Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Posle sazva Jakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti do posletka.

2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.

3 Ruvime, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legav na nju.

5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovim da se ne sastavlja slava moja; jer u gnevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7 Proklet da je gnev njihov, što beše nagao, i ljutina njihova, što beše žestoka; razdeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog.

9 Laviću Juda! S plena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi.

11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12 Oči mu se crvene od vina i zubi bele od mleka.

13 Zavulon će živeti pokraj mora i gde pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15 I vide da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznako.

18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposle on nadvladati.

20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lepe reči.

22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23 Ako ga i ucveliše ljuto i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strelci,

24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jakovljevog, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda večnih, neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.

27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom deli plen.

28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih.

29 Potom im zapovedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30 U pećini koja je na njivi makpelskoj prema Mamriji u zemlji hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31 Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.

32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovih.

33 A kad izgovori Jakov zapovesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10044

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10044. Na glavu ovnu. Da ovo označava sa celim [čovekom], vidi se iz značenja glave, što označava celoga čoveka, stoga celo [celinu], vidi br. 10011. Razlog zašto glava označava celog čoveka je to, što je ona najviši deo, i najdublji deo čoveka; a od onoga što je najviše potiču sve stvari ispod, kao što i iz onoga najdubljeg što potiču sve stvari izvana, jer obe potiču iz toga. Najdublje stvari u čoveku su njegova volja i razum; ove imaju svoje početke u glavi, a stvari koje potiču iz toga su dela; a ove su posledice (efekti) unutrašnjih stvari u telu. Stoga, kada se pomenu volja i razum, misli se na celog čoveka, jer ovi sačinjavaju čoveka. Dela [pokreti [ tela potpuno potiču od volje; zbog toga se o čoveku ne sudi po pokretima njegovoga tela, nego po njegovoj volji u njima. Pošto je ovako, to se dušom u Reči označava ceo čovek, i čovek se naziva dušom, kao u knjizi Levitskoj 4:27; 5:1, 4, 17, 21; 17:10, 15, i na drugim mestima.

Postoje dve stvari koje označavaju celinu, naime, ono što je najviše i ono što je najniže. Razlog da najniže ili poslednje označava i ono što je celo, jer se sve unutrašnje stvari, od prvih do najviših, završavaju u poslednjim, i jer su istovremene, vidi br. 9828, 9836. To čini da najviše, preko onoga što je najniže, drži na okupu sve unutrašnje posredne stvari u formi i povezane, tako da teže istom cilju, br. 9828. Da ono što je najniže označava celo (celinu), vidi se iz brojnih odlomaka u Reči, kao kad se čovek naziva telom, Postanje 6:12; Brojevi 16:22; 27:16; Isaija 40:5; Zaharija 2:17; i na drugim mestima. Pošto poslednje tako isto označava sve ili celinu, stoga se dlaka, jedna dlaka, i brada, koji rastu spolja na čoveku, posmatra kao sve ili kao celina; isto je i s nogama, prstima na nozi i na ruci. Da je tako s kosom, dlakom, kao i s bradom, vidi se kod Isaije,

U taj će dan Gospod obrijati britvom zakupljenom preko reke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu (Isaija 7:20).

Car Asirski označava umovanje onih koji preko toga razaraju božanske stvari, br. 1186; obrijati glavu, dlake na nogama, i bradu, označava oduzeti stvari koje su najviše spoljašnje, jer kada se ove oduzmu, unutrašnje stvari odlaze, i nestanu; zbog toga je svešteniku bilo zabranjeno da brije glavu (Levitska 21:10), kao i Nazireju, čija se kosa nazivala Nazirejstvom Božijim (Brojevi 6), br. 6437, 9407, nad vencem (krunom) na glavi Nazireja [odvojenoga] od braće [njegove] (Postanje 49:25, 26; 33:16). To je razlog da se reklo, da je svaka dlaka na glavi izbrojana (Mateja 10:30), čime se označava sve u čoveku; isto tako da nijedna dlaka s glave neće poginuti(nestati) (Luka 21:18).

Da stopala , kao i prsti na nozi i na ruci, označavaju sve, pa stoga i celinu, vidi se kod Jovana,

Petar reče: Gospode, ne samo noge, nego i i ruke i glavu, a Isus mu reče, Opranome ne treba do samo noge oprati; jer je sav čist (Jovan 12:9, 10); noge označavaju prirodno, što je ono najviše spoljašnje, br. 2162, 3147, 4938-4952, 9406. I u onome što sledi u ovome poglavlju, Uzmi krvi od ovna i pomaži kraj od uha Aronu i uho sinovima njegovijem i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove (stih 20); celo se stoga označava uhom, rukom, i nogom. Pošto najviše i najniže, ili što je isto, prvo i poslednje, označavaju sve uopšte i posebno, ili celinu sa svojim delovima, stoga se svemoć i sveznanje Gospodovo označavaju tako što se kaže da je On prvi i poslednji, početak i kraj, Alfa i Omega (Otkrivenju 1:8; 21:6; 22:13; Isaija 41:4).

