biti iz te crkve. Tako, znak za prvu godinu je bio " ješćete ove godine što samo od sebe rodi, " i označava nebesko dobro koje će im Gospod usaditi; "druge godine što opet samo od sebe rodi," označava istinu tog dobra koja će iz njega proizaći; "a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih" označava sva dobra i istine koje proizlaze iz njih, "sijati i žnjeti" označava implantaciju (usađivanje) dobra i njegovo prihvatanje; "saditi vinograde" implantaciju istine i njen prijem; "jesti plodove" označava uživanje u dobrim i radosnim stvarima, koje ima obnovljeni čovek. Ove se stvari nazivaju "znakovima", jer su oni potvrde nebeske crkve u onima, koji su u duhovnom značenju označeni izrazom "Juda", a čije je obnavljanje Gospod načinio usađivanjem nebeskog dobra, a potom i usađivanjem nebeskog duhovnog dobra, što je u svojoj esenciji istina nebeskog dobra, i konačno množenjem i plodonosnošću u prirodnom čovjeku.

[18] U istom: Ovako veli Gospod svetac Izrailjev i tvorac njegov: pitajte me što će biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih naređujte mi. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. (Isa. 45:11, 13). Ovo takođe obrađuje Gospodnji dolazak i Njegovo osnivanje crkve. Gospod se podrazumeva pod izrazom "Gospod svetac Izrailjev i tvorac njegov, " koji se naziva "svetac Izrailjev" od Božanske istine, a njegov "tvorac"- zbog osnivanja crkve pomoću istine; a "Izrael" znači crkvu; stoga "Njegovi sinovi, u vezi kojih su tražili znake", znače one, koji su u istinama od Gospoda, a "za djelo ruku mojih" znači njihovo formiranje, i uspostavljanje crkve među njima. "Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegovog poravniću" označava da su Božansko dobro i Božanska istina Gospodnji, jer je "pravednost" zasnovana u Reči na dobru, a "putovi" označavaju istine koje vode, ovde Božanske istine, jer oni (putovi) su zasnovani na Gospodu; "on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće" označava da će On vratiti doktrinu istine i da će On isporučiti one, koji su u nepravičnosti od neznanja, gde "grad" označava doktrinu istine, a "zarobljeništvo" - lažnosti neznanja u kome su bili neznabošci, i kroz koje su bili u duhovnom zarobljeništvu; "ne za novce ni za darove" označava slobodno davanje iz Božanske ljubavi.

[19] U istom: Neka dođu i neka nam ⁶ objave šta će biti; objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta će biti iza toga; ili kažite nam šta će biti unapredak. Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi; ili učinite što dobro ili zlo, i divićemo se i gledati svi. (Isa. 41:22, 23). Da kaže kada će nastupiti čas, kada će se reći da su stvari prohujale, i da On ponovo dolazi, pripada samo Gospodu, i nijednom čovjeku ili ikakvom duhu, izraženo je "Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi;" to okončava ono što mu prethodi, stoga "deklarisati znak" znači - svedočenjem pobuđivati veru.

[20] U Jezekilju: Potom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid između sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on će se opsjesti, i ti ćeš ga opsjesti. To će biti znak domu Izrailjevu. (Jezek. 4:3). Ovo, kao i drugo u ovom poglavlju, predstavlja reprezentacije tadašnjeg stanja crkve u jevrejskom narodu, što znači da više nije bilo istine, koja tada nije bila krivorvorena i zaprljana, što je, samo po sebi, obmana. Takvu istinu označava "tavica gvozdena", koju treba postaviti za zid; i zbog toga, poput gvožđa, ona je teška, isključena i ne priznaje nikakvu stvarnu istinu, i kaže se, "i metni je kao gvozden zid između sebe i grada on će se opsjesti, i ti ćeš ga opsjesti;" da taj znak bude svedok da je crkva takva, označeno je izrazom "To će biti znak domu Izrailjevu, " "znak" znači potvrdu, a "kuća Izraelova" crkvu.

[21] U Davidu: Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. Riču neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje običaje postavljaju mjesto naših običaja. Običaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle će to trajati. (Ps. 74:3, 4, 9). "Sve je razrušio neprijatelj u svetinji" označava da je zlo uništio svetinje Crkve; "Riču neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih" označava da su neistine uništile sve stvari bogopoštovanja; "svoje običaje postavljaju mjesto naših običaja" označava da su dali potvrdu i ubeđivali su svim sredstvima; izraz "Običaja svojih ne vidimo" označava da u Crkvi nisu prihvaćene potvrde istine; "nema više proroka" označava da nema doktrine istine.

[22] Na istom mestu: Učini sa mnom čudo dobrote. Neka vide koji me nenavide, i postide se, što si mi, Gospode, pomogao i utješio me. (Ps. 86:17). "Učini sa mnom čudo dobrote" označava potvrdu da će ga Jehova pomoći i utešiti, kako sledi, jer ovo je to dobro, za koje Jehova šalje znak; a zato što je znak potvrda toga, rečeno je "Neka vide koji me nenavide, i postide se".

