Bible

 

Postanak 38

Studie

   

1 A u to vreme dogodi se, te Juda otide od braće svoje i uvrati se kod nekog Odolamejca, kome ime beše Iras.

2 I onde vide Juda kćer nekog Hananejca, kome ime beše Sava, i uze je i leže s njom;

3 I ona zatrudne i rodi sina, kome nadede ime Ir.

4 I opet zatrudnevši rodi sina, kome nadede ime Avnan.

5 I opet rodi sina, i nadede mu ime Silom; a Juda beše u Hasvi kad ona toga rodi.

6 I Juda oženi prvenca svog Ira devojkom po imenu Tamara.

7 Ali Ir prvenac Judin beše nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod.

8 A Juda reče Avnanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš seme bratu svom.

9 A Avnan, znajući da neće biti njegov porod, kad leže sa ženom brata svog prosipaše na zemlju, da ne rodi dece bratu svom.

10 Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, te ubi i njega.

11 I Juda reče Tamari snasi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamara, i živeše u kući oca svog.

12 A kad prođe mnogo vremena, umre kći Savina, žena Judina. I kad se Juda uteši, pođe u Tamnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem.

13 I javiše Tamari govoreći: Eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje.

14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vide da je Silom odrastao, a nju još ne udaše za nj.

15 A Juda kada vide, pomisli da je kurva, jer beše pokrila lice svoje.

16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reče: Šta ćeš mi dati da legneš sa mnom?

17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: Ali da mi daš zalog dokle ga ne pošalješ.

18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudne od njega.

19 Posle ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho.

20 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne nađe.

21 Pa pitaše ljude po onom mestu gde je ona bila govoreći: Gde je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovde bilo kurve.

22 I vrati se k Judi i reče: Ne nađoh je, nego još rekoše meštani: Nije ovde bilo kurve.

23 A Juda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe.

24 A kad prođe do tri meseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudne od preljube. A Juda reče: Izvedite je da se spali.

25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovekom čije je ovo zatrudnela sam. I reče: Traži čiji je ovaj prsten i rubac i štap.

26 A Juda pozna i reče: Pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Silomu. I više ne leže s njom.

27 A kad dođe vreme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj.

28 I kad se porađaše, jedno dete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi.

29 Ali on uvuče ruku, i gle izađe brat njegov, a ona reče: Kako prodre? Prodiranje neka ti bude. I nadeše mu ime Fares.

30 A posle izađe brat mu, kome oko ruke beše crveni konac, i nadeše mu ime Zara.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4923

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4923. Ovaj je prvi. Da ovo označava da je to imalo prvenstvo, vidi se iz značenja izaći prvi, ili biti prvorođeni, što je prvenstvo i superiornost (br. 3325). Ovde se pa sve do kraja govori o pravu prvorođenoga. Onaj ko nema znanja o unutrašnjem smislu Reči, može lako da pomisli da se ovde govori u pravu prvorođenoga prema zakonu; ali ko imalo zna o unutranjem smislu, može lako da zna da se nešto uzvišenije skriva u ovim rečima, ne samo po tome što je jedno dete izvuklo ruku i povuklo je, posle čega je drugo dete izašlo, nego i iz toga što su po tome dobili imena, što se kod porođaja dogodilo Isavu i Jakovu – da su se borili u utrobi i da kad je Isav izašao prvi, da ga je Jakov držao za petu (Postanje 25:22, 26)); i iz sličnosti sa Josipovim sinovima, kad je Jakov metnuo desnu ruku na jednoga a na drugoga levu ruku, kada ih je blagosiljao (Postanje 48:14, 17-19).

2. Jevreji, a i neki Hrišćani, veruju da u ovim i sličnim odlomcima Reči, da je u njima sačuvano značenje, koje oni nazivaju mističnim, a razlog tome je to, što se ideja svetosti na njih utisnula iz ranoga detinjstva, ali kada ih se pita šta je to mistično značenje, oni ne znaju. Ako im se kaže da pošto je Reč Božanska, to onda značenje mora da bude kao ono u nebu među anđelima; i da ne može da postoji neko drugo mistično značenje u Reči; ili ako je tako, da bi bilo kao iz basni, ili čarobnjačko ili idolopoklonično; i da, osim toga, ovo mistično značenje koje je u nebu među anđelima da je to ono što se naziva duhovnim i nebeskim, i koje značenje govori samo o Gospodu, i Njegovom cartstvu, i o crkvi, a stoga o dobru i o istini; i da kad bi znali šta je dobro i istina, ili vera i ljubav, da bi znali ovo značenje . Kad im se sve ovo kaže, oni to teško mogu da poverujju. U stvari, kako su neznalice danas oni koji su u crkvi, da sve ono što se odnosi na duhvno i nebesko, jedva da je njima razumljivo. Neka bude tako; ali meni je bilo dato, po Gospodovoj Božanskoj milosti, da budem u isto vreme u nebu kao duh i na zemlji kao čovek, i da tako razgovaram s anđelima, i to već nekoliko godina, to ja moram da te stvari otkrijem koje su u Reči a kolje se nazivaju misličnim, o je, njene nutarnje stvari, koje su duhovne i nebeske stvari Gspodovog carstva. Ali što se odnosi na dva Tamarina sina u unutrašnjem smislu, biće rečeno na sledećim stranicama.

  
/ 10837