Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 893

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

893. Stih 13. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.

Šest stotina prve godine označava poslednju granicu; prvi dan prvoga mjeseca, prvu granicu; voda usahnu na zemlji, da se obmane više nisu pojavile; i Noje otkri krov na kovčegu i ugleda znači da se svetlost istina vere pokazala onda kada su bile uklonjene obmane; i ugleda zemlju suhu znači novo rođenje. Da šest stotina prve godine označava kraj, jasno je iz značenja broja šest stotina, o čemu je bilo reči u prethodnom poglavlju (stih 6, stav 737), naime, da je to početak iskušenja, a sada se istim brojem označava kraj iskušenja, pošto je prošla cela godina, tako da se to desilo na kraju godine, pa se stoga dodaje na početku prvoga meseca, čime se označava novi početak. Ceo period u Reči se uvek označava sa dan, sedmica, mesec, godina, iako to može biti sto ili hiljadu godina, kao što su to dani u prvom poglavlju Knjige postanja, čime se označavaju faze preporoda čoveka Pradrevne crkve; jer dan i godina u unutrašnjem smislu znače vreme, a pošto znače vreme, to znači da označavaju stanje. Kao kod Isaije:

Da oglasim godinu milosti Jehovine i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne. (Izaija 61:2).

Ovde se radi o Gospodovom dolasku.

Opet:

Jer je dan osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji otkupe.

Izaija 63:4).

I ovde dan i godina znače vreme i stanje.

Kod Habakuka:

O, Jehova, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. (Avakuma 3:2).

Ovde godine označavaju vreme i stanje.

Kod Davida:

Ali ti si taj isti, i godine tvoje ne će isteći. (Psalam 102:27).

Ovde godine označavaju vreme i pokazuje se da kod Boga nema vremena. Tako u odlomku pred nama godine Potopa ne obeležavaju konkretne godine, već period koji nije određen vremenski i znače stanje (videti šta je dosad rečeno o godinama, stav 482, 487, 488, 493).

  
/ 10837