Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 901

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

901. Da dvadest sedmi dan označava ono što je sveto, jasno je iz onoga što je maločas rečeno, pošto je sastavljen od tri pomnoženog dva puta sa samim sobom. Tri pomnoženo s tri je devet, a devet pomnoženo s tri je dvadeset sedam. U dvadest sedam vladajući broj je tri. Tako su pradrevni ljudi računali svoje brojeve, a pod njima su razumevali same stvari. Da tri ima isto značenje kao i sedam, jasno je iz onoga što je već rečeno. Postoji skriveni razlog što je Gospod uskrsnuo na treći dan. Gospodovo uskrsnuće obuhvata svu svetost, kao i uskrsnuće svih, pa je stoga u Jevrejskoj crkvi taj broj postao reprezentativan; te je svet i u Reči, kao što je i u Nebu, gde se ne misli na brojeve, nego se umesto na tri i sedam misli na uskrsnuće i dolazak Gospodov. Da tri i sedam znače ono što je sveto, jasno je iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Mojsija:

Ko se dotakne mrtvog tijela čovječjega, da je nečist sedam dana. On neka se čisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist. Ko se dotakne u polju posječenoga mačem ili umrloga ili kosti čovječje ili groba, nečist da je sedam dana. Čisti nečistoga neka poškropi treći i sedmi dan, i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist u veče. (Izlazak 19:11, 12, 16, 19)

Da su te stvari predstave ili da spoljne stvari označavaju unutarnje, vrlo je jasno; da je neko nečist kada dotakne mrtvo telo ili posečenog, kost ili grob. Sve to u unutarnjem smislu označava stvari koje su svojstvene čoveku, koje su mrtve i profane. Tako su i pranje vodom i čišćenje bili predstave, kao i treći i sedmi dan, koji označavaju ono što je sveto, jer bi se na te dane čistio i postao čist. Na sličan način govori se o onima koji su se vratili iz borbe s Medijanitima:

A vi ostanite izvan okola; koji je ubio koga ili ko se dotakao ubijenoga, očistite se treći i sedmi dan, sebe i roblje svoje. (Brojevi 31:19).

Kada bi to bio samo jedan obred, a da treći i sedmi dan nisu predstave svetosti ili ispaštanja, to bi bila samo mrtva stvar, kao nešto što nema uzroka; kao uzrok bez svrhe ili kao nešto odvojeno od svoga uzroka, ili kao uzrok bez cilja, pa prema tome ne bi bilo Božansko ni na koji način. Da treći dan predstavlja i označava ono što je sveto, vrlo je jasno iz Gospodovog silaženja na Goru sinajsku, za šta je zapoveđeno:

I reče Jehova Mojsiju: Idi k narodu, i osveti ih danas i sutra, i neka operu haljine svoije. I neka budu gotovi treći dan, jer će u treći dan Jehova sići na goru Sinajsku. Mojsije siđe k narodu, i osveti narod, i opraše haljine svoje, i reče narodu: Budite spremni na treći dan, i ne liježite sa ženama. (Brojevi 19:10, 11, 14, 15)

Iz sličnog razloga Jošua je prešao Jordan na treći dan:

Prođite kroz oko, i zapovijedite narodu govoreći: Spremite sebi brašnjenice, jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju, koju vam Jehova Bog vaš daje u našljedstvo. A poslije tri dana prođoše upravitelji kroz oko. (Isus Navin 1:11, 3:2)

Prelaženje preko Jordana predstavljalo je uvođenje sinova Izrailjevih, to jest onih koji su se ponovo rodili, u Gospodovo carstvo; Jošua, koji ih je vodio, predstavlja Gospoda, a to se dogodilo na treći dan. Zato što je treći dan svet, kao i sedmi, to je bilo zapoveđeno da godina desetaka bude svake treće godine i da se tada ljudi moraju posvetiti čineći dela ljubavi prema bližnjemu (Ponovljeni zakoni 26:12-15); deseci su predstavljali ostatke, koji su sveti, jer pripadaju samo Gospodu. To što je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi ribe (Knjiga o Joni 1:17), jasno predstavlja pogreb i uskrsnuće Gospodovo na treći dan (Mateja 12:40).

Da tri označava ono što je sveto, vidi se i kod proroka, kao kod Ozije:

Povratiće nam život do dva dana. Treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim. (Osija 6:2).

Ovde treći dan jasno označava dolazak Gospodov i Njegovo uskrsnuće.

Kod Zaharija:

I u svoj zemlji, govori Jehova, dva će se dijela istrijebiti u njoj i poginuti, a treći će ostati u njoj. I tu ću trećinu metnuti u oganj, i pretopiću ih kako se pretapa srebro, i okušaću ih kako se kuša zlato. (Zaharija 13:8, 9)

Ovde treći deo kao i tri označava ono što je sveto. S trećim delom je isti slučaj kao i s trećim delom trećega dela, kao u ovom odlomku, jer je tri treći deo trećeg dela od dvadeset sedam.

  
/ 10837