Bible

 

Postanak 38

Studie

   

1 A u to vreme dogodi se, te Juda otide od braće svoje i uvrati se kod nekog Odolamejca, kome ime beše Iras.

2 I onde vide Juda kćer nekog Hananejca, kome ime beše Sava, i uze je i leže s njom;

3 I ona zatrudne i rodi sina, kome nadede ime Ir.

4 I opet zatrudnevši rodi sina, kome nadede ime Avnan.

5 I opet rodi sina, i nadede mu ime Silom; a Juda beše u Hasvi kad ona toga rodi.

6 I Juda oženi prvenca svog Ira devojkom po imenu Tamara.

7 Ali Ir prvenac Judin beše nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod.

8 A Juda reče Avnanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš seme bratu svom.

9 A Avnan, znajući da neće biti njegov porod, kad leže sa ženom brata svog prosipaše na zemlju, da ne rodi dece bratu svom.

10 Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, te ubi i njega.

11 I Juda reče Tamari snasi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamara, i živeše u kući oca svog.

12 A kad prođe mnogo vremena, umre kći Savina, žena Judina. I kad se Juda uteši, pođe u Tamnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem.

13 I javiše Tamari govoreći: Eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje.

14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vide da je Silom odrastao, a nju još ne udaše za nj.

15 A Juda kada vide, pomisli da je kurva, jer beše pokrila lice svoje.

16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reče: Šta ćeš mi dati da legneš sa mnom?

17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: Ali da mi daš zalog dokle ga ne pošalješ.

18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudne od njega.

19 Posle ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho.

20 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne nađe.

21 Pa pitaše ljude po onom mestu gde je ona bila govoreći: Gde je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovde bilo kurve.

22 I vrati se k Judi i reče: Ne nađoh je, nego još rekoše meštani: Nije ovde bilo kurve.

23 A Juda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe.

24 A kad prođe do tri meseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudne od preljube. A Juda reče: Izvedite je da se spali.

25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovekom čije je ovo zatrudnela sam. I reče: Traži čiji je ovaj prsten i rubac i štap.

26 A Juda pozna i reče: Pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Silomu. I više ne leže s njom.

27 A kad dođe vreme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj.

28 I kad se porađaše, jedno dete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi.

29 Ali on uvuče ruku, i gle izađe brat njegov, a ona reče: Kako prodre? Prodiranje neka ti bude. I nadeše mu ime Fares.

30 A posle izađe brat mu, kome oko ruke beše crveni konac, i nadeše mu ime Zara.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4843

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4843. Tamari snasi svojoj. Da ovo označava crkveni repreentativ duhovnih i nebeskih stvari, koje se nazivaju snahom zbog istine, vidi se iz reprezentacije Tamare, što je crkveni reprezentativ duhovnih i nebeskih stvari, o kojima gore (br. 4831); i iz značenja snahe, što je duhovno ili istina crkve. Da snaha ima ovo značenje u unutrašnjem smislu, stoga što sve stvari koje pripadaju braku, predstavljaju takve stvari koje pripadaju dobru i istini; jer ove pripadaju nebeskom braku. Od toga dalazi to, da u Reči muž označava dobro, a žena istinu, isto tako da sinovi i kćeri označavaju istine i dobra iz njih. Otuda snaha, pošto je žena sina muža, označava istinu crkve povezanu s dobrom, i tako dalje. Ali u pogledu onih koji pripadaju nebeskoj crkvi, ova su značenja različita od onih koja su u pogledu onih koji pripadaju duhovnoj crkvi; jer se u duhovnoj crkvi muž naziva čovekom, i označava istinu; a žena se naziva ženom, i označava dobro (vidi br. 4823).

2. Da snaha, u unutrašnjem smislu, označava istinu crkve pridruženu njenom dobru, stoga, u obrnutom smislu, obmanu crkve pridruženu njenom zlu, što je očito iz odlomaka u Reči u kojima se spominje snaha – kao kod Ozeja: Navrh gore prinose žrtve, i na humovima kade pod hrastovima, topolama i brijestovima, jer im je sjen dobar; a to se kurvaju kćeri vaše i snahe vaše čine preljubu. Ne ću karati kćeri vaših, ni snaha vaših, kad čine preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama i prinose žrtve s nevaljalijem ženama; i narod nerazumni propašće. (Osija 4:13, 14). Ovde se govori o bogoštovanju zla i obmane, pri čemu je bogoštovanje zla označeno žrtvama na vrh gore, a bogoštovanje obmane kađenjem na humovima. Život zla označen je kćerima koje se kurvaju, a doktrina obmane od života zla, označava se snahama koje se kurvaju. Da u Reči preljube i kurvarstva označavaj reljubločinjenje dobra i krivotvorenje istine, može se videti gore (br. 2466, 2729, 3399); pa stoga ovde snahe označavaju osečanje obmane.

