Bible

 

Postanak 39

Studie

   

1 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovednik stražarski, čovek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.

2 I Gospod beše s Josifom, te bi srećan, i živeše u kući gospodara svog Misirca.

3 I gospodar njegov vide da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj.

4 I Josif steče milost u njega, i dvoraše ga; a najposle postavi ga nad celim domom svojim, i šta god imaše njemu dade u ruke.

5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svim što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji beše na svemu što imaše u kući i u polju.

6 I ostavi u Josifovim rukama sve što imaše, i ne razbiraše nizašta osim jela koje jeđaše. A Josif beše lepog stasa i lepog lica.

7 I dogodi se posle, te se žena gospodara njegovog zagleda u Josifa, i reče: Lezi sa mnom.

8 A on ne hte, nego reče ženi gospodara svog: Eto gospodar moj ne razbira nizašta šta je u kući, nego šta god ima dade meni u ruke.

9 Ni sam nije veći od mene u ovoj kući, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgrešio?

10 I ona govoraše takve reči Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.

11 A jedan dan kad dođe Josif u kuću da radi svoj posao, a ne beše nikoga od domašnjih u kući,

12 Ona ga uhvati za haljinu govoreći: Lezi sa mnom. Ali on ostavivši joj u rukama haljinu svoju pobeže i otide.

13 A kad ona vide gde joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobeže,

14 Viknu čeljad svoju, i reče im govoreći: Gledajte, doveo nam je čoveka Jevrejina da nas sramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah glasno;

15 A on kad ču gde vičem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobeže i otide.

16 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar dođe kući.

17 A tada mu reče ovako govoreći: Sluga Jevrejin, koga si nam doveo, dođe k meni da me osramoti;

18 A ja povikah glasno, te on ostavi haljinu svoju kod mene i pobeže.

19 A kad gospodar njegov ču reči žene svoje gde mu reče: To mi je učinio sluga tvoj, razgnevi se vrlo.

20 I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gde ležahu sužnji carski: i bi onde u tamnici.

21 Ali Gospod beše s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omile tamničaru.

22 I poveri tamničar Josifu sve sužnje u tamnici, i šta je god trebalo onde činiti on uređivaše.

23 I tamničar ne nadgledaše ništa što beše u Josifovoj ruci, jer Gospod beše s njim; i šta god činjaše, Gospod vođaše u napredak.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5032

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5032. Kad gospodar njegov ču riječi žene svoje, razgnjevi se vrlo. Ovo označava komunikaciju obmane koja izgleda kao istina, što se vidi iz značenja čuti riječi, naime, komunicirati (jer slušanje je opažanje, br. 5017), ili biti saopšten; i iz značenja žene, naime, istine prirodne ne duhovne (vidi gore), ali u ovom slučaju obmane. Lažni govor sam označen je rečima koje ona govori njemu (br. 5024). Komunikacija obmane je s dobrom prirodnim ne duhovnim, koje je ovde označeno njegovim gospodarem (br. 5023).

Da mu je obmana (laž) izgledala kao istina, jasno je iz onoga što sledi.

2. Predmet o kome se govori ovde je da se dobro prirodno ne duhovno lako ubedi, i to tako da obmana izgleda sasvim kao istina. Priroda i karakter dobra prirodnog ne duhovnog i onih koji su u ovome dobru je opisana gore, br. 4988, 4992, 5008, 5013, 5023), naime, da su oni pitomi i blagi po naravi zbog takvoga nasleđa koje im daje tu prednost, to jest, da su kao oni ti koji čine dobro po svojoj prirodi, a ne po svojoj religiji. Jedna je stvar činiti dobro po prirodi, a druga činiti dobro po religije. Čovek u svetu ne može da razlikuje ove dve stvari, jer on nije upoznat s unutarnji stepenima, ali se to razlikuje vrlo jasno u drugom životu, jer su tamo unutarnji stepeni otvoreni, jer se otvara misao, namera, i ciljevi koji se pokazuju pogledu kao usred dana.

3. Na taj sam način naučio o prirodi oni koji su u dobru ne duhovnom, i onih koji su u duhovnom dobru. Oni koji su u dobru prirodnom ne duhovnom, dopuštaju da ih svako ubedi, pa ih i zli mogu lako ubediti. Jer su zli duhovi i geniji u njihovom životu, ili u zadovoljstvo svoga života, kada mogu da uđu u zla osećanje bilo koga; a kada uđu, oni ga potstiču na svaku vrstu zla, jer ga tada ubede da je obmana istina. To oni rade lako s onima koji su u dobru prirodnom ne duhovnom, ali to ne mogu nima koji su u duhovnom dobru, jer ovi iznutra znaju šta je zlo i obmana. Razlog je to što su duhovno dobri, dok su živeli u svetu, primili pouku iz doktrine i njom su ispunili svog unutrašnjeg čoveka, tako da u njemu može nebo da deluje; dok oni koji su u dobru prirodnom ne duhovnom, dok su živeli u svetu, nisu primili pouku iz doktrine kojom bi ispunili svog unutrašnjeg čoveka, pa stoga kod njih ne postoji plan na kome može da deluje nebo; pa stoga, što god utiče u njih iz neba, prolazi kroz njih, i kada dođe do prirodnog čoveka (u njima), on taj uticaj ne prima jer zli duhovi i zle čete odmah to odnesu, ili to uguše, ili izokrenu ili obrate na drugu stranu.

4. Stoga oni koji su u prirodnom ne duhovnom dobru pate jako u drugom životu, pa se i žale da su među paklenim, iako su, kao što veruju, činili dobro kao i drugi. Ali se njima kaže da su činili dobro kao što to rade pitome životinje lišene razuma, i da se nisu starali da nauče o dobru i istini u crkvi; i da pošto nemaju u čemu da prime dobro i istinu u unutrašnjem čoveku, njih anđeli ne mogu da odbrane; i da su činili mnoga zla koja su im igledala kao dobro.

  
/ 10837