Bible

 

Postanak 37

Studie

   

1 A Jakov živeše u zemlji gde mu je otac bio došljak, u zemlji hananskoj.

2 Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad beše momak od sedamnaest godina, pasaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegovog; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svom.

3 A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu.

4 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrzeti na nj tako da mu ne mogahu lepu reč progovoriti.

5 Uz to usni Josif san i pripovedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.

6 Jer im reče: Da čujete san što sam snio:

7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mom.

8 Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovedati nam? Stoga još većma stadoše mrzeti na nj radi snova njegovih i radi reči njegovih.

9 Posle opet usni drugi san, i pripovedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mesec i jedanaest zvezda klanjahu meni.

10 A pripovedi i ocu svom i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?

11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove reči.

12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Sihema,

13 Reče Izrailj Josifu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošaljem k njima. A on reče: Evo me.

14 A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Sihema.

15 I čovek jedan nađe ga a on luta po polju; te ga zapita govoreći: Šta tražiš?

16 A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gde su sa stokom?

17 A čovek reče: Otišli su odavde, jer čuh gde rekoše: Hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu.

18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,

19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja.

20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova.

21 Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo.

22 I još im reče Ruvim: Nemojte krv prolivati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.

23 I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.

24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama beše prazna, ne beše vode u njoj.

25 Posle sedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavog korenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.

26 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu?

27 Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova.

28 Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.

29 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdre haljine svoje,

30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema deteta; a ja kuda ću?

31 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv,

32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije.

33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut.

34 I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.

35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tešeći ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.

36 A Madijani prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovom, zapovedniku stražarskom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4776

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4776. Ljuta ga je zvjerka izjela. Da ovo označava da su je zle požude zatrle, vidi se iz značenja ljute zvjerke, što je laž koja potiče iz života u požudama (br. 4729), stoga iz požuda; i iz značenja izjesti, što je zatrti, jer se kaže za istinu crkve. Najvažnija istina crkve je da su ljubav ka Gospodu i ljubav ka bližnjemu primarne stvari (Marko 12:29-31). Požude zatiru ovu istinu; jer oni koji žive životom požuda, ne mogu da budu u životu ljubavi i milosrđa, jer su ovo dve suprotnosti. Život požuda se sastoji u voljenju samoga sebe, a ne bližnjega, osim radi sebe. Otuda oni koji su u ovoj ljubavi, oni zatiru ljubav ka bližnjemu u sebi, a oni koji zatru ljubav ka bližnjemu, ti isto tako zatiru i ljubav ka Gospodu; Jer nema drugog načina da se voli Gospod nego preko ljubavi ka bližnjemu, jer je Gospod u toj ljubavi. Osećanje ljubavi ka bližnjemu je nebesko osećanje, koje dolazi od Gospoda samog. Iz ovoga se vidi da zle požude zatiru najvažniju istinu crkve, a kad se ova istina zatre, prilazi se sredstvu koje pomaže ( da se spasimo) a to je vera: a kad se ova odvoji o ljubavi ka bližnjem, istine se kaljaju, jer se više ne zna šta j jubav ka bližnjem, a stoga ni šta je unutrašnji čovek, ni šta je nebo. Jer unutrašnji čovek, i nebo u čoveku, to je ljubav ka bližnjemu – to jest, hteti dobro drugome, društvu, svojoj otadžbini, crkvi, Gospodovom carstvu, i Gospodu Samome. Iz ovoga možemo da zaključimo kakve su istine crkve kada se u njoj ne znaju njene suštinske stvari, i kada vladaju stvari koje su suprotne ovima. Kada život požuda govori o ovim istinama, zar se one ne kaljaju toliko da se ne mogu prepoznati? 2. Da niko ne može da se spasi ukoliko ne živi životom ljubavi ka bližnjemu, i ako se ne ispuni njenim osećanjem, koje se sastoji u tome da se hoće dobro drugima, a od htenja dobra i da se čini dobro; i da niko ne može da primi istine vere – to jest, da se ispuni njima i da ih usvoji - osim onaj koji je u životu ljubavi ka bližnjemu, pokazali su mi oni koji su u nebu, s kojima mi je bilo dopušteno da razgovaram. Tamo, svi su forme ljubavi ka bližnjemu, s lepotom i dobrotom u skladu s njihovom ljubavlju ka bližnjemu; njihovo uživanje, zadovoljstvo, i sreća potiču od toga što su u stanju da čine dobro drugima iz dobre volje. S druge strane, čovek koji ne živi u ljubavi ka bližnjemju, taj ne može da zna da se nebo i njegova radost sastoje u tome da se hoće dobro, i da se čini dobro zato što se hoće dobro, jer je njegovo nebo u tome da hoće dobro samo sebi, a iz ovoga [sebičnog] dobra hteti dobro drugima, a to je pakao. Jer se nebo razlikuje od pakla po tome, kao što je gore rečeno, da se čini dobro iz dobre volje, a pakao da se čini zlo iz zle volje. Oni koji su u ljubavi ka bližnjemu, ti čine dobro iz dobre volje; ali oni koji su u ljubavi prema sebi, ti čine zlo iz zle volje. Razlog je, da oni vole samo sebe, a druge samo ako sebe vide u njima, i njih u sebi. Isto tako, oni ove gledaju s mržnjom, koja se pokazuje čim se ovi povuku i više nisu njihovi. Oni su kao razbojnici, koji vole jedni druge samo dok su jedna družina (banda), ali u srcu žele jedan drugoga da ubiju, ako tako mogu da prisvje plen.