Da se sve stvari drže skupa povezane, i stoje zajedno preko prvih ili najviših kroz poslednje ili najniže, ovako se opisuje kod Isaije,

Ja sam prvi, i ja sam poslednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmerila nebesa ; kad ih zovnem, svi dođu (Isaija 48:12, 13); ovde ruka i desnica Jehovina, ili Gospodova, označavaju svemoć; zemlja koju je On osnovao je poslednje; nebesa koja je On izmjerio je ono što je između prvog i poslednjeg. Zovnuti ih, da bi došli, znači održavati ih skupa kako bi stremil stom cilju. Jedan cilj ka kojem idu je da gledaju prema Njemu koji je Prvi i Poslednji. Da je On Gospod, vidi se kod Isaije,

Tako kaže Jehova, car Izrailja i njegov Otkupitelj, ja sam Prvi i Poslednji (Isaija 44:6. ; ovde je car Izrailja Gospod (Jovan 18:37).

Da je Gospod Otkupitelj, jasno je. A u Otkrovenju, Prvi i Poslednji, koji beše mrtav, i evo je živ Otkrivenju 2:8. Da ono što je prvo održava skupa sve stvari povezane pomoću poslednjeg, vidi se u Reči i u čoveku. Reč je u poslednjem smisao slova, a u prvom je Gospod; o ovoj misteriji, vidi br. 9360, 9824. U pogledu čoveka: Čovek u poslednjim [stvarima] je Crkva na zemlji; Čovek u prvim [stvarima] je Gospod, a u unutrašnjim stvarima je nebo; jer su Crkva i nebo pred Gospodom kao jedan čovek, zbog čega se nebo naziva Velikim Čovekom, o čemu se govori na kraju nekoliko poglavlja. Vidi šta je navedeno na kraju br. 10030.

Postoji neprekinuta povezanost, a u skladu s ovom povezanošću, postoji influks svih stvari od Gospoda kroz neba u Crkvu na zemlji. Nebima se označavaju anđeli koji su tamo, Crkvom oni koji su istinski ljudi Crkve, a čovekom ono što je prvo, a to je Gospod kao Njegovo Božansko Ljudsko. Da se preko prvih i preko poslednjih sve stvari drže zajedno u povezanosti, i da stoje kao jedna, označeno je Gospodovim rečima koje su već navedene kod Isaije; Ja sam prvi i ja sam poslednji, moja je ruka osnovala zemlju, a moja desnica je izmjerila nebesa. Kad ih zovnem, svi dođu (Isaija 48:12, 13). Da se zemljom u Reči označava Crkva, obilno je već pokazano; vidi šta je gore navedeno u br. 9325. Razmatranje poslednjeg i najdubljeg kod čoveka baciće svetlost na ovaj predmet. Poslednje je koža, najdublje je srce, posredne ili unutrašnje stvari su unutrašnji organi. Od srca do kože preko unutrašnjih organa postoji neprekinuda povezansot preko krvih sudova, jer potiču iz srca, a završavaju se u koži. Da je koža poslednje, koje drži unutrašnje stvari povezane, vidi se, jer ako bi se skinula koža, unutrašnje stvari bi ispale. Iz ovih se stvari može videti zašto je tako, da pošto najviše ili najdublje označava sve uopšte i posebno, tako je to isto označeno i sa najniže ili poslednje. Ovo razmatranje rasvetljava misteriju zašto je Gospod proslavio Svoje Ljudsko čak i u poslednjim [stvarima]. Poslednje se nazivaju kosti i telo, pa je stoga Gospod rekao Svojim učenicima, koji su mislili da vide duha, Gledajte ruke moje i noge moje, da sam to ja; opipajte me, i vidite; jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam (Luka 24:37, 39).

Da je Božansko samo bilo u Njemu Prvo, dobro je poznato, jer ga je Jehova začeo, a ono što je začeto od oca, to je prva stvar u čoveku. Da je Gospod proslavio i poslednje Svoga Ljudskog, vidi se iz Njegovih reči u gornjem odlomku, kao i iz toga što ništa od Svoga Ljudskog nije ostavio u grobu.

Da se unutrašnje stvari završavaju i počivaju u poslednjim, i da su tamo istovremeno, i da poslednje drže u povezanosti unutrašnje stvari u duhovnim stvarima, može se videti, br. 9216, 9828; zboga toga su sila i moć u poslednjim stvarima, br. 9836; i da je svetost u poslednjim stvarima, br. 9905.

  
/ 10837