[23] U istom: Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jačinom, Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! Boje se tvojih čudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i večerom ti budiš da slavi tebe. (Ps. 65:6-8). Ovo opisuje Gospodnju Božansku moć, kroz potvrde koje uzrokuju verovanje; ali, potvrde, koje predstavljaju znakove ne predstavljaju ono, što je opisano izrazom: "Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jačinom, Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima!, " jer to nisu znakovi koji uveravaju one, koji sve pripisuju prirodi; duhovni smisao, u kom smislu se označavaju nebo i crkva, jesu znakovi koji potvrđuju Gospodnju Božansku moć, jer u tom smislu "gore" koje je Bog postavio po Njegovoj svemoći, označava viša nebesa, jer anđeli tih nebesa žive na planinama; a, u apstraktnom smislu, ljubav prema Gospodu i dobročinstvo prema bližnjemu; Znakovi predstavljaju ono, što je Gospod učinio svojom silom, opasao se jačinom, " to jest, čini ih da zauvijek stoje; da "gore" imaju takvo značenje, može se videti u prethodnom tekstu (br. 405); "huk mora" i "huk valova" znače sporove i razmišljanja onih, koji su ispod neba i koji su prirodni i čulni; da izraz "mora" označava stvari prirodnog čoveka, dakle one, koji su prirodni, te, prema tome, njihova graja, buka i valovi označavaju sporove i razmišljanja, može se videti u prethodnom tekstu (br. 342). "Bunu po narodima" znači kontradikcije koje potiču od neistina, jer "narodi" označavaju one, koji su u istinama, a nasuprot tome su oni, koji su u neistinama (videti u prethodnom tekstu, br. 175, 331, 625). "Boje se tvojih čudesa koji žive na poslednjim stvarima nebesa i crkve" označava sveto bogopoštovanje od vere u odnosu na Božansku moć, u onima, koji su u poslednjim stvarima nebesa i crkve; da "bojati se" znači obožavati Gospoda od ljubavi i vere, može se videti u prethodnom tekstu (br. 696); a da "koji žive na krajevima zemaljskim" znače one, koji su u poslednjim stvarima nebesa i crkve, te su tamo u veri milosrđa, očigledno je, jer "krajevi zemaljski" znače posljedice neba i crkve. Iz ovoga je jasno da ovde "znakovi" označavaju potvrde u skladu s Božanskom moći Gospodnjom.

[24] U Jeremiji: A ovo da vam je znak, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu da znate da će se doista ispuniti riječi moje vama na zlo; Ovako veli Gospod: evo, ja ću dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judina u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu. (Jer. 44:29, 30). Ovde se bavimo ljudima iz crkve, koji su postali prirodni, označeni onima, koji su boravili u Egiptu i vratili se odatle. Da će takvi biti uništeni zlima i neistinama, podrazumeva se pod: "evo, ja ću dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu", gde izraz "neprijatelji", ovde znači one, koji su u zlu i "onijem koji traže dušu njegovu" - one, koji su u neistinama, a, u apstraktnom smislu, zla i neistine (da "Misir" znači prirodnog čoveka, vidi u prethodnom tekstu, br. 654). To se zove "znak", jer je potvrda da će to biti učinjeno; stoga se dodaje, "da znate da će se doista ispuniti riječi moje vama na zlo."

[25] Da "znak" znači potvrdu izvesnosti, vidljivo je iz sljdećih odlomaka. U Isaiji: I Jezekija bješe rekao: šta će biti znak da ću otići u dom Gospodnji? (Isa. 38:22) U Sudijama: A Gedeon mu reče: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. Tada anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotače se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anđeo Gospodnji otide ispred očiju njegovih. (Sud. 6:17, 21). U Prvoj knjizi Samuilovoj: I ovo da ti je znak što će doći na oba sina tvoja, na Ofnija i Finesa: u jedan dan poginuće obojica. (1 Sam. 2:34). Ako li reku: hodite k nama, tada ćemo otići; jer nam ih Gospod predade u ruke. To će nam biti znak. (1 Sam. 14:10). Skoro isto je označeno sa: Znak zavjeta (Pos. 9:13; 17:11; Jezek. 20:12, 20; i drugde); naime, potvrde koje se odnose na savez (zavjet).

[26] Potvrde su označene i "znakovima" koje je učinilo zlo što se pojaviljivalo u vidu čuda, kao u narednim odlomcima. U Isaiji: Uništujem znake lažljivcima, i vrače obezumljujem, vraćam natrag mudrace, i pretvaram mudrost njihovu u ludost; (Isa. 44:25). U jeremiji: Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. Jer su uredbe u naroda ⁷ taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom; (Jer. 10:2, 3). In Apokalipsi: I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji žive na zemlji znacima, koji joj biše dani da čini pred zvijeri, govoreći onima što žive na zemlji da načine ⁸ ikonu zvijeri koja imade ranu smrtnu i osta živa. (Otkr. 13:13, 14). I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i posta krv. (Otkr. 16:14). I opet: I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji učini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zvijerin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom. (Otkr. 19:20). A šta je to, što se podrazumeva pod "znacima na ruci i na čelu", može se videti u prethodnom tekstu (br. 427). Opet, "znaci" koji su postavljeni na planinama da okupe ljude u rat, bitku i tako dalje, označavaju indikacije da je potrebno se izvrše zapoveđene stvari. Kao u Isaiji: I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno. I tada će Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, (Isa. 11:10-12). U Jeremiji: Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si išla; vrati se, djevojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje. (Jer. 31:21). U istom: Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi. (Jer. 50:2). Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i učiniće što je rekao za stanovnike Vavilonske. Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste. (Jer. 51:12, 27); i na drugim mestima, posebno u istorijskim delovima Reči. Iz svih ovih odlomaka citiranih iz Reči jasno je da izraz "I znak veliki pokaza se na nebu" označava Božansku manifestaciju i potvrđivanje (kao i u trećem stihu ovog poglavlja, a potom i u poglavlju 15:1).

Poznámky pod čarou: