Bible

 

Postanak 34

Studie

   

1 A Dina kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda devojke u onom kraju.

2 A ugleda je Sihem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je.

3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i devojka mu omile, i on joj se umiljavaše.

4 I reče Sihem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom devojkom.

5 A Jakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi behu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oćute dokle oni ne dođu.

6 A Emor otac Sihemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim.

7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i čuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgneviše se veoma, što učini sramotu Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.

8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Sihem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.

9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se.

10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.

11 I reče Sihem ocu devojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i daću šta mi god kažete.

12 Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati šta god kažete; samo mi dajte devojku za ženu.

13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovom prevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.

14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čoveka neobrezanog, jer je to sramota nama.

15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe.

16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod.

17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju devojku i otići ćemo.

18 I po volji biše reči njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovom.

19 I momak ne oklevaše učiniti to; jer mu kći Jakovljeva omile veoma; i on beše najviše poštovan između svih u kući oca svog.

20 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći:

21 Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.

22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje među nama obrežu, kao što su oni obrezani.

23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.

24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegovog; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog.

25 A treći dan kad oni behu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva Simeun i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje.

26 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Sihemove otidoše.

27 Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i opleniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.

28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god beše u gradu i šta bod beše u polju.

29 I sve blago njihovo, i svu decu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god beše u kojoj kući.

30 A Jakov reče Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrebiti ja i dom moj.

31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4433

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4433. I uze je i leže s njom i osramoti je. Da ovo označava da se ova istina ni na koji drugi način nije mogla povazati s osećanjem istine koje je predstavljeno Jakovljevim sinovima, vidi se iz značenja uze je, leže s njom i osramoti je, što je biti povezan, ali ne na zakonit način, kao što je veridba. Ali da ove reči znače da nije moglo doći do povezivanja ni na koji drugi način, ne može se videti ako se ne zna kakav je ovaj slučaj. Unutarnja istina od Drevnih, koja je označena Sihemom sinom Hemora Hetejina, je ona istina koja je bila unutrašnja u crkvi kod Drevnih, a to je bilo ono što je bilo unutrašnje u njihovim uredbama, sudovima i zakonima; jednom rečju, u njihovim obredima i slično. Ove su istine bile i njihove dokrine prema kojima su živeli, jer su to bile doktrine o ljubavi ka bližnjemu; jer u drevno vreme, oni koji su bili u pravoj ljubavi ka bližnjemu, imali su samo ovakve doktrine. U odnosu na doktrine, iste semogu nazvati i unutarnjim istinama vere, a u odnosu na život, mogu se nazvati dobrima. Ako je neka crkva trebala da se ustanovi od nacije koja je potekla od Jakova, bilo je nužno da počne od ovih istina i dobara; jer ako nema unutrašnjih stvari u spoljašnjim, to jest, ako na njih ne deluju u isto vreme i spoljšnje stvari zbog unutrašnjih, ne bi mogla da se crkva ustanovi. Jer unutrašnje stvari čine crkvu, jer Gospod je u njima; o jest, u njikma su dhovne i nebeske stvari od Njega.

2. Ali nacija koja je potekla od Jakova, ot jest, Izrailjska i Jevrejska nacija, nisu mogle da se uvedu u ove unutrašnje (stvari) zakonitim (legitimnim) putem, što se radi preko veridbe, zato što njihovo spoljašnje bogoštovanje nije korspondiralo (unutrašnjem?). Zato što su od svojih očeva, naime, od Abrahama, Isaka i Jakova, primili bogoštovanje koje je bio usanovio Eber, a koje se razlikovalo po svome spoljašnjem od bogoštovanja

Drevne Crkve, kao što se može videti gore (br. 1238, 1241, 1343, 2180). A pošto se to bogoštovanje razlikovalo, unutarnje istinekoje su bile kod Drevnih nisu se mogle povezati legitimnim putem ko što je veridba, nego putem koji se ovde opisan, Iz ovoga se može shvatiti šta je označeno rečima, nijednim drugim putem se ova istina nije mogla povezati s osećanjem istine označenim sinovima Jakovljevim, Dininom braćom.

3. Ali iako se povezivanje moglo izvesti na ovaj način, u skladu sa zakonom koji je bio poznat Drevnima (vidi Izlazak 22:16; Zak. Ponovljeni 22:28, 29), ipak je ta nacija bila takvoga karaktera da ne bi podnela nikakvo povezivanje unutarnje istine koja je bila kod Drevnih, sa spoljašnjim stvarima bogoštovanja koje je bilo kod Jakovljevih poromaka (vidi br. 4281, 4290, 4293, 4307, 4314, 4316, 4317). Iz ovoga razloga nije se mogla ustanoviti nijedna crkva kod te nacije, nego samo umesto (crkve) reprezentativ crkve (vidi br. 4281, 4288, 4307).

Da je ova nacija bila takva da je ne samo njima bilo nemoguće da prime unutarnje istine, nego su ih (istine) još ugasili do kraja, ovde je predstavljeno prevarom kojom su Jakovljevi sinovi odgovorili Sihemu i Hemoru (stih 13); a posle Šimunom i Levijem koji su mačem sasekli ceo grad, ubivši i Sihema i Hemora (stihovi 25, 26), kao i ostalim sinovima koji su navalili na one koji su bili probodeni, oplenili grad i odveli stoku i volove, i sve što je bilo u gradu, u polju i u kućama (stihovi 27-29). Iz ovoga se vidi šta je označeno Jakovljevim proroštvom, tada Izrailjevim: Šimun i Levije, mačevi su im oružje nepravdi. U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svome pobišeljudi, i za svoje veselje pokidaše volove. Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju (Postanje 49:5-7).

  
/ 10837