3. Iz ovoga se može videti da je nebo voleti bližnjega; a da je pakao voleti sebe. Oni koji su u ljubavi prema bližnjemu, oni su u stanju da prime sve istine vere, i mogu da se njima ispune i da ih usvoje; jer u ljubavi ka bližnjemu je i vera, jer su nebo i Gospod u njoj (u ljubavi ka bližnjem). S druge strane, oni koji su u ljubavi ka sebi, ne mogu da prime istine vere, jer je pakao u ovoj ljubavi; niti mogu da prime istine vere osim kada je to radi svojih počasti i dobitaka; tako, oni se ne mogu njima ispuniti niti ih mogu usvojiti; a ono čime mogu da se ispune i da usvoje, to je odricanje istine; jer u srcu oni ne veruju da ima nebo ili pakao, ili da postoji život posle smrti, pa stoga ne veruju bilo šta d e kaže o paklu i nebu, ili o životu posle smrti, dakle, ništa što se kaže u Reči i u doktrini o veri i o ljubavi ka bližnjemu. Kada su u bogoštovanju, njima se čini da veruju, ali to je samo zato što su od ranog detinjstva podignuti da izgledaju kao da veruju; a onda, kada misle sami za sebe, ništa ne veruju; a onda, već prema tome šta vole, oni smišljaju stvari koje idu u prilog onoga što oni vole; ove stvari oni nazivaju istinama, i te potvrđuju doslovnim smislom Reči, a koje su zablude. Takvi su svi oni koji su, u životu i u doktrini, u veri odvojenoj.

4. Osim toga, treba da se zna da ljubav sadrži sve stvari, jer ljubav čini život; stoga, Gospodov život utiče u sve čovekove ljubavi (u sve ono što čovek voli); kakve su ljubavi, takav je život, jer je takvo primanje života. Ljubav ka bližnjemu prima život neba, a ljubav ka sebi prima život pakla. Da ljubav sadrži sve stvari, može se ilustrovati mnogi stvarima u prirodi. Životinje, kako one koje hodaju po zemlji, tako i one koje leteu vazduhom ili one koje plivaju u vodi, sve se ponašaju prema svojim ljubavima, a u njihove se ljubavi uliva sve ih održava u životu, što služi hrani, obitavanju, i razmnožavanju. Otuda to, da životinje svih vrsta znaju svoju hranu, njihovo stanište, i njihovo društvo, kao ono radi parenja, građenja gnezda, polaganja jaja, i podizanja mladih.

5. Pčele znaju kako da grade ćelije, kako da sišu med iz cveća, da njima pune saće, i da spremaju zimicu, čak i da imaju oblik uprave pod kraljicom; pored drugih čudesnih stvari. Sve su ove stvari rezultat influksa u njihove ljubavi; efekti njihovog života razlikuju se zbog formi njihovih osećanja. Sve su ove stvari u njihovim ljubavima; što bi tek bilo u nebeskoj ljubavi, kad bi čovek bio u njoj? Ne bi li bilo sve što pripada mudrosti i inteligenciji, koji su u nebu? Otuda to, da oni koji žive u ljubavi ka bližnjemu, da se primaju u nebo; i da od ljujbvi ka bližnjemu imaju sposobnost da primaju i da se ispunjavaju svim istinama, to jest, svim stvarima vere. Ali suprotno je s onima koji su u veri odvojenoj, to jest, u nekim istinma a ni u malo ljubavi ka bližnjemu. Njihove ljubavi primaju ono šo se s njima slaže, to jest, s ljbavlju prema sebi i svetu, koje ljubavi primaju one stvari koje su suprotne istinama, kao što su one u paklovima.

  
/ 10837