Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3246

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3246. A sinovima inoča svojih, Avram dadedarove, označavaduhovno koje je usvojeno od Gospodovog Božanskog Ljudskog, tako da i oni imaju mesta u Gospodovom duhovnom carstvu. Ovo je jasno iz značenja sinova od inoča, koji označavaju duhovno, a o kojima će biti reče niže; iz reprezentacije Avrama, koji je Gospodovo Božansko Ljudsko: tako se rečima, sinovima inoča, označava, da su oni, to jest, duhovni usvojeni od Gospodovog Božanskog Ljudskog; i iz značenja darova koje im je Avram dao, što označava mesta u Gospodvom duhovnom carstvu; i iz onoga što je u raznim prilikama bilo pokazano pre (kao u br. 3235 i na drugim mestima), o onima koji sačinjavaju duhovno carstvo, i koji se nazivaju duhovnima, može se videti da oni nisu sinovi rođeni iz braka dobra i istine, nego iz nekog ugovora (saveza) noji nije bračni. Oni su, doduše, od istoga oca, ali ne i od iste majke, to jest, oni su od samog Božanskog Dobra, ali ne od iste Božanske Istine; jer nebeski, jer su rođeni iz samog braka dobra i istine, poseduju dobro i istinu (iz toga braka), pa stoga oni ne ispituju šta je istinito, nego to opažaju pomoću dobra: niti, kada se razgovara o istini, oni kažu nešto više nego što je u skladu s onim što Gospod naučava kod Mateje: Neka vaš govor bude, D, da; Ne, ne: a što je više, od zla je Mateju 5:37. Dok duhovni, jer su rođeni iz saveza (ugovora) koji nije bračni, ne znaju iz opažanja šta je istina, nego nazivaju istinitim ono što su i ekli roditelji i učitelji, pa stoga u njima nema braka dobra i istine. Pa ipak, Gospod usvaja istinu u koju oni veruju kao da je istina, kad su oni u dobru života (vidi br. 1832). Otuda se ovde duhovni nazivaju sinovima inoča, a tu spadaju svi snovi Ceturini koji su do sada pomenuti, kao i sinovi Agarini, o kojima se govori nešto niže (stihovi 12 do 18). Da bi i nebeski i duhovni mogli biti predstavljeni brakovim u staro vreme, bilo je dozvoljeno da se pored žene drži i inoča; ovu bi inoču žena dala mužu, pa se onda ona nazivala njegovom ženom, ili bi se reklo da mu ju je dala žena, kao što je bio slučaj Agare Egipćanke koju je Sara dala Avramu (Postanje 16:3); i Bile inoče, koju je Rahela dala Jakovu (Postanje 30:4); i inoče Zilfe koju je Jakovu dala Lija (Postanje 30:9); gde se one nazivaju ženama, a na drugim mestima inočama, kao Agara Egipćanka u ovome stihu; kao i Bila (Postanje 35:22); i Cetura sama (1 Dnevnika 1:32). Razlog da su ovi drevni (judi) imali inoče pored žene, kao što je bio slučaj ne samo s Avramom i Jakovom, nego i s njihovim potomstvo, kao na primer, sGideonom (Sudije 8:1); sa Saulom (3:7), s Davidom (2 Sam. (5:13; pogl. (15:16); i sa Salamonom (1o Carevima 11:3), bilo jepo dopuštenju, radi reprezentacije, naime, nebeske Crkve ženom, a duhovne Crkve inočom. Razlog za dopuštenje je bio, da su oni bile takvi da nisu imali bračnu ljubav, pa stoga njima brak nije bio brak, nego samo telesno sparivanje (kopulacija) radi rađanja dece, a dopušenje im se moglo dati a da se ne povredi bračna ljkubav i bračni savez, ali se nije moglo dati onima koji su u dobru i u istini, i koji su unutrašnji ljudi ili su sposobni da to postanu; jer čim je čovek u dobru i istini, i u unutrašnjim stvarima, to dopuštenje prestaje. Stoga Hrišćanima nije dopušteno kao što je bilo dopušeno Jevejima, da uzimaju inoču pored žene, jer je ovo preljuba. Da je Gospodovo Božasko Ljudsko usvojilo duhovne, može da se vidi iz onoga što je rečeno i pokazamo o ovome predmetu gore (br. 2661, 2716, 2833, 2834).

  
/ 10837