3. Kod Miheja: Da čine zlo objema rukama što više mogu, ište knez; i sudija sudi za platu, ko je velik govori opačinu duše svoje, i spleću je. Najbolji je među njima kao trn, najpraviji je gori od trnjaka; dan stražara tvojih, pohođenje tvolje, dođe, sada će se smesti. Ali ja ću Jehovu pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj. (Mihej 7:3, 4, 7). Ovde se govori o obmani od zla u kojoj je crkva u poslednje vreme, kad se pustoši, a u približnom smislu, u vreme kad je Jevrejska Crkva bila. Kći koja ustaje protivu matere, označava da je osećanje zla protivno istini; a snaha protivu svekrve je osećanje obmane koje se protivi dobru 4. Sličan je slučaj i sa čovekom koji je u iskušenjima; jer u njima se odvija borba zla protivu istine, i obmane protinu dobra, zato što su duhovna iskušenja ništa drugo nego pustošenja obmane i zla u čoveku, pa su stoga duhovna iskušenja ili borbe opisana Gospodovim rečeima na skoro isti način kod Mateja: Isus reče: Ne mislite da sam došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegovog i kćer od matere njezine; i naprijatelju čovjeku postače domašnji njegovi. (Mateju 10:34-36. Slične reči, koje su gore navedene iz proroka, označavale su pustošenje crkve, ali ovde označavaju iskušenja onih koji pripadaju crkvi, jer, kao što je rečeno, iskušenja su samo pustošenja, ili uklanjanja obmane i zla; i to je razlog da se ovde poplavama i pustošenjima označavaju i opisuju iskušenja (br. 705, 739, 756, 907). I ovde se sa kćer protivu majke označava osećanje zla koje se protivi istini, i sa snahom protivu svekrve, osećanje obmane koje se suprotstavlja dobru; a pošto su kod čovka koji je u iskušenju, zla i obmane u njemu samome, to se kaže da će to biti njegovi domašnji – neprijatelji čovjeku postaće njegovi domašnji. Da se ovde opisuju iskušenja, jasno je iz Gospodovih reči da On nije došao da donese mir na zemlju, nego mač; jer se mačem označava istina koja se bori , a u obrnutom smislu, obmana koja se bori [br. 2799, 4499), dok je On uistinu došao da donese mir (Jovan 14:27; 16:33).

Da se ovde opisuje iskušenje, jasno je iz onoga što sledi u tome poglavlju: Onaj ko ne uzme svoj krst, i mene ne sledi, nije Mene dostojan.

5. Tako i kod Luke: Mislite li da sam došao da dam mir na zemlji? Ne, kažem va, nego razdor. Jer će odsele pet u jednoj kući biti razdijeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri. Ustaće otac na sina, i sin na oca; mati na kćer, i kćer na mater; i svekrva n naju svoju i snaha na svekrvu svoju Luka 12:51-53. Iz ovih se reči vidi jasno da otac, majka, sin, kćer, snaha, i svekrva, označavaju one stvari koje potiču iz nebeskoga braka, naime, od dobara i istina njihovim redom, i od njihovih suprotnosti; kao i kod Marka: A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nijednoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi, a da ne će primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni. (Marka 10:29, 30). Onaj koji nije upoznat s unutranjim smislom Reči, pretpostaviće da se ovde zaista govori o kući, braći, sestrama, ocu, majci, ženi, deci, i zemlji (poljima); ali ovde se govori o stvarima koje su u samome njemu, koje mora da napusti; i da treba da primi duhovne i nebeske stvari koje su od Gospoda, da ih primi umesto onih, i to preko iskušenja, koja su ovde označena progonjenjima. Svak može videti da ako ostavi majku, da neće primi majke; a ni braću, ni sestre, itd.

  
/ 10837