Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 935

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

935. Da ljeta i zime označavaju čoveka koji se preporođuje u pogledu svoje nove volje, gde se stanja smenjuju kao zima i leto, jasno je iz onoga što je rečeno o studeni i vrućini. Promene stanja kod onoga koji se nanovo rađa jesu kao zima i leto. Da se u prethodnom slučaju govori o čoveku koji treba da se nanovo rodi, a u sadašnjem slučaju o onome koji se upravo ponovo rađa, jasno je iz toga što se u prethodnom slučaju na prvome mestu pominje studen, a vrućina na drugome, dok se u drugim slučajevima prvo pominje leto, pa tek onda zima. Razlog je to što je čovek koji se preporođuje još uvek hladan, to jest nema vere i ljubavi prema bližnjem; ali kada preporod krene, on počinje da oseća ljubav prema bližnjemu. Da postoji smenjivanje stanja kod čoveka koji se preporođuje – čas nema ljubavi, a čas pomalo ljubavi – to je jasno po tome što je svaki čovek, čak i onaj koji se ponovo rodio, samo zlo, a svako dobro je Gospodovo. Pa pošto u njemu postoji samo zlo, to mora da prolazi kroz promene stanja, pa je čas kao leto, to jest ima ljubavi, a čas kao zima, kada nema ljubavi. Ovo izmene postoje da bi čovek postajao sve savršeniji i time sve srećniji. A ove promene se dešavaju ne samo dok čovek živi u telu nego i kada dođe u drugi život, jer bez promena kao što su leto i zima u pogledu njegove volje, i dana i noći u pogledu njegovog razuma, on se ne može usavršavati i postati srećan; a u drugom životu ove promene su kao leto i zima u umerenim oblastima, a promene dana i noći kao u proleće. Ova stanja se opisuju i kod proroka sa leto i zima i sa dan i noć, kao kod Zaharija:

I u taj će dan poteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru, a pola k zapadnom moru, i biće i ljeti i zimi. (Zaharija 14:8).

Ovde se govori o Novom Jerusalimu ili o Gospodovom carstvu u Nebu i na zemlji, to jest o stanju u oba, koje se naziva leto i zima.

Kod Davida:

Tvoj je dan i tvoja je noć; ti si postavio zvijezde i sunce. Ti si postavio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. (Psalam 74:16, 17)

Ovde se radi o sličnom.

Kod Jeremije:

Ovako veli Jehova: Ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noć, da ne bude dana ni noći na vrijeme. (Jeremija 33:20).

  
/ 10837