Bible

 

Postanak 7

Studie

   

1 I reče Gospod Noju: Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovog veka.

2 Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,

3 Takođe i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva seme na zemlji.

4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrebiću sa zemlje svako telo živo, koje sam stvorio.

5 I Noje učini sve što mu zapovedi Gospod.

6 A beše Noju šest stotina godina kad dođe potop na zemlju.

7 I uđe Noje u kovčeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim radi potopa.

8 Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji,

9 Uđe k Noju u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što beše Bog zapovedio Noju.

10 A u sedmi dan dođe potop na zemlju.

11 Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog meseca, sedamnaesti dan toga meseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;

12 I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći.

13 Taj dan uđe u kovčeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovih s njima;

14 Oni, i svakojake zveri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i šta se god miče po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i šta god leti i ima krila,

15 Dođe k Noju u kovčeg po dvoje od svakog tela, u kome ima živa duša,

16 Muško i žensko od svakog tela uđoše, kao što beše Bog zapovedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.

17 I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje.

18 I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovčeg stade ploviti vodom.

19 I navaljivaše voda sve većma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod celim nebom.

20 Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri.

21 Tada izgibe svako telo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zveri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi.

22 Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što beše na suvom, pomre.

23 I istrebi se svako telo živo na zemlji, i ljudi i stoka i šta god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrebi se sa zemlje; samo Noje osta i šta s njim beše u kovčegu.

24 I stajaše voda povrh zemlje sto pedeset dana.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 803

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

803. I ptice, i stoka i zvijeri, i sve što gamiže po zemlji. Da to označava zablude onih kod kojih ptice znače osećanja za obmane; stoka, požude; divlje zvijeri, uživanja, a sve što gamiže, telesne i zemaljske stvari, jasno je iz onoga što je ranije rečeno o značenju reči ptice i stoka (o pticama u stavu 40 i u stihovima 14, 15 ovoga poglavlja; o stoci na istome mestu, i u stavu 45, 46, 142, 143, 246). Pošto ptice označavaju ono što je u razumevanju, u razumu i u znanju, one znače i ono što je suprotno njima, a to su izokrenuti razum, obmane i osećanja za ono što je lažno. Ovde su opisana ubeđenja prepotopaca, naime, da su imali osećanja za ono što je lažno, požude i uživanja, kao i telesne i zemaljske stvari. Da je sve to praćeno zabludama, toga čovek nije svestan verujući da je načelo ili ubeđenje prosta ili opšta stvar; ali on se veoma vara jer je sasvim drugačiji slučaj. Svako pojedino osećanje prima svoje biće i svoju prirodu od onoga što je u njegovom razumu, a u isto vreme i u njegovoj volji; tako da je ceo čovek, i u pogledu razuma i u pogledu volje, u svakom osećanju, čak i u najmanjem deliću svog osećanja. Ovo je meni postalo jasno kroz mnoga iskustva, na primer, da pomenem jedno, a to je da se u drugom životu po jednoj jedinoj ideji može znati kakav je neki duh. Zaista, anđelima Gospod daje moć da znaju odjednom, čim pogledaju nekoga, kakav je njegov karakter i u tome nikada ne greše. Stoga je jasno da svaka pojedina ideja i svako pojedino osećanje čovekovo, kao i ono najmanje, jesu njegova slika i obličje, to jest da je u njima predstavljeno, manje ili više, nešto iz čitavog njegovog razuma i čitave njegove volje. Tako su opisana odvratna osećanja za ono što su obmana, zlo ili požude, a i uživanja, i, konačno, i telesne i zemaljske stvari. Sve je to u njegovim zabludama; ne samo uopšte nego i pojedinačno, gde telesne i zemaljske stvari preovlađuju. Kada bi samo znao koliko ima lažnog u njegovim ubeđenjima, čovek bi zadrhtao. A to je neka vrsta pakla. Ali kada su ove zablude iz nevinosti ili iz neznanja, lako se mogu otresti.

  
/ 10837