Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 756

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

756. Da sve se ustave nebeske otvoriše znači krajnje iskušavanje volje, jasno je iz onoga što je već rečeno o iskušenjima: da ih ima dve vrste, jedna u odnosu na razum, a druga u odnosu na volju, te da su prva relativno laka, a druga teška. A jasno je i po tome što se do sada govorilo o iskušenjima razuma. Isto tako, jasno je i po značenju ustave, naime, da su to požude i njihove obmane, kao pre u stihu 18, a jasno je i iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Jezekilja:

Jer ovako veli Gospod Jehova: Kad te učinim pustijem gradom kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije. (Jezekilj 26:19).

Ovde bezdana i velika voda označavaju krajnje iskušavanje.

Kod Jone:

Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave. (Jona 2:6)

I ovde vode i bezdana označavaju krajnje iskušavanje.

Kod Davida:

Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i svi vali tvoji na mene navališe. (Psalam 42:7)

I ovde na sličan način bezdan predstavlja najteže iskušenje. Ponovo:

Ukorio je Crveno more, i isušio ga; učini te su hodili po bezdanu kao u pustinji, i sačuva ih od ruke koja ih omrznu, i otkupi ih iz ruke neprijateljske, i vode pokriše njihove protivnike. (Psalam 111:9)

Ovde bezdan označava iskušenja u pustinji. U drevna vremena pakao se označavao bezdanom; a fantazije i laži upoređivali su se s vodama i rekama, kao i s dimom iz bezdana. A neke vrste pakla i izgledaju tako, kao bezdani i mora; o kojima će po Gospodovoj Božanskoj milosti biti govora kasnije. Iz takvog pakla dolaze zli duhovi koji uništavaju, kao i oni koji iskušavaju čoveka, a isto tako i njihove izmišljotine ili fantazije, koje oni kao da ulivaju, i požude kojima raspaljuju čoveka; sve je to slično poplavama i isparenjima koja otuda dolaze. Jer, kao što je već rečeno, preko zlih duhova čovek je povezan s paklom, a preko anđela s Nebom. Stoga, kada je rečeno sve ustave nebeske otvoriše se, znači upravo to. Da se pakao naziva bezdanom i da se prljava isparenja nazivaju rekama, jasno je kod Jezekilja:

Ovako veli Gospod Jehova: U koji dan siđe u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Liban, i sva drveta poljska uvenuše za njim. (Jezekilj 31:15).

Pakao se naziva dubinom ili bezdanom kod Jovana (Otkrivenje 9:1, 2, 11; 11:7; 17:8; 20:1, 3).

  
/ 10837