Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Posle sazva Jakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti do posletka.

2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.

3 Ruvime, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legav na nju.

5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovim da se ne sastavlja slava moja; jer u gnevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7 Proklet da je gnev njihov, što beše nagao, i ljutina njihova, što beše žestoka; razdeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog.

9 Laviću Juda! S plena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi.

11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12 Oči mu se crvene od vina i zubi bele od mleka.

13 Zavulon će živeti pokraj mora i gde pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15 I vide da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznako.

18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposle on nadvladati.

20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lepe reči.

22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23 Ako ga i ucveliše ljuto i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strelci,

24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jakovljevog, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda večnih, neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.

27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom deli plen.

28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih.

29 Potom im zapovedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30 U pećini koja je na njivi makpelskoj prema Mamriji u zemlji hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31 Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.

32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovih.

33 A kad izgovori Jakov zapovesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6400

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6400. Koja ujeda konja za kičicu (za petu). Da ovo označava zablude najniže prirode, vidi se iz značenja ujedati, što je prilaziti, a time i nauditi; i iz značenja konjske kičice (pete), što su zablude najniže prirode; jer kičica (peta) označava najniže Prirodno i Telesno (vidi br. 259, 4938-4952), a konj, Intelektualno (br. 2761, 5321, 6125); ovde konj označava zablude, jer pretstavlja Intelektualno najniže Prirode ili Čulno. Da oni koji su u istini a ne i u dobru, da su u zabludama najniže prirode, može se videti iz toga što istina nije ni u kakvoj svetlosti osim kada je dobro sa njom, ili u njoj; jer dobro je kao plamen koji odaje svetlost od sebe; i kad se dobro sretne s nekom istinom, ono ne samo da je obasja, nego je i je uvodi u svoje svetlo. Stoga su oni koji su u istini ali ne i u dobru, oni su u senki i u tami; jer istina sama od sebe nema svetlosti, a svetlost koju ima od dobra, slaba je i ona je slična svetlosti koja se gasi; pa stoga kada ovakve osobe misle i umuju o istini, a od istine o dobru, one su kao oni [ljudi] koji vide utvare (fantazme) u mraku, i veruju da su one stvarna tela; ili kao oni koji vide znakove na zidu u zasenčenome mestu, pa zamišljaju da je to slika čoveka ili životinje; ali koda dođe svetlost, vide da su to bili samo neki znaci bez neke forme; tako je i s istinama kod onih o koji se [ovde/govori, jer oni vide kao istine stvari koje nisu istine, i koje su slične utvarama, i znakovima na zidu. Osim toga, sva krovaverja u crkvi nastala su od onih koji su bili u nekoj istini iz Reči, ali ne i u dobru; njima je krivo verje izgledalo baš kao istina; a tako su im izgledale kao istina i obmane u crkvi. Da oni koji su proklamovali ova [krivoverja], da nisu bili u dobru, vidi se po tome što su postavljali ( i odbacivali) dobro ljubavi prema bližnjemu daleko iza istine vere, i smišljali stvari koje se ne slažu s dobrom ljubavi prema bližnjemu. 2 Rečeno je da su oni koji su u istini ali ne i u dobru, da oni umuju o dobru i o istini od [polazeći od] zabluda najniže prirode, pa je stoga nužno reći šta su zablude. Tako na prmer, o životu posle smrti. Oni koji su u zabludama najniže prirode, kao što su oni koji su u istini ali ne i u dobru, oni ne veruju da u čoveku ima bilo šta živo osim njegovog tela, i oni ne veruju da kad čobvek umre, da može da ustane ako ne primi opet soje telo. Ako im se kaže da postoji unutrašnji čovek koji živi u telu, i kojega Gospod ustaje kada umre telo, i da tada čovek ima jedno telo kao što ga imaju duhovi i anđeli, i da on vidi, čuje, govori, i da je u društvu s drugima, i da sam sebi izgleda kao čovek, baš kao što izledaju ljudi u svetu, on to ne može da shvati. Zablude najniže prirode čine da veruju da su ovakve stvari nemoguće, 3 uglavno stoga što ih ne vidi očima svoga tela. Osim toga kada ovakve osobe misle o duhu ili o duši, oni o tome misle kao o nečemu nevidljivom u prirodi, otkuda zamišljaju da je to samo dah, ili nešto vazdušasto, ili etersko, ili kao plamen; neki [veruju] da je to samo moć mišljanja koja nema života sve dok se ponovo ne sjedini sa telom. Razlog da tako misle je to što su njima sve unutrašnje stvari u senci i u tami, a samo su spoljašnje stvari u svetlosti, što pokazuje kako oni lako padnu u zabludu. Jer ako misle samo o tome kako će se telo ponovo sastaviti; o razaranju sveta, što se uzalud čeka već mnogo vekova; o divljim zverima da imaju život sličan čovekovom, i da se niko iz mrtvih nije vratio da im kaže o svom životu [tamo] - kada misli o ovim i drugim stvarima, oni se lako udalje od verovanja u uskrsnuće; a tako i u mnogi drugim slučajevima. Razlog je to što nisu u dobru, i preko dobra u svetlosti. Pošto je takvo njihovo stanje, stoga se kaže, te pada konjik nauznako. O Gospode, čekam spasenje tvoje! Ov ime se označava da otuda dolazi udaljavanje [od verovanja u uskrsnuće] osim ako Gospod ne pomogne.

  
/ 10837