Bible

 

Postanak 4

Studie

   

1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Kajina, i reče: Dobih čoveka od Gospoda.

2 I rodi opet brata njegovog Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.

3 A posle nekog vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskog;

4 A i Avelj prinese od prvina stada svog i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,

5 A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promeni.

6 Tada reče Gospod Kajinu: Što se srdiš? Što li ti se lice promeni?

7 Nećeš li biti mio, kad dobro činiš? A kad ne činiš dobro, greh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji.

8 Posle govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad behu u polju, skoči Kajin na Avelja brata svog, i ubi ga.

9 Tada reče Gospod Kajinu: Gde ti je brat Avelj? A on odgovori: Ne znam; zar sam ja čuvar brata svog?

10 A Bog reče: Šta učini! Glas krvi brata tvog viče sa zemlje k meni.

11 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvog iz ruke tvoje.

12 Kad zemlju uzradiš, neće ti više davati blaga svog. Bićeš potukač i begunac na zemlji.

13 A Kajin reče Gospodu: Krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti.

14 Evo me teraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred Tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti ko me udesi.

15 A Gospod mu reče: Zato ko ubije Kajina, sedam će se puta to pokajati. I načini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.

16 I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji naidskoj na istoku prema Edemu.

17 I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svog Enoh.

18 A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila: a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.

19 I uze Lameh dve žene: jednoj beše ime Ada a drugoj Sela.

20 I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.

21 A bratu njegovom beše ime Juval; od njega se narodiše gudači i svirači.

22 A i Sela rodi Tovela, koji beše vešt kovati svašta od bronze i od gvožđa; a sestra Tovelu beše Noema.

23 I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte reči moje: ubiću čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju.

24 Kad će se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh će sedamdeset i sedam puta.

25 A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nade mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugog sina za Avelja, kog ubi Kajin.

26 I Situ se rodi sin, kome nadede ime Enos. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 424

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

424. Vješt u Reči odnosi se na inteligentnog i dobro obaveštenog čoveka, a ovde se vješto kovati svašta od mjedi i od gvožđa odnosi na one koji su upoznati s prirodnom dobrotom i istinom. Kao kod Jovana:

I uze jedan anđeo jak kamen veliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći: Tako će sa hukom biti bačen Vavilon, grad veliki, i neće se više naći ; i glas gudača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata neće se više naći u tebi, i huka kamenja vodeničnog neće se čuti u tebi. (Otkrivenje 18:21, 22)

Kao i pre, ovde gudači znače istine; trubači dobra vere; vješti u svakom zanatu one koji znaju ili poznavanje istine i dobrote.

Kod Isaije:

Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje i verižice srebrne lije. A ko je siromah te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne truhne i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. (Isaije 39:19, 20)

To govori o onima koji u svojoj fantaziji sebi kuju ono što je lažno – rezan lik – i to naučavaju kao da je istinito.

Kod Jeremije:

Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev. Ovako veli Gospod: Ne učite se putu kojim idu narodi i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. Nego su svi ljudi bezumni, drvo je nauka o taštini. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ofaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i od skerleta, sve je djelo umjetničko. (Jeremija 10:1, 8, 9)

To predstavlja onoga koji naučava obmane i koji skuplja iz Reči ono čime kuje svoju izmišljotinu, pa se stoga kaže da naučavaju taštinu i da je to djelo umjetničko. Takve osobe bile su u drevno vreme predstavljene veštima ili veštacima koji su kovali idole, to jest obmane, i ukrašavali ih zlatom, to jest onim što liči na dobrotu; i srebrom ili prividom istine; te skerletom i odijelom, to jest prirodnim stvarima koje se naizgled slažu.

  
/ 10837