Bible

 

Postanak 50

Studie

   

1 Tada Josif pade na lice ocu svom, i plaka nad njim celujući ga.

2 I zapovedi Josif slugama svojim lekarima da mirisima pomažu oca njegovog; i lekari pomazaše mirisima Izrailja.

3 I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba onim koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana.

4 A kad prođoše žalosni dani, reče Josif domašnjima Faraonovim govoreći: Ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite:

5 Otac me je moj zakleo govoreći: Evo, ja ću skoro umreti; u grobu mom, koji iskopah u zemlji hananskoj, onde me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svog, a posle ću opet doći.

6 A Faraon mu reče: Idi, pogrebi oca svog kako te je zakleo.

7 I otide Josif da pogrebe oca svog; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starešine od doma njegovog i sve starešine od zemlje misirske.

8 I sav dom Josifov i braća njegova i dom oca njegovog; samo decu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gesemskoj.

9 A pođe s njim kola i konjanika toliko da beše vojska vrlo velika.

10 A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s one strane Jordana, plakaše onde mnogo i vrlo tužno; i Josif učini žalost za ocem svojim za sedam dana.

11 A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad videše plač na gumnu Atadovom, rekoše: U velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mesto s one strane Jordana Žalost misirska.

12 I učiniše mu sinovi njegovi kako im beše zapovedio.

13 Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju hanansku, i pogreboše ga u pećini na njivi makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji.

14 I pogrebavši oca svog vrati se Josif u Misir i braća njegova i svi koji behu izašli s njim da pogrebu oca njegovog.

15 A braća Josifova videći gde im otac umre, rekoše: Može biti da se Josif srdi na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo.

16 Zato poručiše Josifu: Otac tvoj zapovedi na samrti i reče:

17 Ovako kažite Josifu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i greh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše.

18 Posle dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: Evo smo sluge tvoje.

19 A Josif im reče: Ne bojte se, zar sam ja mesto Boga?

20 Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini šta se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod.

21 Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu decu. Tako ih uteši i oslobodi.

22 Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svog, i požive sto i deset godina.

23 I vide Josif sinove Jefremove do trećeg kolena; i sinovi Mahira sina Manasijinog rodiše se i odrastoše na kolenima Josifovim.

24 I reče Josif braći svojoj: Ja ću skoro umreti; ali će vas zacelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu.

25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde.

26 Potom umre Josif, a beše mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6499

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6499. Stih 1. Tada Josip pade na lice ocu svojemu i plaka nad njim celujući ga. Da ovo označava influks Unutrašnjeg u osećanja dobra, vidi se iz značenja pasti na lice nekoga, što je influks, i iz reprezentacije Josipa, što je unutrašnje (vidi br. 5805, 5826, 6224); iz značenja lica, što je osećanje (br. 4796, 4797, 5102); i iz reprezentacije Izrailja koji je ovde otac, što je duhovno dobro, ili dobro od istine (br. 3654, 5826, 5833). Otuda je očito da sa Josip pade na lice ocu svojemu označava influks Unutrašnjeg u osećanje duhovnog dobra. Da je označen influks Unutrašnjeg u osećanje duhovnog dobra je stoga što se u unutrašnjem smislu, govori o duhovnoj crkvi, da ju se Gospod ustanovio; jer se Izraljem označava dobro od istine, ili duhovno dobro, a ovo duhovno dobro čini duhovnu crkvu, otkuda je Izrailjem označena ova crkva (br. 4286, 6426).

Da bi došlo do ovoga dobra, mora da postoji influks od unutrašnjeg Nebeske crkve, što je pretstavljeno Josipom; jer bez influksa od ovoga, duhovno dobro nije dobro, jer u njemu nema osećanja. U onome što sledi, u unutrašnjem smislu, nastavlja se o ustanovljenju ove crkve (br. 6497).

Da je ova crkva opisana sada mrtvim Izailjem i koji treba da bude pogreben, to je što se, u unutrašnjem smislu, smrću ne označava smrt ni pogrebom pogreb, nego je smrću označen novi život (br. 3498, 4621, 6036), a pogrebom preporod (br. 3916, 2917, 5551).

  
/ 10837