Bible

 

Postanak 47

Studie

   

1 I otišavši Josif javi Faraonu i reče: Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje hananske, i evo ih u zemlji gesemskoj.

2 I uzevši nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona.

3 A Faraon reče braći njegovoj: Kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: Pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari.

4 Još rekoše Faraonu: Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji gesemskoj sluge tvoje.

5 A Faraon reče Josifu: Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi;

6 U tvojoj je vlasti zemlja misirska; na najboljem mestu u ovoj zemlji naseli oca svog i braću svoju, neka žive u zemlji gesemskoj; i ako koje znaš između njih da su vredni ljudi, postavi ih nad mojom stokom.

7 Posle dovede Josif i Jakova oca svog i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.

8 A Faraon reče Jakovu: Koliko ti ima godina?

9 Odgovori Jakov Faraonu: Meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mog i zli su bili, niti stižu vek otaca mojih, koliko su oni živeli.

10 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona.

11 A Josif naseli oca svog i braću svoju, i dade im dobro u zemlji misirskoj na najboljem mestu te zemlje, u zemlji rameskoj, kao što zapovedi Faraon.

12 I hranjaše Josif hlebom oca svog i braću svoju i sav dom oca svog do najmanjeg.

13 Ali nesta hleba u svoj zemlji, jer glad beše vrlo velika, i uzmuči se zemlja misirska i zemlja hananska od gladi.

14 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji misirskoj i po zemlji hananskoj za žito, koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.

15 A kad nesta novca u zemlji misirskoj i u zemlji hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: Daj nam hleba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema?

16 A Josif im govoraše: Dajte stoku svoju, pa ću vam dati hleba za stoku, kad je nestalo novca.

17 I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hleba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hlebom za svu stoku njihovu.

18 A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: Ne možemo tajiti od gospodara svog, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našeg je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svom osim telesa naših i njiva naših.

19 Zašto da mremo na tvoje oči? Evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hleb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.

20 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako maha među njima. I zemlja posta Faraonova.

21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Misira do drugog.

22 Samo ne kupi svešteničke njive; jer Faraon odredi deo sveštenicima, i hranjahu se od svog dela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva.

23 A Josif reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam seme, pa zasejte njive.

24 A šta bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dela neka budu vama za seme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu deci vašoj.

25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu.

26 I postavi Josif zakon do današnjeg dana za njive misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove.

27 A deca Izrailjeva življahu u zemlji misirskoj u kraju gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma.

28 I Jakov požive u zemlji misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina.

29 A kad se približi vreme Izrailju da umre, dozva sina svog Josifa, i reče mu: Ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i veru, nemoj me pogrepsti u Misiru;

30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovom. A on reče: Učiniću kako si kazao.

31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6078

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6078. Jer nema paše za stoku tvojih sluga. Da ovo označava da nedostaju spoljašnja-znanja u kojima je dobro i istina, vidi se iz značenja nema paše za stoku, to jest, da nema spoljašnjih-znanja u kojima su dobra od istine; stoga nema paše su spoljašnja-znanja u kojima nema dobara od istine. Paša je u unutrašnjem smislu ono što hrani duhovni život, a to je posebno istina Spoljašnjeg-znanja, jer čovekova duša ovo želi kao što telo želi jelo. Ova istina hrani , pa stoga pasti označava biti poučavan (vidi br. 501).

Da spoljašna-znanja i stine hrane čovekovu dušu, jasno je po čovekovoj želji da sa zna stvari, a isto tako i iz korespondencije hrane sa spoljašnjim-znanjima (br. 140, 5579, 5915), koja se korespondencija pokazuje kada čovek uzima hranu, jer ako ovo radi dok govori i sluša, ćelije koje primaju chyle (telesni sok) otvaraju se, pa se stoga bolje nahrani ako je sam. Duhovne istine i poučavanje imali bi isti efekat kod ljudi kad bi bili u osećanju dobra. Da istine hrane duhovni život, naročito se jasno vidi po dobrim duhovima i anđelima u nebu; jer kako dobri duhovi tako i anđeli neprekno žele da saznaju i da budu mudri; i kada nema ove duhovne hrane, oni se osećaju nelagodno, njihov život im je dosadan, i osećaju glad; a ne vraća im se blaženstvo sve dok ova želja nije ispunjena. Ali da bi spoljašnja-znanja bila zdrava hrana za 2 dušu, mora da u njima budu dobra od istine. Ako u njima nema života iz ovoga izvora, tada spoljašnja-znanja doista održavaju njegov unutrašnji život, ali samo prirodni, a ne i njegov duhovni život. Da paša u unutranjem smisu označava ono što hrani čovekov duhovni život, može se videti i iz drugih odlmaka u Reči; kao kod Isaije: I daću te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; da kažeš sužnjima: izidite; onim koji su u mraku: pokažite se, Oni će pokraj putova pasti i paša će im biti na visokim mjestima (Isaija 49:8, 9). Pasti na putovima označava biti poučavan u istinama (da su potovi istine, vidi br. 627{ign95} 2333i da je pasti biti poučavan, br. 5201); pasti na visokm mjestima označava hraniti se dobrom, jer visoka mjesta (bregovi i gore) su dobro ljubavi 3 (br. 795, 796, 4210).

Kod Jeremije: Teško pastirima koji satiru i razgone ovce paše Moje Psalam 23:1. Paša ovde označava stvari kojima se hrani duhovni život.

Opet: Knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše; idu nemoćni pred onijem koji ih goni (Plač 1:6). Ne nalaze paše označava da nema istina od dobra.

Kod Jezikilja: Jer ovako veli Jehova Gospod: evo me, ja ću tražiti ovce moje, i gledaću ih. Na dobroj paši pašću ih, i tor će im biti na visokim gorama Izrailjevim; ondje će ležati u dobrom toru i po obilatoj će paši pasti na gorama Izrailjevim Jezekilj 34:11? 34:14). Obilata paša na gorama Izrailjevim označava dobra od istine.

Opet: Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? I što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? Jezekilj 34:18. Ovde je značenje slično.

Kod Osije (Ozeja): Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj. Imajući dobru pašu bijahu sit)

  
/ 10837