Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 842

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

842. I posla Bog vjetar na zemlju da suzbije vodu, predstavlja dovođenje svega u red, što je jasno iz značenja vjetra u Reči. Svi duhovi, kako dobri tako i loši, porede se s vetrom, slični su mu i nazivaju se vetrovi; a u izvornom jeziku koristi se ista reč kako za duhove tako i za vetrove. U iskušenjima (koji su ovde suzbijena voda, kao što je već pokazano), zli duhovi su uzrok Potopa, na taj način što u gomilama utiču svojim fantazijama i izazivaju slične fantazije u čoveku; a kada se ti duhovi ili njihove fantazije razagnaju, u Reči se kaže da je to učinio vjetar, i to istočni vjetar. Isti je slučaj sa čovekom dok traje iskušenje i kada uzburkanost vode ili iskušenja prestanu, kao što je to kod čoveka, a što sam iskustvom naučio u nekoliko navrata. Jer se zli duhovi u svetu duhova skupljaju u čete i tako izazivaju nerede dok ih ne rasteraju druge grupe duhova, koje uglavnom dolaze s desne strane, najviše od istoka; i koje im zadaju takav strah da samo misle kako bi pobegli. Tada se oni koji su s njima udruženi razbeže na sve strane, pa se tako udruženja duhova sakupljena sa zlim ciljevima rasprše. Čete duhova, koje ih tako rasteruju, u Reči se nazivaju istočni vetar; a ima i drugih brojnih načina kako se razgone, koji se isto tako nazivaju istočni vetrovi, o kojima će, Božanskom milošću Gospodovom, biti govora kasnije. Kada se zli duhovi ovako rasteraju, posle uzburkanosti i nereda slede mir ili tišina, kao što je to kod čoveka koji je upravo prošao kroz iskušenje, jer dok je pod iskušenjem, on je posred ovakve čete duhova, ali kad se oni oteraju i razagnaju, dolazi do tišine kada se sve dovodi u red. Pre nego li se sve dovede u red, obično se sve dovodi u stanje nereda i haosa, tako da se ono što se ne slaže odvaja i tada to Gospod dovodi u red. Ovaj proces se može uporediti s onim što se dešava u prirodi, gde se sve prvo dovodi u zbrku i nered, pre nego se dovede u red. Tako, na primer, kad ne bi bilo oluja u atmosferi da rasteraju ono što je heterogeno, vazduh ne bi nikada postao tih, nego bi bio smrtonosan od kužnih nagomilavanja. Tako je i u čovekovom telu: ukoliko sve stvari u krvi, kako nesrodne tako i srodne, ne bi neprestano zajedno ulazile u srce da bi tu bile izmešane, nastalo bi smrtno zgrušavanje tečnosti i one se ne bi mogle rasporediti da bi izvršavale svoje zadatke. Tako je i s čovekom u toku njegovog preporođenja. Da vetar, a posebno istočni vetar, označava rasterivanje obmana i zala ili, što je isto, zlih duhova i genija, i posle svođenje svega u red, može se videti iz Reči, kao kod Isaije:

Vijaćeš ih, i vjetar će ih odnijeti i vihor će ih rasuti, a ti ćeš se veseliti u Gospodu i hvalićeš se svecem Izrailjevim. (Izaija 41:16).

Ovde se rasterivanje upoređuje s vetrom, a razasipanje s vihorom, što se kaže za zle duhove; tada će se novorođeni radovati u Jehovi.

Kod Davida:

Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali prođoše svi. Vidješe i začudiše se, prepadoše se i pobjegoše. Trepet obuze ih ondje, mučiše se kao porodilja. Vjetrom istočnijem razbio si korablje Tarsiske. (Psalam 48:4-7).

Ovde se opisuju strah i zabuna koje uzrokuje istočni vetar, a odnosi se na ono što se dešava u svetu duhova i što se povezuje s unutrašnjim smislom Reči.

Kod Jeremije:

Da bi obratio zemlju njihovu u pustoš, na vječnu sramotu, da se čude ko god prođe preko nje i maše glavom svojom. Kao ustokom (istočnim vjetrom) razmetnuću ih pred neprijateljem; leđa a ne lice pokazaću im u nevolji njihovoj. (Jeremija 18:16, 17)

I ovde istočni vetar znači rasterivanje obmana. Sličan je i opis istočnog vetra kojim je osušeno Crveno more da bi sinovi Izrailjevi prešli, kao što se opisuje u Knjizi izlaska:

I pruži ruku svoju Mojsije na more, i Jehova uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. (Izlazak 14:21).

Značenje Crvenog mora bilo je slično značenju Potopa u ovome poglavlju, što se vidi iz toga da su se Egipćani (koji predstavljaju zle) u njemu utopili, dok su sinovi Izrailjevi (koji predstavljaju novorođene, kao što je ovde Noje) prešli preko. Crvenim morem isto kao i Potopom predstavljeno je prokletstvo, a isto tako i iskušenje; da su istočnim vjetrom i Potopom označena zla prokletstva ili iskušenja, vidi se iz Mojsijeve pesme posle prelaska (Knjiga izlaska 15:1-19).

Kod Isaije:

I Jehova će presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuće rukom svojom vrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Egipatske. (Izaija 11:15, 16)

Ovde put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, znači dovođenje u red.

  
/ 10837