Bible

 

Postanak 5

Studie

   

1 Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori čoveka po obličju svom stvori ga.

2 Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovek, kad biše stvoreni.

3 I požive Adam sto trideset godina, i rodi sina po obličju svom, kao što je on, i nadede mu ime Sit.

4 A rodiv Sita požive Adam osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri;

5 Tako požive Adam svega devet stotina trideset godina; i umre.

6 A Sit požive sto pet godina, i rodi Enosa;

7 A rodiv Enosa požive Sit osam stotina sedam godina, rađajući sinove i kćeri;

8 Tako požive Sit svega devet stotina dvanaest godina; i umre.

9 A Enos požive devedeset godina, i rodi Kajinana;

10 A rodiv Kajinana požive Enos osam stotina petnaest godina, rađajući sinove i kćeri;

11 Tako požive Enos svega devet stotina pet godina; i umre.

12 A Kajinan požive sedamdeset godina, i rodi Maleleila;

13 A rodiv Maleleila požive Kajinan osam stotina i četrdeset godina, rađajući sinove i kćeri;

14 Tako požive Kajinan svega devet stotina deset godina; i umre.

15 A Maleleilo požive šezdeset pet godina, i rodi Jareda;

16 A rodiv Jareda požive Maleleilo osam stotina trideset godina, rađajući sinove i kćeri;

17 Tako požive Maleleilo svega osam stotina devedeset pet godina; i umre.

18 A Jared požive sto i šezdeset i dve godine, i rodi Enoha;

19 A rodiv Enoha požive Jared osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri;

20 Tako požive Jared svega devet stotina šezdeset dve godine, i umre.

21 A Enoh požive šezdeset pet godina, i rodi Matusala;

22 A rodiv Matusala požive Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, rađajući sinove i kćeri;

23 Tako požive Enoh svega trista šezdeset pet godina;

24 I živeći Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga jer ga uze Bog.

25 A Matusal požive sto osamdeset sedam godina, i rodi Lameha;

26 A rodiv Lameha požive Matusal sedam stotina osamdeset dve godine, rađajući sinove i kćeri;

27 Tako požive Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umre.

28 A Lameh požive sto osamdeset i dve godine, i rodi sina,

29 I nadede mu ime Noje govoreći: Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.

30 A rodiv Noja požive Lameh pet stotina devedeset pet godina, rađajući sinove i kćeri;

31 Tako požive Lameh svega sedam stotina sedamdeset sedam godina; i umre.

32 A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 737

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

737. A bješe Noju sinu šest stotina godina, pokazuje njegovo prvo iskušavanje, što je jasno zato što ovde, kao i sve do Hebera u poglavlju XI, brojevi i periodi označavaju tekuće stvari, a isto je i s godinama života i imenima u poglavlju V. Da ovde šest stotina godina označava njegovo prvo iskušavanje, jasno je iz dominirajućeg broja šest stotina, koji znači deset i šest pomnoženo u iskušenjima. Veći ili manji broj iz istih činilaca ne menja ništa. U pogledu broja deset već je pokazano u poglavlju VI, stih 3, da označava ostatke; a da šest znači rad i borbu, jasno je iz mnogo odlomaka Reči. Naime, u onome što se pre dogodilo tema je pripremanje čoveka zvanog Noje za iskušenje – da ga je Gospod opremio istinom u razumu i dobrotom u volji. Ta istina i ta dobrota jesu ostaci, koji se ne pojavljuju sve dok ne počne čovekovo novo rođenje.

Kod onih što se ponovo rađaju kroz iskušenja, ostaci služe za to da ih anđeli, koji postoje kod svakoga, izvlače iz njih i tako ih brane od zlih duhova, jer ovi podstiču u njima obmane i na taj način ih napadaju. Kako su ostaci označeni sa deset a borbe sa šest, iz toga razloga se kaže da mu je bilo šest stotina godina, u čemu su vladajući brojevi deset i šest, koji znače stanje iskušavanja. A da broj šest posebno označava borbu, jasno je iz prvog poglavlja Knjige postanja, gde je opisano šest dana za vreme kojih je čovek bio preporođen pre nego li je postao nebeski, kada je borba trajala neprestano; na sedmi dan došao je odmor. Iz tog razloga ima šest dana rada, a sedmi je Sabat, koji znači odmor. I zato su sluge služile šest godina, a u sedmoj su bile slobodne (Izlazak 21:2; Ponovljeni zakoni 15:12; Jeremija 31:14); a takođe su šest godina sejali zemlju i žnjeli njen plod, a sedme je nisu sejali (Izlazak 23:10-12); a isto su radili i s vinogradom; i da je sedme godine Sabat zemlji, Sabat Jehovin (Knjiga levitska 25:3, 4). Pošto šest označava trud i borbu, to znači i rasterivanje obmana, kao kod Jezekilja:

I gle, šest ljudi dođe od širokih vrata, koja gledaju na sjever, svaki sa svojijem oružjem smrtnijem u ruci, i među njima bješe jedan čovjek obučen u platno s opravom pisarskom uz bedricu i, došavši, stadoše kod oltara mjedenoga. (Jezekilj 9:2).

I opet, protivu Goga:

I vratiću te natrag i vodiću te, i izvešću te da te bude šest, i sa sjevera dovešću te na gore Izrailjeve. (Jezekilj 39:2).

Ovde šest i svođenje na šest označava rasterivanje; sever znači neprijateljstvo; Gog označava one koji izvode nauk vere iz spoljašnjih stvari, kojima razaraju unutrašnje bogosluženje. ( 1

Kod Jova:

Iz šest nevolja izbaviću te; ni u sedmoj neće te se zlo dotaći. (Jov 5:19).

To znači borbu u iskušenjima. Međutim, šest se javlja u Reči i kada ne označava rad i borbu, ili odagnavanje obmana, već znači i svetost vere, zbog njegovog odnosa prema broju dvanaest, koji označava sve verske stvari na okupu; i odnosa prema broju tri, koji označava ono što je sveto; odatle potiče pravo značenje broja šest, kao kod Jezekilja (poglavlje 11, stih 5), gde je čovekova trska kojom je merio Izrailjev Sveti grad bila šest lakata, a i na drugim mestima. Razlog za to izvođenje jeste to što se svetost vere nalazi u borbama i iskušenjima, i u tome što se posle šest dana rada ili borbe sedmi dan smatra svetim.

Poznámky pod čarou:

1. Videti stih 1. poglavlja 39, gde se objavljuje rat Gogu, prim. prev.

  
/ 10837